Tuesday, November 10, 2020

Istorija Rehabita - O životu blaženog Zosimusa

 

Istorija Rehabita 

O životu blaženog Zosimusa                       

 

Istorija svetog pustinjaka Zosimusa i

Sinova Jonadaba, sina Rehaba

 

1 Bio jednom izvjesni čudan i mudar čovek, koji dok je stanovao u pustinji za četrdeset godina nije jeo hleba, nije pio vina, i nije video lice smrtnika. Njegovo ime bi Zosimus, i on je iskreno molio Boga noću i po danu da mu pokaže gde je preveo Blažene, sinove Jonadaba, koji su uzeti od zemaljskog života u danima Jeremije proroka, i gde Bog je učinio ih da žive.

I kad je Gospod video samo – poniznost blaženog, Zosimusa zarad dobra Blaženih, tad Gospod usliši njegovu molitvu i odobri njegovu molbu. I u jedan od dana dok je još molio, glas dođe k njemu i anđeo dođe prema njemu i reče mu, ''Zosimus, O čovjeće Božiji, poslan sam k tebi sa visina nebeskih da te vodim i pokažem put tako da odputuješ i vidiš Blagoslovene kako si molio od Gospoda. Štaviše, ne nadimaj se u mislima (misleći ovako), ' Eto za četrdeset godina hleba nisam jeo, niti vina pio, i lica ljudi nisam video već samo lica anđela, sad prilaze.''

 

2 Tad ja ostavih pećinu, i putovah sa anđelom za četrdeset dana. I stigoh u izvesno mesto umoran, i padoh od iscrpljenosti,  potom molih se Bogu za tri dana. I izvesna životinja dođe i odnese me i putova ispod mene mnoge dane dok nije dostigla veliki okean. I kad videh veliko more ja bih začuđen njegovim prostranstvom i čudih se šta da radim. I odmah glas dođe k meni, govoreći, ''O čovjeće Božji, nikad nije čovjek prošao dalje i prošao pored mene, samo shvati ovo i razumi.'' I ja pogledah i videh usred mora nešto kao gusti bedem oblaka obešen na moru, i vrh oblaka se širio do visina nebeskih. I ja mislih da možda Blagosloveni su bili usred njega, jer sam čuo glas isred oblaka koji reče, ''Oče Zosimus.'' Tad (shvatajući da sam u krivu) Ja slavih i davah hvale Bogu, njemu koji čini nemu prirodu da govori, njemu koji čini sve lakim.

 

3 I tad ja molih Gospoda da čini sa mnom kako želi po svojoj volji. I odjednom dva bujna i vrlo čvrsta drveta, veća od ikojeg koje sam vidio, pojavi se na obali mora. I jedno od drveta savi se dole i ja tajno uhvatih njegove grane. I one se raširiše prema visini nebesa i podigoše me gore i nosiše me do njihova vrha dok oblaci su bilo ispod mene. I također druga drveća sagnuše se prema njima, i jedno odavde zakrivi svoj vrh i držalo me do drugog koje je bilo na drugoj strani. I silazeći, ispusti me usred njega. I tako vodstvom Boga, ja pređoh veliki okean i oblak. I ja se odmorih u tome mestu za tri dana, dok slava Božja nije stala sa mojih usta. Tad ja ustah i putovah zemljom koja je bila usred mora, bila je lijepa i ispunjena bujnim drvećem, koje je nosilo lijepe i mirisne plodove. Bilo je kao velik i prostrano ostrvo, bez planine ili brda, ukrašeno sa cvećem i ispunjemo mnogim ljepotama.

 

4 Dok sam gledao ljepotu te zemlje, ja priđoh malenom putu i videh izvesna gola čoveka, koji je sedeo. I ja se bojah zarad njegova izgleda, ali rekoh, ''Mir s tobom, moj brate.'' Tad on odgovori i reče, ''Dođi u miru, i radost nek je stobom, jer ja znam da si ti čovjek Božiji, drugačije ti ne bi bilo dato da uđeš ovde.''

 

5 I opet on upita me, ''Jesi li došao od svijeta uzaludnosti?'' Tad ja rekoh mu, ''Uistinu ja dolazim iz svijeta uzaludnosti kako bih video sve vas, Međutim, reci mi, zašto si go?'' Ali on mi reče, ''Ti si onaj koji je go, i ti ne raspoznaješ da tvoja odeća je pokvarena, ali moja odeća nije pokvarena. Ako želiš da me vidiš, dođi, gledaj prema visinama nebeskim.'' I dok sam gledao gore ja videh njegovo lice da je kao lice anđela. I moje oči behu izbledele od straha, i ja padoh na zemlju.

 

6  I tad on mi priđe i uhvati me rukama, i podiže me na noge. I on reče mi, ''Ne plaši se,jer ja sam onaj od Blagoslovenih, koje si ti iskreno želio da posetiš. Ali dođi sa mnom i ja ću te povesti do Blagoslovenih, moje braće. I putujući sa mnom, držeći moje ruke, on pitao me o svetu i o svemu u njemu. I tad on dovede me do skupa Blaženih. I nakon što sam ih gledao ja padoh na zemlju i molih im se. To je bio skup izabranih, koji obuhvaća i sjaj mladih i čast svetih. I tad Blagosloveni videše me, oni se veoma čudiše i propitivaše jedan drugog istovremeno ''Moja braćo, je li kraj sveta došao i stoga je čovek došao ovde?'' I svi oni ustaše i moliše i utjecaše Gospodu da im da razlog za moj upad među njih.

I Bog je čuo njihovu molitvu, i ja gledah i videh dva anđela kako silaze sa nebesa, stoje pred skupom Blagoslovenih, i govore njima, ''Kraj još nije došao, ne bojte se zarad dolaska ovoga čovjeka koji je među vama. On će ostati među vama za sedam dana. Ispišite za njega i obavjestite ga o Božjem promislu u pogledu vas, i da on posećuje vas, međutim, taj čovek će uskoro otići od vas, i vratiti se u njegovo mjesto radovanja.'' I nakon što su anđeli rekli ove stvari njima, oni uziđoše u nebesa.

 

7 Tada su se Blagosloveni radovali, i primili se u miru. I sveti, Blagosloveni predaše me čuvaru. I sveti reče mu, ''Čuvaj ga, ovoga našega brata, sa sobom sedam dana.'' I sveti čuvar primio me, i doveo me do svoga šatora, i ja sedoh sa njim ispod tog lijepog drveća. I u njegovom prisustvu ja uzeh zadovoljstvo u radosti njegovih molitvi. Jer to mjesto je kao Raj Božiji i ti Blagosloveni su kao Adam i Eva prije nego su zgriješili. Oni poste od devetog časa do devetog, i tad jedu šta trebaju od plodova tog drveća, a voda koja je slatka i ugodna kao med teče od korijena drveća. I svaki pije šta želi. I odmah prestanu jesti, od devetoga časa oni žive sami.

Kad ove porodice Blagoslovenih čuše šta se dogodilo meni, i kad im je rečeno od njihove braće, ''Evo izvjesni čovjek je došao od uzaludnoga svijeta, '' tad oni počeše da budu uznemireni i svi od lijepih obitelji Blagoslovenih dođoše usrdno da vide čudo , jer čuđenje ih obuze zarad mene. I oni neprestano pitaše me o ovome svijetu, i ja ponavljah im. Od umora, trajanja, boli načina ispitivanja, moja duša je drhtala i ja nisam mogao govoriti, jer niti po noći niti po danu su oni ostavljali me samog da odmorim. I ja upitah čuvara i rekoh mu, ''Pitam te, O Blaženi, učini mi ljubaznost, ako dođu tebi oni i pitaju te o meni, reci im, 'On nije ovde.'  Tako da mogu odmoriti, jer moja duša je uveliko izmučena.'' I taj sveti čuvar, kad on ču ovu molbu od mene, plakao je glasno govoreći, ''O Moji Blagosloveni Oci, nesreća mi je došla danas. Evo, ja sam skoro kao Adam u Raju, jer on kroz savjet Evin, sagtrešio je zapovest. A ovaj čovek kroz svoj zao savet, koji je on otkrio pitavši nešto što bi me učinilo da grešim, reče mi, 'Laži, i reci svojim drugarima da ja nisam ovde. Izbacite ovoga čoveka odavde tako da on ne sije laži u naše mesto zatočenja.''

I mnoge uzvišene starešine i duhovni mladi, koji behu kao anđeli nebeski, sakupiše se, načiniše skupštinu, i rekoše mi, ''O grešni čoveće, idi, izađi od nas. Mi ne znamo kako si ti pripravio sebe tako da si došao među nas, možda, želiš da zavedeš nas kao što je Zlobni zaveo oca Adama.'' Kakogod, Ja, jadni Zosimus, padoh na svoje lice pred njima, i sa tužnim suzama, molih ih usrdno i rekoh,

Imajte milosti na mene, O Blaženi

I oprostite mi moj prestup, O zemaljski anđeli.

I potom ja molih ih iskreno i uveliko, sa teškoćom su imali milosti ka meni. I svi oni postaše veoma tihi, i nakon kratkog vremena oni rekoše meni, ''Reci nam, naš brate, od svih tih stvari koje su se dogodile tako da si mogao nas posjetiti, budi na miru i ne plaši se.'' Tad ja rekoh im celu priču, na koji način sam molio Boga, ''Pokaži mi tvoje mesto.'' Tad starješine odgovoriše mi, ''I sad, naš voljeni, budući da je Bog odgovorio ti i ti si nas video i naše mesto, šta je tvoja želja? '' Rad im ja rekoh, 'Ja molim vas od vašeg blaženstva da napišete za mene povijest vašeg ulaska ovdje ako je moguće, tako da vaša istorija bude dobar uvod i lijep primjer svakome koji želi da bude vođen strahom Božjim.''

 

8 I oni uzeše tablice od kamena, i napisaše na njih ovako: Čujte, svi vi koji ste u svijetu zaludnosti, i primite svu promisao koja se dogodila nakon ovog, mi smo zvani sinovi Rehaba, mi smo od vas, i evi mi smo otišli sa vašeg svijeta u kojem smo danas. Jer u to vreme kad Jeremija, prorok, je objavio i prorokovao pustošenje Jerusalima zarad grijehova sinova Izraela, tad eto kratko nakon što uništitelj dođe da pustoši i ubija ih. Tad Jeremija prorok, podera svoju odeću i obuće se u kostrijet, i posu prašinu po svojoj glavi. I on pokaza domaćem narodu put dobra, i podsticao ih je da se vrate Gospodu.

Tad naš otac Jonadab, sin Rehaba, čuo je kako je prorok govorio, ''Ne jedite hleba, i ne pijte vina dok Gospod ne usliši vašu molitvu.'' I naši oci rekoše nam, ''Mi ne smijemo da jedemo hleb i ne smijemo piti vina, i ne smemo oblačiti odeću . Moramo slušati njegovu riječ.'' I mi mu rekosmo, ''Mi ćemo učiniti sve što nam naložiš.'' I tad mi skinusmo odeću sa naših tela, i nismo jeli hleba, i nismo pili vina, i plakali smo sa velikom tugom. I prinesosmo molitve Bogu. I on prihvati naše molbe. I on se okrenu od svoje ljutnje.

 

9 I nakon što je kralj Josija umro, drugi kralj je vladao nakon njega. I kad on se sakupi zajedno sa svim narodom židovskim, neki ljudi mu govoriše za nas: ''Ovdje je obitelj, koja je od nas ali oni ne izgledaju kao mi jer ne čine kao mi, i oni su goli i niti jedu hleba niti piju vina.'' Tad kralj otpusti ih , i on pozva nas. I kad mi dođosmo pred njega, kralj upita nas, ''Tko ste vi i iz koje porodice ste vi?'' Tad mi odgovorismo mu, ''Mi smo iz ovoga tvoga naroda, i iz grada Jerusalema, i mi smo sinovi Jonadaba, sina Rehabovog. I kad Jeremija,prorok, u danima kralja koji je bio pre tebe, ohrabivao je narod da se pokaje, naš otac je čuo riječ proroka i upozorio i zadužio nas da ne jedemo hleba, ne pijemo vina, da se brinemo za odeću, ili stanujemo u kućama. I Bog je čuo njegovu molitvu. I on ukloni svoju ljutnju od grada. I mi ga volismo sa čitavom našom dušom i vezasmo se njegovom milošću. I ova njegova ljubav je ugodna u našim očima tako da na njegovom putu mi čemo biti lagano goli sve naše dane.''

 

10 I kralj nam reče, ''Vi činite dobro, ali sad pomešajte se sa vašim narodom, i obucite odeću, i jedite hleb i pijte vino i napustite Gospoda. I evo vi ćete biti poslušni sinovi našega kraljevstva.'' Ali mi odgovorismo kralju, ''Mi nikad nečemo prekršiti naše obečanje Bogu, i nečemo prestati od slušanja zavjeta njegovog zauvek.'' I kralj je besne protiv nas i naložio da svi mi budemo zatvoreni u zatvor, i dok smo bili zatvoreni mi držasmo bdijenje molitvom pred Bogom.

U prvu noć, sjajan lav zasja nad nama, i anđeli Božji u slavnom obliku pojaviše se nama. I oni vodiše sve nas van zatvora, i postaviše nas u vazduh iznad zemlje, i dovedoše nas do ovoga mjesta u kojem sad vidiš nas, i dopusti nam da živimo u njemu. I naše časne žene, koje sa nama su predale se Bogu, sad prebivaju odvojeno među nama u ovoj zemlji, dok ostali kao mi poste i mole i slave Boga. I nakon što su anđeli Božji doveli nas i postavili nas na ovo mesto usred voda velikoga mora, Bog zapovedi i vode narastoše iz dubokog bezdana i okružiše ovo mesto. I zapovešću Božijom oblak posta bedem iznad vode i uzraste kao nebesa.

 

11 I prema njegovoj volji Bog sakupi nas na ovome ostrvu i nije nas razasuo po celoj zemlji, već Bog stavi nas na ovu svetu zemlju. I mi smo bez greha i zla i odvratnih misli. I mi smo smrtni, međutim , mi smo očišćeni i bez mrlje, i naše duše i tijela su očišćena od svakog uprljanja, i mi ovisimo od nade u našega Gospoda, i naš vid je upravljen stalno i neprestano na svjetlost budućeg života. I od molitve ka Bogu mi nismo mirni po noći i po danu, jer ovo prinošenje hvale je naš posao. I Bog zapovedi i ova zemlja donese nam ugodno i sjajno drveće koje je ispunjeno lijepim, čudesnim i mnogim voćem. I opet od korijena drveća teče slatka i prijatna voda, i od toga voća i vode mi uzimamo užitak i odmaramo i održavamo se.

Među nama nema vinograda, žita, poljoprivrede, drveta, željeza, kuća, zgrada, zlata ili srebra, i niti olujnog vremena niti kiša je sa nama, niti snijeg niti led. I sunce ne sija na nas, jer oblak, koji okružuje nas kao bedem, obuzdava ga. I zemlja u kojoj smo mi je ispunjena sa velikom svetlošću tako da tama i noć ne ulaze. I mi imamo sjajnu pojavu i stanujemo u svetlu.

I ima među nama ljudi koji uzimaju žene i jednom samo čovjek ima odnos sa svojom ženom. I tad su one odvojeni jedno od drugog i ostaju u čistoti za ostatak njihovog života. I sečanje uživanja ne narasta u mislima ikoga od nas. Već oni ostaju svih njihovih dana kao oni koji rastu u devičanstvu. Ali žena zatrudni i nosi dvoje dece, jedno od njih je za venčanje a drugo raste u devstvenosti. I za ovo ponašanje nama je zapoveđeno od Boga, i uistinu ovaj način je naš običaj.

 

12 Ali među nama nema nikoga ko broji godine. Zarad onih koji danju žive u čistoći i svetosti, godine njihova života će rasti, ali godine grešnika će opadati. I nitko među nama računa mesece i godine. Ali mi nismo goli kako ti misliš, jer mi smo prekriveni sa pokrivalom slave, i mi ne pokazujemo jedan drugom lične delove naših tela. Ali mi smo pokriveni sa pokrivalom slave slično onom kojim je Adam i Eva bili pokriveni prije nego su sagrešili. Mi smo hranjeni sa voćem stabala u deveti čas, ne da su časovi izdvojeni među nama, već kad vreme za naše hranjenje dođe, plodovi drveća dolaze među nas, premda oni ne padaju našom voljom. I tako smo hranjeni od njih dovoljno potrebi. I potom mi pijemo od neizmerno dobre, slatke, i ugodne vode koja izlazi nam od korijenja drveća. I tad voda se vraća i sakupljena je u početno mjesto.

Mi imamo znanje o vama ljudima koji naseljavate svijet, i kakvi ste. Mi znamo dela pravednika i dela zlih, jer anđeli Božiji dolaze među nas neprestano i govore nam o vašim delima i dužini vaših života. Mi molimo za vas, utjecući Bogu zarad vas jer mi smo također od vaše vrste i od sinova Adama. I Bog postavi nas ustranu i izabra nas prema njegovoj volji, i on dovede i postavi nas na ovo mesto u kojem smo sad.  I anđeli Božji stanuju sa nama i oni javljaju nam te stvari koje se događaju među vama, i mi se radujemo na dobrim delima koja čine oni koji su među vama. I mi tugujemo nad grešnicima i nevjernicima koji su u svijetu, i molimo Boga stalno da uzdrži svoju ljutnju u pogledu vas.

Nama sveti anđeli Božiji objavljuju i utjelovljenje Riječi Božje, koji je od svete djevice, koja je mati Božja, i sve one stvari koje on pruža i usavršava i izdržava zarad spasenja smrtnika. I tad mi molimo i priznajemo i veličamo ga zarad slave njegova utjelovljenog života. Tad mi tražimo za tvoju ljubav, O ljudi, da ne budete neverni kad vaša mogućnost je da čitate ovu povijet. Ne predajte se okrutnom i nemilosrdnom vladaru, već budite okruženi tajnama koje su vam povjerene. I neka ova istorija bude za vas spasenje vaših života. Imajte poštovanje ka nama u vašim skrivenim mislima, oponašajte naš način života, slijedite mir, čuvajte ljubav koja je nepromenjiva, i volite čistotu i svetost. I biti ćete učinjeni savršenim u svim dobrim stvarima i naslediti kraljevstvo Božije.

 

13 Mi smo uvidjeli da sveti post od četrdeset dana našeg Gospoda je počeo kad voće plodova se uzdržalo i prestalo razvijati. I na svaki od dana svetoga posta Bog uzrokuje da pada na nas sa nebesa mana slična onoj koju on je dao našim ocima kad ih je izveo iz Egipta. Mi spoznasmo da sveta Pasha će stići kad ovo drveće među nama procveta i da čudesna slatke i izobilne plodove. Tad znamo da Pasha našega Gospoda je stigla. Ali na praznik uskrsnuća (oživljenja) našega Gospoda iz groba mi držimo tri dana i tri noći. Tad smo ispunjeni sa zadovoljstvom i radujemo se, uvidjevši da sveti praznik oživljenja našega Gospoda je stigao. I sa duhovnim veseljem mi se radujemo dok proslavljamo sa svetim anđelima, tako također mi uzdižemo i pevamo hvale tokom cele velike i spasonosnog praznika proviđenja našega Gospoda. I sav skup koji je iznad nas i sve nebeske sile raduju se sa nama u ovim svečanostima.

 

14 Mi opet objavljujemo vam, o braćo, da među nama nema bolesti, bola, umora naših tela, osakaćenosti, umora , iskušenje, niti čak Satanina sila nas ne dotiče, jer nema među nama bijesa, ljubomore, zle želje, ili mržljivih pomisli. Već mi imamo samo mir i zadovoljstvo, i izloženu ljubav prema Bogu i jedni ka drugima. I duše svakoga od nas nije umorna ili tužna ili želi da bude iza kad anđeli Božji dolaze i vode je iz tijela. Već mi smo zadovoljni i radujemo se i sveti anđeli se raduju sa nama kad su poslani po dušu svakoga od nas.

I mlada se raduje nad njenim zaručenim mladoženjom, i duša se raduje na dobre vesti od svetih anđela. Jer oni anđeli govore joj ništa osim ovo samo: ''O čista dušo, tvoj Gospod te zove da dođeš ka Njemu.'' Tad duša sa velikom radošću ostavlja telo da srete anđela. I videvši tu ćistu dušu, koje je upravo napustila telo, svi sveti anđeli raširuju za nju sjajnu odeću. I oni primaju je sa radošću, govoreći, ''Blagoslovena si ti, O čista dušo, i blažena, jer si u potpunosti činila volju Boga, tvoga Gospoda.'' I ovo je kako on dovodi svoj promisao na svakoga od nas.

 

15 Duša razaznaje i zna dan njenog odlaska kroz otkrivenje od svetih anđela. I mi živimo neizmerno dugo vreme, i opseg našeg života nije prolazan i kratak kao vaš. Kad sveti anđeli su poslani među nas, u ovaj lijep način o kojem smo vas obavestili, tad nas oni posećuju. Štaviše, prvo dolaze do starešina, i kad blažene starešine vide anđele koji dolaze, oni odmah sa radošću se utjeću tako da sva blagoslovena braća se sakupljaju. I kad sav narod se sakupi, odmah sa hvalom mi dolazimo sa anđelima na mesto u kojem njihova tela su sahranjena. I jer nemamo ništa da koristimo za kopanje, anđeli sami prave grobnicu za tela. I opet kad sve ove duše navrše svoje dane, tad su odvojene od skupa, i svaki odlazi sa velikom radošću. I svi mi sa uzdizanjem dolazimo do njega i predajemo mu mir u poljupcu Gospoda dok je on vođen do groba od svetih anđela. I tad duša našeg blagoslovenog brata napušta telo u kojem je bila, i sa radošću daleko se ukloni od tuge ona prilazi i dolazi do svetih anđela, i uzdiže se Bogu sa radošću. A mi svi jednoglasno vidimo dušu kad napušta telo jasno i čisto, pojava duše kad napušta telo je nalik na slavno svetlo, i oblikuje i urezano je nalik na telo, i to je duhovni let.

 

16 I dok mi gledamo na tu svetu i čistu dušu, sveti anđeli je odnose dalje i pozdravljaju, i tako se uznosi i ide gore od nas u slavi. I nakon nje uzdiže se sa njima i prelazi u oblast sile najvišljih nebesa, tad drugi redovi anđela primaju je sa radošću. I arhanđeli pozdravljaju je, i potom oni šire njihove ruke i vode je do prijestolja i ovlasti koja su iznad njih. I tako ide gore i uzdiže se dokle uđe pred i moli se Gospodu. I kad najvišlji red kerubima i serafima prime je, oni uzdižu se do vrata svetoga Trojstva. Tad Sin Božiji prima dušu iz njihovih ruku i vodi je napred tako da može da se moli Ocu. I kad duša padne dole na lice i moli se pred Bogom, tad otkrivenje biva nam otkriveno, i svi mi padamo na zemlju i molimo Gospoda sa dušom. I kad Bog učini tu dušu da ustane od molitve, mi također ustajemo na noge. I tad Bog šalje tu dušu u stalnu kuću da čeka dan oživljenja za ostatak naše zajednice. Tad i mi idemo od tela te duše našega brata na naš vlastiti skup i izvršavamo službu kroz slavljenje Svetoga Duha. I tako smo mi urezali na te tablice i poslali ih vama kroz ruke našega brata Zosimusa.

I opet Bog, naš Stvoritelj, nam je dao ovo pravo, mi čujemo glasove duhova i pevanje anđela, i sila i nebeskih redova vi neprestano slavima Boga. Kad oni slave Boga, tako također mi u našoj zemlji hvalimo ga.

I anđeli primaju i prenose naše molitve i naše hvale otvarajući i obožavajući u ljubavi pred božanskim i tajanstvenim prijestoljem, koje zna tajne. I tako pomoću anđela, i nebeskih sila naše molitve prolaze da nađu ulaz pred Bogom. Ovo je sve o našem načinu života. I mi smo uistinu zvani Blaženi, jer mi uživamo naklonjenost Božju. I mi pišemo i šaljemo ove tablice vama, o narode koji stanuje u tom svetu uzaludnosti, kroz ruke ovog našega brata Zosimusa, koji je ušao među nas zarad vas kroz milost Božju i ostao sa nama sedam dana. I prateći ga mi smo putovali sa njim dokle smo došli do obala velikog okeana.

 

17 I tad svi od nas zajedno kleknusmo na obali mora i molismo i utjecasmo Bogu da bude za našega brata Zosimusa vodić i utočište. I tad odmah u trenutku bijeli oblak se pojavi iznad mora i njegov vrh se raširimo do najvišljeg vrha. I mi hvalismo Boga, priznajući da je lako za njega da učini sve.

Tad odjednom dva drveta se pojaviše usred mora i po zapovesti Božijoj jedno od tih stabala savi se dole prema meni, Zosimusu. I držalo me sigurno u svojim granama i raširi sebe do visina nebeskih, i nosiše me i podigoše me nježno do vrha belog oblaka. I to drugo drvo savi se dole prema meni, tad ono prvo savi svoju glavu, i to drugo drvo također se savi prema meni, podiže me i dovede u suhu zemlju. I opet ja pređoh okean, veliko more, i taj oblak. I ja dadoh hvale i slavih milostivog Boga, koji ispunjava želje onih koji ga se boje, i koji čuje njihove molitve i spasava ih.

 

18 I odjednom ta životinja stiže i ponese me, i dovede me do pećine dok ja slavih i uzvisivah Boga, koji mi je odgovorio i čuo moju molbu i ispunio moju želju. Njemu je slava, amen, od nebeskih i zemaljskih bića zauvek, amen.

 

(Grčka verzija sadrži poglavlja 19-23*, koja izgleda da je kasnije proširenje hrišćana.)


*Poglavlje 19 sadrži kako Zosimus je upozoren da će biti iskušan od Satane. Poglavlje 20 i 21 opisuju Đavolji pristup Zosimusu, mučenje od njega i pobedu Zosimusa molitvom. Poglavlje 22, Zosimus uči očeve u pustinji i ostavlja im ovaj testament. Poglavlje 23 uvodi Hriseja, pustinjaka koji objavljuje Zosimusov testament, Zosimusovo tijelo je sahranjeno i njegova duša sija sedam puta sjajnije od sunca.

No comments:

Post a Comment