Knjiga Jubileja

KNJIGA JUBILEJA

Ovo je istorija o podjeli dana zakona i svjedočanstvo, za događaje godina, i njihovih sedmica, njihovih Jubileja kroz sve godine svijeta, kao što Gospod reče Mojsiju na Gori Sinaj kad je ovaj otišao da primi tablice zakona i zapovijedi, prema glasu Božjem kao što mu reče, 'Idi na vrh planine.'

GLAVA 1

1. I dođe u prvoj godini izlaska djece Izraela iz Egipta, u trećem mjesecu, u šesnaesti dan mjeseca (2450 Anno Munsi - od stvaranja sveta) da Bog govori Mojsiju govoreći: ’’Dođi k Meni na planinu, i ja ću ti dati dve tablice kamene zakona i zapovijesti, koje sam napisao, da možeš da ih naučiš.’’

2. I Mojsije ode na planinu Božiju, i slava Gospodnja prebivala je na planini Sinaj, i oblak prekrivaše je šest dana.

3. I On pozva Mojsija na sedmi dan iz sredine oblaka, i pojava slave Gospodnje bi kao plamteća vatra na vrhu planine.

4 I Mojsije bi na planini četrdeset dana i četrdeset noći, i Bog nauči ga ranijoj i kasnijoj istoriji podjele dana zakona i svjedočanstva.

5 I On reče: ’Prigni svoje srce svakoj riječi koju ću ti reči na ovoj planini, i upiši je u knjigu po redu da njihovi naraštaji mogu vidjeti kako ih nisam zaboravio za sve zlo koje oni donesoše u sagrešenjima zavjeta koje ja ustanovih između Mene i tebe za njihove generacije ovaj dan na Gori Sinaj.

6 I tako će doći kad sve ove stvari dođu na njih, oni će prepoznati da sam ja pravedan više od njih u njihovim sudovima i njihovim djelima, i oni će poznati da sam ja istinski bio sa njima.

7 I napiši za sebe sve ove riječi koje ja objavljujem, tebi ovaj dan, jer ja znam njihovo otpadništvo i njihov tvrdi vrat, prije nego li ih dovedem u zemlju za koju se zakleh njihovim ocima, Abrahamu i Izaku i Jakovu, govoreći: ’Tvom sjemenu ću dati zemlju u kojoj teče mlijeko i med.

8 I oni će jesti i biti zadovoljni, i okrenuti će se stranim bogovima, bogovima koji ne mogu izbaviti iz njihovih nevolja, i ovo svjedočanstvo će se čuti da bude svjedočanstvo protiv njih. Jer oni će zaboraviti moje naredbe sve što im zapovedih, i hodati će za paganima, i posle njihove nečistoče, i posle njihovog srama, i služiti će njihovim bogovima, i to će dokazati im prekršaj i stradanje i nesreća i zamka.

9 i mnogi će propasti i biti uzeti u zarobljeništvo, i pasti u ruke neprijatelja, jer su zaboravili Moje upute i Moje zapovijesti, i praznike Moga zavjeta, i Moje subote, i moje sveto mjesto koje posvetih sebi usred njih, i moj šator i moje svetište, koje Ja posvetih za sebe usred zemlje, da utvrdim svoje ime na njemu, i da stanuje tamo.

10 I oni će učiniti sebi visoka mjesta i šumarke i rezane likove, i oni će obožavati, svaki svoj rezan lik, i tako će zastraniti, i žrtvovati će decu demonima, i sva djela grešnih njihovih srca.

11 i ja ću im poslati svedoke, da mogu svedočiti protiv njih, ali oni neče čuti, i ubiti će svedoke, i progoniće one koji traže zakon, i oni ukinuti i promjeniti sve tako da rade zlo pred Mojim očima.

12 i ja ću sakriti moje lice od njih, i predaču ih u ruke pagana u ropstvo,, i za plijen i za proždiranje, i ukloniti ću ih iz sredine zemlje, i rasuti ću ih među pagane.

13 I oni će zaboraviti sav moj zakon i Moje zapovesti i Moje sudove, i zastraniti će kao novi mjeseci, i subote i praznici i jubileji i obredi.

14 I nakon ovog oni će se okrenuti ka Meni između pagana sa svim njihovim srcem i sa svom njihovom dušom i sa svom njihovom snagom, i ja ću ih sakupiti između pagana, i oni će me tražiti, tako da ću biti nađen među njima, kad me potraže svim svojim srcem i sa svom njihovom dušom.

15 i ja ću im otkriti da izobiluju mirom sa pravednošću, i ukloniti ću im stabljiku uspravnosti, sa svim Mojim srcem i sa svom Mojom dušom, i oni će biti za blagoslov a ne za kletvu, i oni će biti glava a ne rep.

16 I izgraditi ću Moje svetište usred njih, i ja ću stanovati sa njima, i ja ću biti njihov Bog i oni će biti Moj narod u istini i pravdi.

17 I ja neću zaboraviti ih niti iznevjeriti, jer ja sam Gospod njihov Bog.

18 i Mojsije pade na lice i molio je i rekao, ’O Gospode moj Bože, ne zaboravi Tvoj narod i tvoje nasljedstvo, tako da ne lutaju u greškama svojim srca, i ne predaj ih u ruke njihovih neprijatelja, pagana, da ne vladaju nada njima i uzrokuju da greše protiv Tebe.

19 Neka tvoja milost, O Gospode, bude iznad tvoga naroda, i stvori u njima ispravan duh, a ne duh Beliara da vlada nada njima da optuži ih pred Tobom, i uhvati u zamku ih od puteva pravednosti, tako da ne stradaju od Tvoga lica.

20 Jer oni su Tvoj narod i Tvoje nasljedstvo, koje si ti izbavio sa svojom velikom snagom iz ruku Egipčana, stvori u njima čisto srce i sveti duh, i ne daj da budu uhvačeni u njihovim grehovima od sad do večnosti.

21 I Gospod reče Mojsiju: ’’Ja znam njihovu samovolju i njihove misli i njihov tvrdi vrat, i oni neće biti poslušni dok ne priznaju sopstveni grijeh i grijeh njihovih otaca.

22 I nakon toga oni će se okrenuti ka meni u svoj ispravnosti i sa svim njihovim srcem i cijelom njihovom dušom, i ja ću obrezati okrajak od njihovih srca i okrajak srca njihovog sjemena, i učiniti ću u njima sveti duh, i očistiti ću ih tako da se ne okrenu od mene od tog dana do večnosti.

23 i njihove duše će ići ka meni i mojim zapovijedima, i oni će ispunjavati moje zapovijedi, i ja ću biti njihov otac i oni će biti moja djeca.

24 i svi oni će biti zvani djecom živoga Boga, i svaki anđeo i svaki duh će znati, da oni će znati da oni su moja djeca, i da sam ja njihov otac u ispravnosti i pravednosti, i da ij Ja volim.

25 I ti napiši za sebe sve ove reči koje ti objavljujem na ovoj planini, prve i zadnje, koje će doći u podjeli dana zakona u svedočanstvu i u sedmicama i u jubilejima do večnosti, dok ja se ne spustim i živim s njima kroz večnost.

26 I On reče anđelu prisutnosti: Napiši za Mojsija od početka stvaranja do Moga svetišta izgrađenog među njima za sve večnost.

27 I Gospod će se pojaviti pred očima svih, i svi će znati da sam ja Bog Izraela i otac sve djece Jakovljeve, i kralj planine Sion za svu večnost. I Zion i Jerusalem će biti sveti.

28 I anđeo prisutnosti koji ode pred tabor Izraela uze tablice podjele godina, od vremena stvaranja zakona i svedočanstva sedmica jubileja, prema pojedinačnim godinama, prema svem broju jubileja (prema pojedinim godinama), od dana (novog) stvaranja kad nebesa i zemlja budu obnovljeni i svo njihovo stvaranje prema silama nebeskim, i prema stvaranju zemlje, do svetišta Gospodnjeg koje će biti napravljeno u Jerusalimu na planini Zion, i sva svjetlila (zvijezde) će biti obnovljene za izlječenje i za mir i za blagoslov za sve odabrane Izraela, i da tako bude od tog dana do svih dana zemlje.

GLAVA 2

1 i anđeo prisutnosti govoraše Mojsiju ptrema riječi Gospodnjoj, govoreći: Napiši čitavu istoriju stvaranja, kako u šest dana Gospod Bog završi sva svoja djela i sve što On stvori, i drži Subotu u sedmi dan i svetkuj je za sva vremena, i postavi je kao znak za sva svoja djela.

2 Jer prvi dan On stvori nebesa koja su iznad i zemlju i vode i sve duhove koji služe pred njim, anđele prisutnosti, i anđele posvečenja, i anđele duha vatre i anđele duha vjetra, i anđele duha oblaka, i tame, i snijega, i tuče i jakog mraza, i anđele glasova i od groma i od munje, i anđele duhova hladnoće i vručine, i zime i proljeća i jeseni i ljeta i sve duhove od njegovih stvorenja koji su u nebesima i na zemlji, On stvori ponore i tamu, večer i noć, i svjetlo, zoru i dan, koje on zamisli u znanju svoga srca.

3 I stoga mi vidjesmo Njegova dela, i hvalismo ga, i pjevasmo pred Njim radi svih Njegovih djela, za sedam velikih djela On stvori prvi dan.

4 i na drugi dan On stvori nebeski svod usred voda, i vode behu podeljene tog dana, pola od njih ode iznad i pola od njih ode ispod nebeskog svoda što beše u sredini lica cele zemlje. I ovo bi jedino delo koje Bog stvori drugi dan.

5 I u treči dan On naredi vodama da prođu sa lica cele zemlje u jedno mesto, i suha zemlja se ukaza.

6 I vode učiniše kao što On zapovedi im, i one odvojiše se od lica zemlje u jedno mjesto van ovog svoda, i suha zemlja se pojavi.

7 I u taj dan On načini za njih sva mora prema njihovom odvojenom mestu, i sve reke, i sakupljanje voda u planinama i na celoj zemlji, i sva jezera, i sva rosa zemlje, i sjeme koje je posijano, i sve klijuče stvari, i plodonosno drveće, i drveće šume, i vrt Raja, u Raju i sve biljke po svojim vrstama.

8 Ovih četiri velika dela Božija stvori u treči dan. I u četvrti dan On stvori sunce i mjesec i zvijezde, i postavi ih u nebeski svod nebesa, i dade svetlost na celu zemlju, i da upravlja danom i noću, i odvoji svjetlo od tame.

9  I Bog postavi sunce da bude veliki znak na zemlji za dane i za subote i za mjesece i za praznike i za godine i za subote od godina i za jubileje i za sve sezone godina.

10 I on podijeli svjetlo od tame i za blagostanje, da sve stvari mogu napredovati koje niču i rastu na zemlji.

11 ove tri vrste On uradi na četvrti dan. I na peti dan On stvori veliko more, čudovišta u dubinama voda, jer ovo behu prve stvari od mesa koje behu stvorene njegovim rukama, ribe i sve što se kreće u vodama, sve što leti, ptice sve po vrstama.

12 I sunce uzdiže se iznad njih radi njihovog napredovanja, i iznad svega što bi na zemlji, sve što niče iz zemlje, i sve plodonosno drveće i svo tijelo.

13 Ove tri stvari On stvori u peti dan. I u šesti dan On stvori sve životinje zemaljske, i stoku, i sve što se kreće po zemlji.

14 i poslije ovog svega On stvori čovjeka, čovjeka i ženu On stvori, i dade im vlast nad svim što je na zemlji i u morima, i nad svime što leti, i nad svim zvijerima i nad stokom, i nad svim što se kreće na zemlji, i cijelom zemljom, i nad svim ovim On dade vlast.

15 I ove četiri vrste On stvori u šesti dan. I one behu zajedno dvadeset i dve vrste.

16 I on završi sav svoj rad u šesti dan, sve što je na nebesima i na zemlji, i u morima i u dubinama, i u svijetlu i u tami, i u svemu.

17 I on dade velik znak, Subotnji dan, da radimo šest dana, i držimo Subotu u sedmi dan od sveg rada.

18 I svi prisutni anđeli, i svi anđeli posvećenja, ove dve velike vrste, On zapovijedi nam da držimo Subotu sa Njim u nebesima i na zemlji.

19 I On reče nam: ’’Vidite, ja ću odvojiti sebi ljude između svih ljudi, i ti će držati Subotnji dan, i ja ću posvetiti ih sebi kao Moj narod, i blagosloviti ih, kao što sam posvetio Subotnji dan i posvetio ih ka sebi, tako ću ih blagosloviti, i oni će biti Moj narod i ja ću biti njihov Bog.

20 I ja sam izabrao sjeme Jakova između svega što vidjeh, i zapisah ga kao prvorođenog sina, i posvetih ga sebi zauvek i uvek, i ja ću ga naučiti danu Subotnjem, da mogu držati Subotu od svega rada.

21 I tako On stvori znak u smislu da bi oni držali Subotu sa nama u sedmi dan, da jedu i piju, i da blagoslove Njega koji je stvorio sve stvari kao što je On blagoslovio i posvetio sebi poseban narod između svih ljudi, da oni drže Subotu zajedno sa nama.

22 I On učini da Njegove zapovijesti uzađu kao sladak miris prihvatljiv pred Njim za sve dane...

23 bile su dvadeset i dvije glave čovječanstva od Adama do Jakova, dvadeset i dve vrste rada behu učinjene do sedmog dana, što je blagosloveljeno i sveto, i prijašnji je također blagosloveljen i svet, i ovaj služi sa tim za osvečenje i blagoslov.

24. I do ovog Jakova i njegovog sjemena je dato da oni budu uvijek blagoslovljeni i sveti od prvog svjedočanstva i zakona, baš kao što je On posvetio i blagoslovio Subotnji dan na sedmi dan.

25 On stvori nebesa i zemlju i sve što On stvori u šest dana, i Bog učini sedmi dan svetim, za sva svoja djela, zato On zapovijedi na njihovu korist, da tko god radi ijedan posao mora umreti, i da onaj koji onečišćuje ga će sigurno umreti.

26. Zato ti zapovedi deci Izraela da paze na  ovaj dan da ga drže svetim i da ne rade u njega nijeadn posao, i da ga ne prljaju, jer je svetiji od drugih dana.

27 I tko god oskrvne ga će sigurno umrijeti, i tko god radi neki posao će sigurno umreti večno, da deca Izraela mogu gledati ovaj dan kroz generacije, i da ne budu iščupani iz zemlje, jer je sveti dan i blagoslovljen dan.

28 I svako ko na njega pazi i drži subotu od svega svoga rada, će biti svet i blagoslovljen kroz sve dane kao mi.

29. Objavi i reci djeci Izraela zakon ovog dana da drže zato subotu, i da ne zaborave je u greški njihovih srca, i da nije zakonito da čine ijedan rad koji je neprikladan, da čine svoje vlastito zadovoljstvo, da ne spremaju išta da bude jedeno ili pijeno, i da nije odobreno vuči vodu, ili donijeti ili uzeti kroz njihova vrata ikoji teret, koji oni nisu pripremili za sebe u šesti dan u svojim stanovima.

30 I neće donijeti ili uzeti od kuće do kuće na taj dan, jer taj dan je više svet i blagoslovljen nego ijedan jubilarni dan jubileja, na ovaj mi držimo subotu u nebesima prije nego li je dato na znanje ijednom tijelu da drži subotu na zemlji.

31 I Stvoritelj svih stvari blagoslovi ga, ali nije osvetio sve ljude i narode da drže subotu, već samo Izraelu, njima samo on dozvoli da jedu i piju i da drže subotu na zemlji.

32. I Stvoritelj svih stvari blagoslovi ovaj dan koji je On stvorio za blagoslov i svetost i slavu iznad svih dana.

33 Ovaj zakon i svjedočanstvo je dat djeci Izraela kao zakon zauvek njihovim naraštajima.

GLAVA 3

1. I u šesti dan druge sedmice mi dovedosmo, prema riječi Božjoj, Adamu sve životinje, i svu stoku i sve ptice, i sve što se kreće po zemlji, i sve što se miče u vodi, prema njihovim vrstama, i njihovima rasama: zvijeri prvi dan, stoku drugi dan, ptice treći dan, i sve što se miče po zemlji četvrti dan, i šta se miče u vodi peti dan.

2. I Adam nazva ih prema njihovim dužnim imenima, i kako ih je nazvao, tako im je ime.

3 I u tih pet dana Adam vidje sve to, muško i žensko, prema svakoj vrsti koja bješe na zemlji, ali on bijaše sam i nije imao pomočnicu za sebe.

4 I Gospod nam reče: ’Nije dobro da čovjek bude sam, hajde da mu načinimo pomočnicu za njega.

5 I Gospod Bog uzrokova da dubok san padne na njega, i on zaspa, i On uze za ženu jedno rebro između rebara, i rebro bi porijeklo žene između rebara, i On stavi meso umjesto njega, i izgradi ženu.

6 I On probudi Adama iz sna i probudivši se on usta u šesti dan, i On dovede nju k njemu, i on pozna ju, i reče joj: ’Ovo je kost od moje kosti i meso od mojega mesa, i biti će zvana mojom ženom, jer je ona uzeta od muža.’

7 Zato će čovjek i žena biti jedno i zato će čovjek ostaviti svoga oca i svoju majku, i otići svojoj ženi, i oni će biti jedno tijelo.

8 U prvoj sedmici bi Adam stvoren, a rebro- njegova žena: u drugoj sedmici On pokaza nju njemu, i iz ovog razloga zapovijest je data da se drže u nečistoći, za muškim sedam dana, i za ženu dvaput sedam dana.

9. I nakon što je Adam napunio četrdeset dana u zemlji gde je bio stvoren, mi dovedosmo ga u vrt Edenski da ga obrađuje i čuva, a njegova žena nju dovedoše u osamdeseti dan, i nakon toga ona uđe u vrt Edena.

10. I iz toga razloga zapovijest je napisana na nebeske tablice u pogledu nje koja rađa: ’ako ona ponese muško, ona će ostati u njenoj nečistoći sedam dana prema prvoj sedmici dana, i trideset i tri dana će ona ostati u krvi njenog čišćenja, i ona neće dirati nijednu svetu stvar, niti ulaziti u svetište, dok ne navrši ove dane koje ona je provela u slučaju muškog djeteta.

11 Ali u slučaju ženskog djeteta ona će ostati u njenoj nečistoći dve sedmice dana, prema prvih dve sedmice, i šezdeset i šest dana u krvi njenog čišćenja, i oni će biti ukupno osamdeset dana.

12. I kad napuni ovih osamdeset dana mi dovedosmo je u vrt Edenski, jer je svetiji od zemlje i svako drvo koje je posijano u njemu je sveto.

13. Zato, bilo je određeno u pogledu onoga koji nosi muško ili žensko dijete određenje dana u kojima ona ne smije doticati svete stvari, niti ulaziti u svetište dok ti dani za muško ili žensko dijete se ne navrše.

14. Ovo je zakon i svjedočanstvo koje je napisano za Izrael, u smislu da gledaju na te dane.

15. I u prvoj sedmici prvog jubileja (1-7 A.M.), Adam i njegova žena su bili u Rajskom vrtu sedam dana obrađujući ga i čuvajući, i mi dadosmo mu da radi i uputismo ga da čini sve što je potrebno za obradu.

16. I on je obrađivao vrt, i bio je gol i nije znao, i nije se sramio, i on je čuvao vrt od ptica i zvijeri i stoke, i skupljao je plodove i jeo, i stavljao po strani ostatak za sebe i svoju ženu (i stavljao ustranu ono što je čuvano).

17 I nakon sedam godina, koje on navrši tu, sedam godina tačno, (8 A.M.), i u drugom mjesecu, sedamnaesti dan mjeseca, zmija dođe i približi se ženi, i zmija reče ženi, ’Da li je Bog zapovijedio vam, govoreći, Nećete jesti sa svakog stabla u vrtu?’

18 I ona reče joj, ’Od svih plodova drveća vrta Bog nam je rekao, Jedite, ali od ploda drveta u sredini vrta Bog nam reče, Nećete jesti s njega, niti ga dirati, da ne umrete.’

19 I zmija reče ženi, ’Vi nećete sigurno umrijeti: jer Bog je znao da na dan kad jedete s njega, vaše oči će se otvoriti, i bićete kao bogovi, i znati ćete dobro i zlo.

20 I žena vidje da drvo je lijepo oku, i da njegov plod je dobar za hranu, i ona uze od njega i pojede.

21 I kad je prvo pokrila svoju sramotu sa lišćem smokve, ona dade i Adamu da jede, i njegove oči behu otvorene, i on vidje da je go.

22. I on uze smokvino lišće i zašije ih zajedno, i napravi pregaču za sebe, i pokri svoju sramotu.

23 I Bog prokle zmiju, i bi gnjevan na nju zauvek...

24. I bi ljut na ženu, jer je poslušala glas zmijin, i jela, i On reče joj: ’Ja ću višestruko povečati tvoju tugu i bolove:, u žalosti češ donositi svoju djecu, i tvoj povratak će biti tvome mužu, i on će vladati nada tobom.’

25. I Adamu on reče, ’Zato što si poslušao glas tvoje žene, i pojeo sa drveta za koje Ja zapovedih ti da ne jedeš s njega, prokleta je zemlja radi tebe: trnje i čkalj će ti rađati, i ti češ jesti svoj kruh u znoju svog lica, dok se ne vratiš zemlji odakle si uzet, jer si zemlja, i u zemlju češ se vratiti.’

26 I On načini za njih kapute od kože, i obuče ih, i posla ih van iz rajskog vrta.

27 I u taj dan u koji Adam izađe iz vrta, on prinese mirisnu žrtvu, tamjan, galbanum, i žito i začine u jutro sa dizanjem sunca od dana kad je pokrio svoju sramotu.

28 I u taj dan behu zatvorena usta svih zvijeri, i stoku i ptica, i štogod hoda, i štogod se miče, tako da nisu mogli govoriti: jer svi oni su govorili jedno s drugim sa jednim ustima i jednim jezikom.

29 I On posla iz rajskog vrta sva tijela koja behu u vrtu, i sva tela behu raširena prema svojim vrstama, i prema rasama do mjesta koja behu stvorena za njih.

30. I Adamu samo On dade sa čime će pokriti svoju sramotu, od sviju zvijeri i stoke.

31 Radi ovog, propisano je na nebeskim tablicama kao diranje svih onih koji znaju sud zakona, da oni pokriju svoju sramotu, i da ne otkriju sebe kao što pagani otkrivaju sebe.

32. I na novi (mladi) mjesec četvrtog mjeseca, Adam i njegova žena odoše iz vrta rajskoga, i oni stanovaše u zemlji Elda u zemlji njihovog stvaranja.

33. I Adam nazva imenom svoju ženu Eva.

34. I oni ne imahu sina do prvog jubileja. (8 A.M.) i posle on pozna nju.

35. On je obrađivao zemlju kako je naučen u rajskom vrtu.

GLAVA 4

1. I u trečoj sedmici drugog jubileja (64-70 A.M.) ona rodi Kaina, i u četvrtom (71-77 a.m.) ona rodi Abela, i u petom (78-84 a.m.) ona rodi kćer Avan.

2. I u prvoj godini trečeg jubileja (99-105 a.m.), Kain ubi Abela jer Bog prihvati žrtvu Abela, a nije prihvatio prinos Kaina.

3.  I on ubi ga u polju, i njegova krv plakaše sa zemlje ka nebu, žaleči se jer ga je ovaj ubio.

4 I Gospod prekori Kaina radi Abela, jer ga je ubio, i on ga učini bjeguncem na zemlji zbog krvi njegova brata, i on prokle ga na zemlji.

5 I radi ovoga je napisano na nebeske tablice, ’ Proklet je onaj koji udari svog bližnjeg, i neka svi koji vide i čuju kažu, Neka bude; i čovjek koji vidi a na obznani, neka bude proklet kao drugi.’

6. Radi ovog razloga objavljujemo da kad dođemo pred Gospoda Boga svi naši gresi koji su počinjeni u nebesima i na zemlji, i u svijetlu i tami, i svukuda.

7. I Adam i njegova žena plakaše za Abelom četiri sedmice godine, (99-127 a.m.), i u četvrtoj godini pete sedmice (130 a.m.) oni postaše radosni, i Adam poztna svoju ženu ponovo, i ona rodi mu sina, i on nazva njegovo ime Set, jer reče on ’Bog je podigao drugo sjeme na zemlji umjesto Abela; jer Kain ubi ga.’

8. I u šestoj sedmici (133-40 a.m.) ona rodi kćerku Azuru.

9. I Kain uze Avan svoju sestru da bude njegova žena i ona rodi mu Enoha na kraju četvrtog jubileja (190-196 a.m.). I u četvrtoj godini prve sedmice petog jubileja (197 a.m.) kuće behu sagrađene na zemlji, i Kain izgradi grad, i nazva njegovo ime po imenu svoga sina Enoh.

10. I Adam pozna Evu svoju ženu i ona rodi mu još devet sinova.

11. I u petoj sedmici petog jubileja (225-31 a.m.) Set uze Azuru svoju sestru za ženu, i u četvrtoj godini šeste sedmice 235 A.M. ona rodi sina Enosa.

12. O poče da diziva ime Gospodnje na zemlji.

13. I u sedmom jubileju u trečoj sedmici (309-15 A.M.) Enoh uze Noam svoju sestru za ženu, i ona rodi mu sina u trečoj godini u petoj sedmici, i on nazva njegovo ime Kenan.

14. I na kraju osmog jubileja (325, 386-392 a.m.) Kenan uze Mualelet svoju sestru za ženu, i ona rodi mu sina u devetom jubileju, u prvoj sedmici u trečoj godini ove sedmice (395 a.m.), i on nazva njegovo ime Mahalalel.

15 I u drugoj sedmici desetog jubileja (449-55 a.m.) Mahalalel uze sebi za ženu Dinu, kćer Barakiela kćerku brata svoga oca, i ona rodi mu sina u trečoj sedmici šeste godine, (461 a.m.), i on nazva njegovo ime Jared, jer u njegovim danima anđeli Gospodnji spustiše se na zemlju, oni koji behu zvani Čuvari, da oni mogu da upute djecu ljudsku, i da mogu da sude u ispravnosti na zemlji.

16. I u jedanaestom jubileju 512-18 am Jared uze sebi ženu, njeno ime bi Baraka, kćer Rasujala, kćer od brata njegova oca, u četvrtoj sedmici ovog jubileja 522 a.m., i ona rodi mu sina, sina u petoj sedmici, u četvrtoj godini jubileja, i on nazva njegovo ime Enoh.

17. I on bi prvi među ljudima koji je naučio pisati i znanje i mudrost i koji je napisao znakove nebeske prema redu njihovih mjeseci u knjigu, da ljudi mogu znati doba godina prema redu i njihove odvojene mjesece.

18. I on bi prvi koji je napisao svjedočanstvo i on je svedočio sinovima ljudskim između naraštaja zemlje, i prebroja sedmice jubileja, i dade im na znanje dane godina, i stavi u red mjesece i prebroja Subote godina kako ih učinismo, na znanje njemu.

19. I šta je bilo i šta će biti on vidje u viziji u snu, kako će se dogoditi djeci ljudi kroz njihove naraštaje do dana suda, on vidje i razumije sve, i napisa svoje svedočanstvo, i stavi svedočanstvo na zemlju za svu decu ljudi i za njihove naraštaje.

20. I u dvadesetom jubileju 582-88 u sedmoj sedmici, on uze sebi ženu, i njeno ime bi Edna, kćer Danela, kćer brata njegova oca, i u šestoj godini ove sedmice 587 a.m. ona rodi mu sina i on nazva njegovo ime Metuselah.

21. i on bi sa anđelima Božjim ovih šest jubileja godina, i oni pokazaše mu sve šta je na zemlji i nebesima, vladavinu sunca, i on napisa dole sve.

22. I on je svjedočio o Čuvarima, koji su grešili sa kćerima ljudskim, jer ovi su počeli da ujedinjuju sebe, tako da budu uprljani, sa kćerima ljudskim, i Enoh je svedočio protiv njih svih.

23. i on bi uzet između djece ljudske, i mi ga odvedosmo u vrt Edenski u veličini i časti, i gle tamo on napisa osudu i presudu svijetu, i svu poročnost (zlobu) djece ljudske.

24. i na račun njega Bog dovede vode potopa na zemlju Edensku; jer tamo on bi postavljen kao znak i da svedoči protiv djece ljudske, da on može prebrojati sva djela naraštaja do dana presude.

25. I on zapali tamjan svetišta, i lijepe mirise prihvatljive pred Gospodom na planini.

26 Jer Gospod ima četiri mjesta na zemlji, vrt Edenski, i Planinu na istoku, i ovu planinu na kojoj si ti ovaj dan, Planinu Sinaj, i Planinu Zion koja je posvećena u novom stvaranju zarad osvečenja zemlje; kroz nju će zemlja biti osvečena od svoje krivnje i nečistoća kroz naraštaje svijeta.

27. I u četvrtom jubileju 652 a.m. Metuselam uze sebi ženu, Ednu kćer Azriala, kćer brata svoga oca, u trečoj sedmici, u prvoj godini ove sedmice 701-7 a.m. i on dobi sina i nazva ga Lameh.

28.  i u petnaestom jubileju u trećoj sedmici Lameh uze sebi ženu, i njeno ime bi Betenos kćer Barakila, kćer brata njegovog oca, i u ovoj sedmici ona rodi mu sina i nazva njegovo ime Noje, govoreći, ’Ovaj će utešiti me od moje nevolje i mog rada, i od zemlje koju Gospod prokle.’

29. I na završetku devetnaestog jubileja, u sedmoj sedmici u šestoj godini 930 a.m. , Adam umrije, i svi njegovi sinovi sahraniše ga u zemlji njegovog stvaranja, i on bi prvi koji bi sahranjen u zemlji.

30. i njemu je nedostajalo sedamdeset godina od hiljade godina, jer jedna hiljada godina su kao dani u svedočanstvu nebesa i zato je napisano za drvo znanja: ’Na dan  u koji jedeš s njega umriječeš.’ Zbog ovog razloga on nije napunio godine ovog dana, već umrije tokom njega.

31. Na kraju ovog Jubileja Kain bi ubijen nakon njega u istoj godini, jer njegova kuća pade na njega i on umrije usred svoje kuće, i bi ubijen njenim kamenjem, jer sa kamenom on ubi Abela, i od kamena bi on ubijen pravednim sudom.

32. Iz ovog razloga je određeno u nebeskim tablicama: Sa čime čovjek ubije svoga bližnjeg sa istim će on biti ubijen; po načinu na koga ga on rani, na isti način će oni činiti s njim.’

33. I u dvadeset petom 1205 a.m. jubileju Noa uze sebi ženu, i njeno ime bi Emzara, kćer Rakaele, kćer brata njegova oca, u prvoj godini pete sedmice 1207 a.m., i u trečoj godini od toga ona rodi mu Šema, i u petoj godini od toga 1209 a.m. ona rodi mu Hama, i u prvoj godini šeste sedmice 1212 a.m. ona rodi mu Jafeta.

GLAVA 5

1. I dogodi se kad djeca ljudska počeše da se umnožavaju na licu zemlje i kćeri behu rođene im, da anđeli Božji vidješe ih u izvjesnoj godini ovog jubileja, da su bile lijepe za pogledati, i oni uzeše sebi žene od svih koje oni izabraše, i one rodiše im sinove i oni behu divovi.

2. I bezakonje poraste na zemlji i sva tijela pokvariše svoj put, kao ljudi i stoka i zvijeri i ptice i sve šta hoda na zemlji, svi oni pokvariše svoje puteve i svoj red, i počeše da proždiru jedni druge, i bezakonje poraste na zemlji i svako zamišljanje misli od svih ljudi bi zlo stalno.

3. I Bog pogleda na zemlju, i gle bi pokvarena, i sva tijela pokvariše svoje puteve, i sve šta bi na zemlji beše dovuklo sve vrste zla pred Njegove oči.

4. I On reče da će On uništiti čovjeka i sva tijela na licu zemlje koja On je stvorio.

5. Ali Noje nađe milost pred očima Gospodnjim.

6. i protiv anđela koje On posla na zemlju, On je bio naročito ljut, i On da zapovjedi da ih izbaci iz njihove vladavine, i on natjera nas da vežemo ih u dubinama zemlje, i gle oni behu svezani usred njih, i držani odvojeno.

7. I protiv njihovih sinova dođe zapoved pred Njegovo lice da oni treba da budu udareni mačem, i uklonjeni ispod neba.

8. I On reče ’Moj duh neče uvijek prebivati na čovjeku, jer oni također su meso i njihovi dani će biti stotinu i dvadeset godina.’

9. I On posla svoj mač usred njih da svaki ubije svoga bližnjeg, i oni počeše da ubijaju jedan drugog dok nisu pali od mača i bili uništeni sa zemlje.

10. I njihovi oci behu svedoci njihova uništenja, i posle ovog oni behu svezani u dubine zemlje za uvek, do dana velike osude, kad sud će biti izvršen na svim onima koji su pokvarili svoje puteve i svoja djela pred Gospodom.

11. I On uništi sve sa njihova mesta, i ne osta nijedan od njih komu On nije sudio prema njihovoj zlobnosti.

12. I on učini za sva svoja djela novu i pravednu prirodu, tako da oni ne greše u celoj prirodi zauvek, već da budu svi pravedni svaki u svojoj ljepoti svagda.

13. I presuda svima bi održana i napisana na nebeskim tablicama u pravednosti, i presuda svima koji su napustili put koji je određen za njih da hodaju u njemu, i ako oni ne hodaju u njemu, sud je napisan za svako stvorenje i za svaku vrstu.

14. I nema ništa na nebesima i na zemlji, ili u svijetlu ili tami, ili u Šeolu ili u dubini, ili u mjestu tame koje nije suđeno, i sve njihove presude su određene i napisane i urezane.

15. Prema svima On će suditi, velik prema svojoj veličini, i malomu prema njihovoj malenosti, i svakome prema njihovom putu.

16. i On nije onaj koji će poštivati osobu ijednu, niti je On onaj koji će primati poklone, ako On kaže da On će izvršiti sud na svakomu: ako neko da sve što je na zemlji, On neće uvažavati darove osobe ijedne, niti primiti išta u svoje ruke, jer On je pravedan sudija.

17. I za djecu Izraela je napisano i određeno: Ako se okrenu njemu u pravednosti, On će zaboraviti sva njihova sagrešenja i oprostiti sve njihove grehe.

18. Napisano je i određeno da On će pokazati milost svima koji se okrenu od svoje krivnje jednom svake godine.

19. I kao za one što pokvariše svoje puteve i svoje misli pre potopa, nijedna osoba nije prihvačena osim Noja samog; jer on bi prihvačen u korist svojih sinova, koje Bog spase od voda potopa zarad njega; jer njegovo srce bi pravedno u svim njegovim putevima, kao što je naređeno u pogledu njega, i on nije skrenuo od ičega što mu beše određeno.

20. I Gospod reče da on će uništiti sve što je na zemlji, i ljude i stoku, i

21. zvijeri, i ptice nebeske, i ono što se miče na zemlji. I On zapovedi Noju da načini mu arku, da on može spasti sebe od voda potopa.

22. I Noje napravi arku po svemu kako On zapovedi mu, u dvadeset sedmom jubileju godina, u petoj sedmici u petoj godini (na nov (mlad) mjesec prvog mjeseca) 1307 a.m.

23. I on uđe u šestoj godini 1308 a.m. u drugom mjesecu, na nov mjesec drugog mjeseca, do šesnaestog, i on uđe, i sve što dođe njemu, u arku, i Gospod zatvori na sedamnaestu večer. 

24. I Gospod otvori sedam potopnih vrata nebesa, I usta izvora velikih dubina, sedam usta po broju.

25. I potopna vrata počeše da izlivaju vodu sa nebesa četrdeset dana i četrdeset noći, i izvori dubina također poslaše vodu, dok cijeli svijet ne bi pun vode.

26. I vode su rasle na zemlji, petnaest kubita (lakata) vode su narasle iznad svih visokih planina, i arka bi uzdignuta iznad zemlje, i bi nošena na vodama.

27. I voda je prebivala na zemlji pet mjeseci – stotinu i pedeset dana.

28. I arka ode i stade na vrhu Lubara, jedne od planine Ararat.

29. I na nov mjesec u četvrtom mjesecu izvori velikih dubina behu zatvoreni i potopna vrata nebesa behu ustavljena, i na nov mjesec sedmog mjeseca svi otvori ponora zemlje behu otvoreni, i voda poče da opada u dubine ispod.

30. I na nov mjesec desetog mjeseca vrhovi planina behu se vidjeli, i na nov mjesec prvog mjeseca zemlja posta vidljiva.

31. i vode nestaše odozgor zemlje u petoj sedmici u sedmoj godini 1309 a.m. od toga, i na sedamnaesti dan u drugom mjesecu zemlja bi suha.

32. I na dvadeset sedmi od toga on otvori arku, i posla iz nje zvijeri, i stoku, i ptice i svaku stvar koja se kreće.

GLAVA 6

1. I na nov mjesec trećeg mjeseca on izađe iz arke, i sagradi oltar na planini.

2. i učini pokajanje za zemlju, i uze mlado i napravi pokajanje njegovom krvlju za svu krivicu zemlje, jer sve što bi na njoj bilo je uništeno, osim onih koji behu u arki sa Nojem.

3. i on stavi loj na oltar, i uze goveče, i kozu, i ovcu sa mladim i so i grlicu i mladog goluba i stavi na žrtvu paljenicu na oltar, i izli na njega prinos pomiješan sa uljem, i poprska vinom i okadi tamjanom preko svega, i načini ugodan miris da se digne, prijatan pred Gospodom.

4. I Gospod pomirisa prijatan miris, i On učini zavjet sa njim da neće biti više potopa da uništi zemlju, da svi dani zemlje sjetve i žetve nikad ne prestanu, hladno i vruće, i ljeto i zima, dan i noć da ne promijene svoj red, niti prestanu ikad.

5. ’I vi, rastite i uvečavajte se na zemlji, i budite brojni na njoj, i budite blagoslov na njoj. Strah od vas i bojazan ću staviti u sve što je na zemlji i moru.

6. I gle Ja vam dajem sve zveri, i krilate ptice, i sve što se kreće na zemlji, i ribe u vodama, i sve stvari za hranu, i zeleno bilje, dadoh vam sve stvari za jelo.

7. Ali meso, sa životom u njemu, sa krvlju, vi nečete jesti, jer život svakog tijela je krv, da tvoja krv vaših života ne bude tražena. Na ruci svakog čovjeka, na ruci svake zvijeri ja ću tražiti krv čovjeka.

8. Ko prolije čovječiju krv od čovjeka će njegova krv biti prolivena, jer na sliku Božiju On učini čovjeka.

9. I vi, uvečavajte se, i množite na zemlji.

10. I Noa i njegovi sinovi zakleše se da neće jesti krv koja je u ijednom mesu, i on učini zavjet pred Gospodom Bogom za uvek kroz sve naraštaje zemlje u ovom mjesecu.

11. radi ovoga On govori s tobom da napraviš savez sa djecom Izraela u ovom mjesecu na planini sa zakletvom, i da poprskaš krv na njih radi riječi zavjeta, koje Gospod učini sa njima za uvek.

12. i ovo svjedočanstvo je napisano zarad tebe da ti paziš stalno, tako da ne jedeš na nijedan dan ijednu krv zvijeri ili ptica ili stoke tokom svih dana zemlje, i čovjek koji jede krv zvijeri ili stoke ili ptica tokom ovih dana na zemlji, on i njegovo potomstvo će biti iščupani iz zemlje.

13. I ti zapovedi djeci Izraela da ne jedu krv, tako da njihova imena i njihovo sjeme bude pred Gospodom našim Bogom neprestano.

14. i za ovaj zakon nema granice dana, jer je za uvek. Oni će čuvati ga kroz generacije, tako da mogu stalno moliti na tvoju korist sa krvlju pred oltarom, svaki dan i u vremenu jutra i večeri će oni tražiti oproštaj na tvoju korist neprestano pred Gospodom da mogu da drže ga a da ne budu izčupani.

15. I On dade Noju i njegovim sinovima znak da neće više biti potopa na zemlji.

16. On stavi svoju dugu u oblake za znak vječnog zavjetada neće više biti potopa na zemlji da uništi u svim danima zemlje.

17. Zbog ovog razloga je određeno i napisano na nebeskim tablicama, da oni treba da slave praznik sedmica u ovom mjesecu jednom godišnje, da obnove zavjet svake godine.

18. I ovaj celi praznik je slavljen u nebesima od dana stvaranja do dana Nojevih, dvadeset šest jubileja i pet sedmica godine 1309 – 1659 a.m. : i Noje i njegovi sinovi čuvali su ga sedam jubileja i jednu sedmicu godine, do dana Nojeve smrti, i od dana Nojeve smrti njegovi sinovi su išli s njim do dana Abrahamovih, i oni jedoše krv.

19. Ali Abraham držaše ga, i Izak i Jakov i njihova deca čuvaše ga do tvojih dana,  i u tvojim danima djeca Izraela zaboraviše ga dok nisi ti slavio ga nanovo na ovoj planini.

20. I ti zapovedi djeci Izraela da čuvaju ovaj praznik u svim njihovim naraštajima kao zapovest njima, jedan dan u godini u ovom mjesecu oni će slaviti ovaj praznik.

21. Jer je praznik sedmica i praznik prvih plodova, ovaj praznik je dvostruk i dvostruke prirode, prema onomu što je pisano i urezano u pogledu njega, slavite ih.

22. jer napisao sam u knjigu prvog zakona, u kojem sam napisao za tebe, da ga trebaš slaviti u njegovo vrijeme, jednom godišnje, objasnih ti žrtve koje djeca Izraela trebaju se sječati i da ih slave kroz njihove naraštaje u ovom mjesecu, jedan dan u svaku godinu.

23. I na nov mjesec u prvi mjesec, i na novi mjesec u četvrti mjesec, i na nov mjesec u sedmi mjesec, i na mlad mjesec desetog mjeseca su dani sječanja, i dani doba u četri podjeljka godine. Oni su napisani i određeni za uvek.

24. I Noje odredi ih za sebe kao praznike za naraštaje zauvek, tako da postanu spomenica mu.

25. I na mlad mjesec prvog mjeseca bi mu zapovijeđeno da napravi za sebe arku, i na taj dan zemlja posta suha i on otvori arku i vidje zemlju.

26. I na mlad mjesec u četvrtom mjesecu otvori dubina ponora ispod behu zatvoreni. I na nov mjesec sedmog mjeseca svi otvori ponora zemlje behu otvoreni, i vode počeše da propadaju u njih.

27. I na novi mjesec desetog mjeseca vrhovi planina behu se vidjeli, i Noje bi radostan.

28. I radi ovog on odredi ih za sebe kao praznike za sječanje za uvek, i tako su oni određeni.

29. i oni staviše ih na nebeske tablice, svaki je imao trinaest sedmica, od jednog do drugog prolazili su njihovi spomendani, od prvog do drugog, i od drugog do trećeg, i od trečeg do četvrtog.

30. I svi dani zapovijesti će biti dva i pedeset sedmica dana, i to će učiniti čitavu godinu punom. Tako je urezano i određeno na nebeskim tablicama.

31. i nema napuštanja ove zapovijesti za ijednu godinu ili od godine do godine.

32. i zapovijedi djeci Izraela da paze na godine prema njihovom računanju, tri stotine i šezdeset i četiri dana, i ovi će tvoriti čitavu godinu, i oni neće poremetiti njegovo vrijeme od njegovih dana i od njegovih praznika; za sve će pasti u njih prema njihovom svedočanstvu, i oni neće ispustiti ijedan dan niti poremetiti ijedan praznik.

33. Ali ako oni zanemare i ne čuvaju ih prema Njegovim zapovijestima, oni neće poremetiti sva njihova doba i godine će biti premještene od ovog reda, i oni neće promjeniti doba i godine će biti promijenjene i oni će zanemariti svoje puteve.

34. I sva djeca Izraela će zaboraviti i neće nači puteve godinama, i zaboraviti će nove mjesece, i doba, i subote i oni će ići krivo kao sav red godina.

35. Jer znam odavde ti objavljujem, i to nije oda mene, jer knjiga stoji ispisana preda mnom, i na nebeskim tablicama podjela dana je određena, da ne zaborave praznike zavjeta i hodaju prema praznicima pagana po njihovim grijehovima i prema njihovom neznanju.

36. Jer biti će oni koji će zasigurno posmatrati mjesec kako remeti doba i dolazi iz godine u godinu deset dana ranije.

37. Iz ovog razloga, godine će doči na njih kad oni poremete određenje, i načine odvratan dan svedočanstva, i nečist dan kao praznik, i oni će poremetiti sve dane, sveti sa nečistim, i nečist dan sa svetim, jer ići će krivo po mjesecima i subotama i praznicima i jubilejima.

38. iz ovog razloga Ja zapovijedam i svjedočim ti da ti možeš svjedočiti im; jer nakon tvoje smrti tvoja djeca će poremetiti ih, tako da oni će učiniti godinu tri stotine i šezdeset četiri dana samo, i iz ovog razloga oni će ići krivo po novim mjesecima i dobima i subotama i praznicima, i oni će jesti sve vrste krvi sa svim vrstama mesa.

GLAVA 7

1. I u sedmoj sedmici prve godine 1317 a.m. od toga, u ovom jubileju, Noje posadi vinovu lozu na planini na kojoj arka je stala, zvana Lubar, jedna od planina Ararata, i ono donese plod u četvrtoj godini, 1320 am, i on je čuvao njen plod, i skupljao ga u ovoj godini u sedmom mjesecu.

2. I od izradi vino i stavi u posudu, i čuvao ga do pete godine 1321 am do prvog dana, na novi mjesec prvog mjeseca.

3I on proslavi sa radošću dan praznika, i načini žrtvu paljenicu Gospodu, i mlado goveče i jednog ovna, i sedam ovaca, svako od godine starosti, i mlado od koze, da može učiniti pokajanje za sebe i svoje sinove.

4. I on pripremi jare prvo, i stavi nešto njegove krvi koja bi na oltaru koji je on uradio, i sav loj on stavi na oltar gde napravi žrtvu paljenicu, i goveče i ovna i ovcu, i on stavi sve njihovo meso na oltar.

5. I on stavi sve njihove prinose pomiješane sa uljem na njega, i potom poškropi vinom na vatri koju je prethodno uradio na oltaru, i stavi tamjan na oltar i stvori prijatan miris da se podigne pred Gospodom njegovim Bogom.

6. I on se radovaše i piše od toga vina, on i njegova djeca sa radošću.

7. I bi veče, i on ode u šator, i bijuči pijan on leže i zaspa, i bijaše otkriven u svom šatoru dok je spavao.

8. I Ham vidje Noja svog oca golog, i izađe i reče dvojici svoje braće.

9. I Šem uze svoju odječu i usta, on i Jafet, i staviše odječu na svoja ramena i iduči unatrag pokriše sramotu svoga oca, i njihova lica behu natrag.

10. I Noje usta oda sna i znao je sve što mlađi sin mu je učinio, i prokle svoga sina i reče: ’Proklet da je Kanan, i porobljen sluga će biti svojoj braći.’

11 I on blagoslovi Šema i reče: ’’Blagoslovljen da je Gospod Bog Šemov, i Kanan će biti njegov sluga.

12. Bog će uvečati Jafeta, i Bog će stanovati u stanovima Šema, i Kanan će biti njegov sluga.

13. I Ham je znao da njegov otac je prokleo njegovog mlađeg sina, i nije mu bilo drago da je prokleo njegovog sina, i on se odvoji od svoga oca, on i njegovi sinovi sa njim, Kuš i Mizraim i Put i Kanaan.

14. I on sagradi za sebe grad i nazva ga po imenu svoje žene Neelatamauk.

15. I Jafet vidješe ga, i posta zavidan na svoga brata, i on također sagradi za sebe grad, i on nazva njegovo ime po imenu svoje žene Adataneses.

16. I Šem stanovaše sa svojim ocem Nojem, i izgradi grad blizu svoga oca na planini, i on također nazva njegovo ime po svojoj ženi Sedeketelebab.

17. I gle ta tri grada behu blizu planine Lubar, Sedeketelebab na istočnoj strani planine, i Naeltamauk na jugu, i Adataneses prema zapadu.

18. I ovo su sinovi Šema: Elam i Asur i Arpahšad – ovaj sin je bio rođen dve godine nakon potopa-, i Lud i Aram.

19. Sinovi Jafeta: Gomer i Magog i Madai i Javan, Tubal i Mešeh i Tiras: to su sinovi Nojevi.

20. i u dvadeset osmom jubileju 1324-1372 am Noa je počeo da primjenjuje na sinovima sinova propise i zapovijedi, sve presude koje je znao, i on je poticao svoje sinove da paze na pravičnost, i da pokriju sramotu svoga tijela, i da blagosiljaju njihova Stvoritelja, i časte oca i majku, i da vole bližnjeg, i čuvaju njihove duše od bluda i nečisti i od sve nepravde.

21. Jer zahvaljujuči ovim trima stvarima došao je potop na zemlju, zahvaljujući bludu gde su Čuvari protiv zakona njihovih određenja otišli za kurvanjem sa kćerima ljudskim, i uzeše sebi žene koje su htjeli, i oni učiniše početak nečistoče.

22. I oni dobiše sinove Nafidime, i oni behu svi drugačiji, i oni proždirahu jedni druge, i Divovi ubiše Nafila, i Nafil ubije Elja, i Eljo ljude, i jedan čovek drugog.

23. I svaki proda sebe da radi nepravdu i da proliva mnogo krvi, i zemlja bi ispunjena nepravdom.

24. I nakon toga oni griješiše protiv zvijeri i ptica, i svega što se kreće i hoda na zemlji, i mnogo krvi bi proliveno na zemlji, i svaka zamisao i želja ljudi donosila je uzaludnost i zlo neprestano.

25. I Gospod uništi sve sa lica zemlje, zbog zla njihovih djela, i zbog krvi koju su oni prolili usred zemlje On uništi sve.

26. ’I mi besmo ostali, Ja i ti, moji sinovi, i sve šta je ušlo sa nama u arku, i vidite ja vidim vaša djela preda mnom da ne hodate u pravičnosti, jer putem uništenja ste počeli hodati, i vi se odvajate jedan od drugog, i zavidni ste jedan drugom, i tako dolazi da niste u skladu, moji sinovi, svaki sa svojim bratom.

27. Jer ja vidim, i gle demoni počeše da vas zavode i prptiv vaše dece i ja se bojim radi vas, da nakon moje smrti ćete prolivati krv ljudi na zemlji, i da ćete vi također biti uništeni sa lica zemlje.

28. Jer tko prolije ljudsku krv, i ko jede krv ijednog tijela, će biti uništen sa zemlje.

29. I neće ostati nijedan čovjek koji jede krv, ili koji proliva krv čovjeka na zemlji. Niti će ostati mu sjeme ili potomci koji žive pod nebom. Jer u Šeol će oni ići. I u mjesto presude oni će otiči, i u tamu dubine oni će biti premješteni nasilnom smrču.

30. Neće u tebi biti viđena krv od sve krvi biti će svih dana u kojima ubijete ijednu zvijer i stoku ili štogod leti zemljom, i radite vi dobra djela svojim dušama pokrivajuči ono što je proliveno na licu zemlje.

31. I nečete biti kao onaj koji jede sa krvi, već čuvajte sebe da nijedan ne jede krv pred vama, pokrijte krv, jer tako vam zapovijedam da svjedoči vama i vašoj djeci, zajedno sa svim tijelom.

32. I ne dozvolite da duša bude pojedena zajedno sa mesom, da vaša krv, koja je vaš život, bude tražena iz ruke ijednog tijela koja bude prolivena na zemlji.

33. Jer zemlja neće biti čista od krvi koja bude prolivena na njoj, jer jedino kroz krv onoga koji proliva je će zemlja biti očišćena kroz sve njene naraštaje.

34. I sad, moja djeco, poslušajte, tvorite sud i pravednost da budete uzgojeni u pravičnosti nada svom zemljom, i vaša slava da bude uzdignuta pred Boga, koji me spasao od voda potopa.

35. I gle, vi čete iči i graditi sebi gradove, i gajiti u njima sve biljke koje su na zemlji, i još sve plodonosno drveće.

36. Za tri godine plodovi svega što se jede neće biti sakupljani, i u četvrtoj godini njegov plod će biti smatran svetim, i oni će prinijeti prve plodove, prihvatljive pred Svevišnjim Bogom, koji je stvorio nebesa i zemlju i sve stvari. Neka prinesu izobilno prvinu od vina i ulja kao prve plodove na oltar Gospodnji, koji prima, i što ostane neka sluge kuće Gospodnje jedu pred oltarom koji prima.

37. I u petoj godini učini otpust tako da otpustiš i pravičnosti i ispravnosti, i biti češ pravedan, i sve što poseješ će napredovati.

38. Jer tako je činio Enoh, otac tvoga oca zapovjedio je Metuselahu, njegovom sinu, i Metuselah njegovom sinu Lamehu, i Lameh zapovijedi meni i sve stvari koje njegovi oci zapovijediše mu.

39. I ja također ću vam dati zapovijest, moji sinovi, kako Enoh zapovijedi svom sinu u prvom jubileju, dok je još živio, sedmi u njegovoj generaciji, on naredi i svjedoči svome sinu i njegovom sina sinu do dana njegove smrti.

GLAVA 8

1.  U  dvadeset devetom jubileju, u prvoj sedmici, 1373 am, na početku toga Arpahšad uze sebi ženu i njeno ime bi Rasueja, kćer Susana, kćer od Elama, i ona rodi mu sina u trečoj godini ove sedmice 1375 am, i on nazva njegovo ime Kainam.

2. I sin poraste, i njegov otac nauči ga pisati, i on ode da traži za sebe mjesto gdje može izgraditi za sebe grad.

3. I on nađe pisanje koje raniji naraštaji su urezali u stijenu, i on pročita što bi na njoj, i on prepisa i grešio je prema tom, jer je sadržavalo učenje od Čuvara u smislu s kojim su oni običavali posmatrati predznake sunca i mjeseca i zvijezda i svih znakova nebeskih.

4. I on napisa to i ne reče ništa o tom, jer se bojao da kaže Noji o tome da ne bude ljut na njega zbog toga.

5. i u tridesetom jubileju 1429 am u drugoj sedmici, u prvoj godini od toga, on uze sebi ženu, i njeno ime bi Melka, kćer Madaja sina Jafeta, i u četvrtoj godini 1432 am on dobi sina, i nazva njegovo ime Šelah, jer reče: ’Uistinu ja bijah poslan’.

6. (I u četvrtoj godini on bi rođen), i Šelah uzrasta i uze sebi ženu, njeno ime bi Muak, kćer Keseda, brata njegova oca, i u tridesetom jubileju , u petoj sedmici, u prvoj godini 1499 am, od toga.

7. I ona rodi mu sina u petoj godini 1503 am od toga, i on nazva njegovo ime Eber, i on uze sebi ženu, i njeno ime bi Azurad, kćer Nebroda, u trideset drugom jubileju, u sedmoj sedmici, u trečoj godini od toga 1564 am.

8. I u šestoj godini 1567 am od toga, ona rodi mu sina, i on nazva njegovo ime Peleg, jer u danima kad on bi rođen djeca Nojeva počeše da dijele zemlju među sobom, iz ovog razloga njegovo ime je Peleg.

9. I oni podijeliše je tajno među sobom i rekoše to Noju.

10. I dogodi se na početku trideset i trećeg jubileja 1569 am, da oni podijeliše zemlju u tri dijela, za Šema, Hama i Jafeta, prema nasljedstvo svakoga, u prvoj godini prve sedmice, kad jedan od nas koji bi poslan, bi sa njima.

11.  I on pozva svoje sinove, i oni priđoše njemu, oni i njihova djeca, i on podijeli zemlju u djelove , koje njegova tri sina su uzeli u posjed, i oni ispružiše ruke, i uzeše napismeno iz grudi Noja njihova oca.

12. I izađe pismeno Šemov dio usred zemlje koje on uze kao nasljedstvo za sebe i svoje sinove za naraštaje vječno, od sredine planine do Rafe, od otvora vode od rijeke Tina, i njegov dio ide prema zapadu kroz sredinu ove rijeke, i proteže se dok ne stigne do voda ponora, iz kojih ova rijeka ide pravo i izlijeva vode u more Meat, i ova rijeka teče u veliko more. I sve što je prema sjeveru je Jafetovo, i sve što je prema jugu pripada Šemu.

13. i proteže se dok ne stigne Karaso: ovo je izvor jezika koji gledaju ka jugu.

14. I njegov dio proteže se velikim morem, i ide pravom linijom dok ne dostigne zapad od jezika koji gleda ka jugu, jer ovo more je imenovano jezikom Egipatskog mora.

15. i ide odavde prema jugu prema otvoru velikog mora na obali njegovih voda, i proteže se do zapada do Afre, i ide dok ne stigne vode rijeke Gihon, i do juga voda Gihona, do obale rijeke.

16. I proteže se ka istoku, dok ne stigne Vrt Edenski, do juga od toga, prema jugu i od istoka cijele zemlje Edenske i cijelog istoka, i ide ka istoku i nastavlja dok ne stigne istok planine zvane Rafa, i pada ka obali otvora rijeke Tina.

17. Ovaj udio izađe za Šema i njegove sinove, da mogu da ga imaju zauvijek svojim naraštajima zauvijek.

19. I on je znao da Rajski Vrt je svetinja nad svetinjama, i stan od Gospoda, i planina Sinaj središte pustinje, i Planina Sion, centar pupak zemlje: ova tri behu stvoreni kao sveta mjesta okrenuta jedna ka drugima.

20. I on blagoslovi Boga bogova, koji je stavio riječ Gospoda u njegova usta, i Gospoda zauvek.

21. I on je znao da blagosloven dio i blagoslov bi došao na Šema i njegove sinove generacijama zauvek, cela zemlja Edenska i cela zemlja Crvenog Mora, i cela zemlja istoka i India, i na Crveno More i planine od tamo, i zemlju Bašan, i celu zemlju Libanon i otoke Kaftur, i sve planine Sanir i Amana, i planine Asšur na sjeveru, i svu zemlju Elam, Asšur i Babel, i Susan i Maedai, i sve planine Ararata, i sav dio preko mora, koji je preko planina Asšura prema sjeveru, blagoslovena i prostrana zemlja, i sve što je u njoj bi veoma dobro.

22. I za Hama dođe drugi dio, preko Gihona prema jugu desno od Vrta, i proteže se prema jugu i ide do svih planina vatre, i nastavlja prema zapadu mora Atel i ide prema zapadu dok ne dostigne more Mauk, to more u koje sve što nije uništeno se ulijeva.

23. i ide pravo ka sjeveru do granice Gadir, i ide pravo do obale voda mora do voda velikog mora dok ne dođe do rijeke Gihon, i ide uz rijeku Gihon dok ne stigne desno Vrt Edena.

24. I ovo je zemlja koja izađe za Hama kao dio koji je dodijeljen njemu zauvek za njega i njegove sinove i njihovim naraštajima zauvek.

25. I za Jafeta izađe treči dio preko rijeke Tina do severa odtoka njegovih voda, i proteže se severoistočno celim regijom Goga, i celom zemljom istoka od toga.

26. I ide severno do severa, i proteže se do planina Kelt prema severu, i prema moru Mauk, i ide do istoka Gadira daleko kao regija voda mora.

27. i ide dok ne dođe do zapada Fare i vraća se prema Aferagu, i proteže se istočno do voda mora Meat.

28. I ide do regije rijeke Tina u severoistočnom smeru dok ne dođe do granica voda prema planini Rafa, i vrača se okolo prema severu.

29. To je zemlja koja izađe za Jafeta i njegove sinove kao dio nasljedstva koji je dat njemu i njegovim sinovima, za njihove naraštaje zauvek, pet velikih otoka, i velika zemlja na severu.

30. Ali je hladno, a zemlja Hama je vruča, a zemlja Šema niti je vruča niti hladna, već je mješavina hladnog i toplog.

GLAVA 9

1. i Ham podijeli među svojim sinovima, i prvi dio izađe na Kuša prema istoku, i na zapadu od njega za Mizraima, i na zapad od njega za Puta, i na zapad od njega i na zapad od toga na more za Kanana.

2. I Šem također podijeli među svojim sinovima, prvi dio izađe za Hama i njegove sinove, do istoka rijeke Tigris dok ne dođe do istoka, cijela zemlja Indije, i na Crveno More njehovom obalom, do voda Dedana, i sve planine Mebri i Ela, i sva zemlja Susan i sve na strani Farnaka do Crvenog Mora i rijeke Tina.

3. I za Ašura izađe drugi dio, i zemlja Ašur i Niniva i Šinar i do granica Indije, i uzdiže se i ide rijekom.

4. I za Arpakšada izađe treči dio, sva zemlja regije Haldeja do istoka Eufrata, granicom Crvenog Mora, i svim vodama pustinje blizu jezika mora koje gleda prema Egiptu, cela zemlja Libanon i Sanir i Amana do granica Eufrata.

5. I za Arama izađe četvrti dio, cela zemlja Mesopotamije između Tigrisa i Eufrata do severa Haldeja do granice planina Asšur i zemlje Arara.

6. I izađe za Luda peti dio, planine Asšur i sve što pripada njima do Velikog Mora, i istočno od Asšura njegovog brata.

7. I Jafet također podijeli zemlju u nasljedstvo među svojim sinovima.

8. I prvi dio izađe za Gomera na istok od sjevera do rijeke Tina, i na sjever izađe za Magoga svi unutrašnji delovi severa do mora Meat.

9. I za Madaja izađe njegov dio da ima od zapada svoje dvoje braće do otoka, i do obala otoka.

10. I za Javana izađe četvrti dio svaki otok i otoci koji su prema granici Luda.

11. I za Tubala izađe peti dio usred jezika koji stiže do granice dijela Luda do drugog jezika, do regije preko drugog jezika u treči jezik.

12. i za Mešaha izađe šesti dio, i dio preko trečeg jezika dok ne dpđe istočno od Gadira.

13. I za Tirasa izađe sedmi dio, četiri velika otoka usred mora, koji dolaze do dijela od Hama, i otoka Kamaturi izađe dio za sinove Arpahšada u njegovo nasljedstvo.

14. I tako sinovi Nojevi podijeliše svojim sinovima u prisustvu Noja njihovog oca, i on veza ih zakletvom, proklinjuči kletvom svakoga koji bi tražio oduzeti dio koji nije pao u njegov dio.

15. I oni svi rekoše, ’Neka bude tako, neka bude tako ’, za sebe i njihove sinove zauvek kroz njihove naraštaje do dana suda, u koji Gospod Bog će suditi im mačem vatrenim za svu nečist zla njihovih grijehova, sa čime su ispunili zemlju za prekršajima i nečistoćom i bludom i grijehom.

GLAVA 10

1. I u trečoj sedmici ovog jubileja nečisti demoni počeli su da zavode ustranu djecu sinova Nojevih, i da čine da griješe i uništavaju ih.

2. I sinovi Noja dođoše Noju njihovom ocu, i rekoše mu u pogledu demona koji su ih zavodili ustranu i zaslijepljivali i ubijali njegovih sinova sinove.

3. I on je molio pred Gospodom Bogom, i rekao:

’ Bože duhova svih tijela, koji si pokazao mi milost

I spasao me i moje sinove od voda potopa,

I nisi učinio da stradam kao što si učinio sa sinovima propasti;

Jer tvoja milost bi velika prema meni

I velika bi Tvoja milost ka mojoj duši

Neka Tvoja milost bude nad mojim sinovima

I nemoj da zli duhovi vladaju njima

Da oni ne unište ih sa zemlje.

4. Već Ti blagoslovi me i moje sinove, da možemo da rastemo i da se uvečavamo i napunimo zemlju.

5. I ti znaš kako Tvoju Čuvari, očevi ovih duhova, činiše u moje dane, i kao što za ove duhove koji su živi, zatvori ih i drži ih čvrsto u mjestu osude, i ne daj da donesu uništenje na sinove tvojih sluga, moj Bože, jer oni su zloćudni, i stvoreni u smislu uništavanja.

6. I ne daj im da vladaju nad duhovima živih, jer Ti sam možeš iskazati moč nada njima. I ne daj im snage nad sinovima pravednika od sada pa zauvek.

7. I Gospode naš Bože pomozi nam da svežemo sve.

8. I vođa duhova, Mastema, dođe i reče: ’Gospode, Stvoritelju, neka neki od njih ostanu preda mnom, i neka poslušaju moj glas, i čine sve što im kažem; jer ako neki od njih ne ostanu sa mnom, neću moči da sprovodim snagu moje volje nad sinovima ljudskim; jer ovi su zarad pokvarenosti i vođenja ustranu pred mojim sudom, jer veliko je zlo sinova ljudskih.’

9. I On reče: Neka deseti dio od njih ostane pred njim, i neka devet djelova siđu u mjesto osude.’

10. I jednom od nas On zapovijedi da mi naučimo Noja svo njihovo ljekarstvo, jer On je znao da oni neće hodati ispravno, niti težiti za pravednošću.

11. I mi učinismo prema svim Njegovim riječima: i sve zlokobne mi svezasmo u mjestu osude i deseti deo od njih mi ostavismo da mogu biti poslušni Satani na zemlji.

12. I mi objasnismo Noju svu medicinu njihovih bolesti, zajedno sa njihovim uzrocima, kako oni mogu da izliječe ih sa biljkama na zemlji.

13. I Noje zapisa sve stvari u knjigu kako ga uputismo u pogledu svake vrste ljekarstva. Tako zli duhovi behu sprečeni da povrede sinove Noja.

14. I on dadne sve što je napisao Šemu, svom najstarijem sinu; jer ga je volio iznad svih sinova.

15. I Noa zaspa sa svojim ocima, i bi sahranjen na Planini Lubar u zemlji Ararat.

16. Devet stotina i pedeset godina on završi svoj život, devetnaest jubileja i dve sedmice i pet godina. 1659 a.m.

17. i u svom životu na zemlji on je nadmašio ljude osim Enoha zbog pravednosti, u kojoj ovaj bi savršen. Jer Enohovo služenje bi određeno kao svjedočanstvo za naraštaje svijeta, tako da je on mogao prebrojati sva djela naraštaja za naraštajem, do dana suda.

18. i u trideset i trećem jubileju, u prvoj godini druge sedmice, Peleg uze sebi ženu, čije ime bi Lomna kćer Sinara, i ona rodi mu sina u četvrtoj godini ove sedmice, i on nazva njegovo ime Reu, jer on reče: ’Vidi ljudi su postali zli kroz svaku ludu stvar gradeći za sebe grad i kulu u zemlji Šinar.’

19. Jer oni otidoše od zemlje Ararat istočno do Šinara; jer u njegovim danima oni sagradiše grad i kulu , govoreći, ’Idemo, hajdemo da se uznesemo na nebo.’

20. I oni počeše da grade, i u četvrtoj sedmici učiniše ciglu sa vatrom, i cigle su im služile kao kamen, i glina sa kojom su cementirali ih zajedno sa asfaltom koji dolazi iz mora, i iz izvora vode u zemlji Šinar.

21. I oni izgradiše ga: četrdeset i tri godine 1645-1688 a.m. su ga gradili, njegova širina 203 cigle, i visina cigle bi trećina jedne, i visina je iznosila 5433 lakta i 2 palme, i opseg zida je bio trinaest stadija (i drugih trideset stadija).

22. i Gospod Bog reče nam: Gle, oni su jedan narod, i ovo počeše raditi, i sad ništa ih neće zadržati. Idemo, siđimo dole i zbunimo njihov jezik,da ne razumiju jedan drugoga govor, i da ih raselimo u gradove i narode, i jedna svrha neće više biti među njima do dana suda.

23. I Gospod siđe, i mi siđosmo s njim da vidimo grad i kulu koju ljudi izgradiše.

24 I mi pometosmo njihov jezik, i oni nisu više razumjeli jedan drugoga govor, i oni prestaše onda da grade grad i kulu.

25. Iz ovog razloga cela zemlja Šinar je nazvana Babel, jer Gospod učini ovde pometnju svih jezika ljudi, i od tad oni behu rasuti u njihove gradove, svaki prema njegovom jeziku i narodu.

26. I Bog posla močan vjetar protiv kule i sruši je na zemlju, i gle to je bilo između Asura i Babilona u zemlji Šinar, i oni prozvaše njegovo ime ’’ Ruševina’’.

27. u četvrtoj sedmici prve godine 1688 a.m. u početku od toga u četiri i tridesetom jubileju, behu oni rasuti iz zemlje Šinar.

28. I Ham i njegovi sinovi odoše u zemlju koju su trebali naseliti, koju je on tražio kao svoj dio u zemlji južnoj.

29. I Kanan vidje da je zemlja Libanska do rijeke Egipta veoma dobra, i on ne ode u zemlju svog nasljedstva na zapad do mora, i živio je u zemlji Libanskoj, istočno i zapadno od granice Jordana i od granice mora.

30. I Ham, njegov otac, i Kuš i Mizriam njegova braća rekoše mu: ’ Ti si se nastanio u zemlji koja nije tvoja, i koja ti nije data kao udio, ne čini tako, jer ako činiš tako, ti i tvoji sinovi ćete pasti u zemlji i biti prokleti kroz pobunu, jer pobunom ste se naselili, i pobunom će tvoja djeca pasti, i ti češ biti iščupan zauvek.

31. Ne stanujte u stanovima Šema, jer Šemu i njegovim sinovima je to pripalo kao njihov deo.

32. Prokleti ste vi, i prokleti čete biti  od svih sinova Nojevih, prokletstvom kojim se mi vezasmo zakletvom u prisustvu svetih sudaca, i u prisustvu Noja našeg oca.’

33. Ali on nije poslušao njih, i stanovao je u zemlji Libanona od Hamata do ulaza u Egipat, on i njegovi sinovi do današnjega dana.

34. I iz ovog razloga zemlja je nazvana Kanaan.

35. I Jafet i njegovi  sinovi odoše prema moru i stanovaše u zemlji njihovog dela, i Madai vidje zemlju mora i nije mu se svidela, i molio je dio od Hama iAsura i Arpahšada, njegove žene brata, i on stanovaše u zemlji Mediji, blizu njegove žene brata do današnjeg dana.

36. I on nazva njegovo mesto stanovanja, i mesto stanovanja njegovih sinova, Media, po imenu njihovog oca Madaja.

GLAVA 11

1. I u trideset i petom jubileju, u trećoj sedmici, u prvoj godini 1681 a.m., Reu uze sebi ženu, i njeno ime bi Ora, kćer Ura, sina Keseda, i ona rodi mu sina, i on nazva njegovo ime Seroh, u sedmoj godini ove sedmice u ovom jubileju 1687 a.m.

2. I sinovi Nojevi počeše rat jedan na drugog, da uzimaju zarobljenike i da ubijaju jedan drugog, i da prolivaju krv ljudi na zemlji, i da jedu krv, i da grade jake gradove, i zidove i kule i pojedinci počeše da se uzdiže iznad naroda, i nasta početak kraljevstvima, i da idu u rat ljudi naspram ljudi, i narod na narod, i grad protiv grada, i svi počeše da čine zlo, i da stiču oružje, i da uče njihove sinove ratu, i oni počeše da osvajaju gradove, i da prodaju muške i ženske robove.

3. I Ur, sin Keseda, izgradi grad Ara od Haldeja, i nazva njegovo ime po svom imenu i po imenu svoga oca. I izgradiše za sebe lijevane kipove, i oni obožavaše svaki idola, i livene kipove koje oni izgradiše za sebe, i počeše izrađivati rezane slike i nečiste slike, i zlokobni duhovi im pomagahu i zavodiše ih u činjenju prekršaja i nečistoća.

4. I princ Mastema nagnao je sebe da čini sve to, i on posla druge duhove, one koji behu u njegovoj ruci, da čine sve pogrešno i grijeh, i sve načine prestupa, da kvare i uništavaju, i da prolivaju krv na zemlji.

5. Iz ovog razloga on nazva svoje ime Seroh, Serug, jer svi krenuše da čine sve vrste grijeha i prestupa.

6. I on odrasta, i stanovaše u Uru Haldejskom , blizu oca od njegove žene majke, i on klanjaše se idolima, i on uze sebi ženu u trideset i šestom jubileju, u petoj sedmici, u prvoj godini od toga 1744 a.m., i njeno ime bi Melka, kćer Kabera, kćer brata njegova oca.

7. I ona rodi mu Nahora, u prvoj godini ove sedmice, i on odrasta i stanovaše u Uru Haldejskom, i njegov otac nauči ga otkrićima Haldeja ka božanstvima i proricanju, prema znakovima nebesa.

8. I u trideset i sedmom jubileju u šestoj sedmici, u prvoj godini 1800 a.m., on uze sebi ženu, i njeno ime bi Ijaska, kćer Nestaga od Haldeja.

9. I ona rodi mu Teru u sedmoj godini ove sedmice 1806 a.m.

10. I princ Mastema posla gavrane i ptice da jedu sjeme koje bi posijano u zemlji, da bi uništili zemlju, i opljačkali ljude od njihova rada. Prije nego bi pooralii sjeme, gavrani uzimaše sa površine zemlje.

11. I iz ovog razloga on nazva svoje ime Terah radi gavrana i ptica koji dovedoše ih do bijede i pojedoše njihovo sjeme.

12. I godine počeše da budu nerodne, zarad ptica, i one pojedoše sve plodove drveća, samo sa velikim naporom oni sačuvaše malo od svega plodova zemlje u njihovim danima.

13. I u trideset i devetom jubileju, u drugoj sedmici prve godine 1870 a.m. Tera uze sebi ženu, i njeno ime bi Edna, kćer Abrama, kćer sestre njegova oca. I u sedmoj godini ove sedmice 1876 a.m. ona rodi mu sina, i on nazva njegovo ime Abram, po imenu oca njegove majke.

14. jer on umrije pre nego što njegova kćer zače sina.

15. I dijete poče da razumijeva greške zemlje da sve je otišlo ustranu zarad rezanih likova i zarad nečistoće, i njegov otac nauči ga pisanju, i on bi dve sedmice star 1890 a.m., i on odvoji sebe od svoga oca, kako ne bi klanjao se idolima sa njim.

16. i on poče da se moli Stvoritelju svih stvari da On može da ga sačuva od griješenja ljudi, i da njegov udio ne padne u grijeh po nečistoći i pokvarenosti.

17. I doba sjetve dođe  za sijanje sjemena na zemlju, i svi odoše da čuvaju svoje sjeme protiv gavranova, i Abram ode sa tima koji otidoše, i dijete bi mladić od četrnaest godina.

18. I oblak gavrana dođe da proždre sjeme, i Abram otrča da ih sustigne prije nego što se oni spuste na zemlju, i plaka njima prije nego što se spustiše na zemlju da pojedu sjeme, i reče, ’ Ne silazite, vratite se na mjesto odakle ste došli.’, i oni krenuše da se vračaju.

19. I on uzrokova da oblak gavrana se vrati nazad sedamdeset puta tog dana, i svi gavrani kroza celu zemlju gde Abram bi nisu se spustile tu niti jedna.

20. I svi koji bijahu s njim u celoj zemlji videše ga kako plače, i svi gavrani se vratiše, i njegovo ime posta veliko u svoj zemlji Haldeja.

21. I dođe njemu te godine svi koji željeli su da siju, i on ode s njima do vremena dok nije prestala sjetva, i oni posijaše svoju zemlju, i te godine oni donesoše dovoljno žita kući i jedoše i behu zadovoljni.

22. I u prvoj godini pete sedmice 1891 a.m., Abram nauči one koji napraviše oruđe za volove, zanatlije od drveta, i oni načiniše posudu iznad zemlje, koja je bila okrenuta prema okviru pluga, kako bi se stavilo sjeme tamo, i sjeme je padalo dole od tamo na razdjelnik pluga, i bilo je sakriveno u zemlji, i oni se više nisu bojali gavrana.

23. I nakon ovoga on napravi posude iznad zemlje na svim okvirima plugova, i oni sijahu i orahu svu zemlju, kako Abram zapovedi im, i oni se više nisu bojali ptica.

GLAVA 12

1. I dogodilo se u šestoj sedmici, u sedmoj godini 1904 a.m., da Abram je rekao Terahu svom ocu, govoreći, ’Oče!’

2. I on reče, ’Gle, evo me, moj sine.’ I on reče,

’Koju pomoč i dobit mi imamo od tih idola koje ti obožavaš,

I pred kojima se klanjaš?

3. Jer nema duha u njima,

Oni su nijemi oblici, i stranputice srca,

Ne obožavaj ih:

4. Obožavaj Boga nebesa,

Koji čini kišu i rosu da silazi na zemlju

I čini sve na zemlji,

I sve je stvorio po svojoj riječi,

Sav život je pred Njegovim licem.

5. Zašto obožavaš stvari u kojima nema duha?

Oni su djelo ljudskih ruku

I na svojim ramenima ih nosiš,

I nemaš pomoći od njih

Oni su veliki uzrok srama onima koji ih čine,

I zavode srce onih koji ih obožavaju

Ne obožavaj ih.’

6. I njegov otac reče mu, ja također znam to, moj sine, ali šta da radim sa ljudima koji me učiniše da služim pred njima?

7. I ako im kažem istinu, oni će me ubiti, jer njihove duše naginju u njima da obožavaju ih i slave ih.

8. I šuti, moj sine, da te ne ubiju.’ I ove riječi on reče svojoj dvojici braće, i oni behu ljuti sa njim i on je šutio.

9. I u četvrtom jubileju, u drugoj sedmici, u sedmoj godini 1925 a.m., Abram uze sebi ženu, i njeno ima bi Sarai, kćer njegovog oca, i ona posta njegova žena.

10. I Haran, njegov brat, uze sebi ženu u trečoj godini treče sedmice 1928 a.m. i ona rodi mu sina u sedmoj godini ove sedmice 1932 a.m., i on nazva njegovo ime Lot.

11. I Nahor, njegov  brat, uze sebi ženu.

12. I u šezdesetoj godini života Abramovog, to je četvrta sedmiva, u četvrtoj godini 1936 a.m., Abram usta noću, i zapali kuću od idola, i spali sve što je u kući i nitko nije znao.

13. I oni ustaše u noći i tražahu da spasu svoje bogove isred vatre.

14. I Haran požuri da ih spase, ali vatra prevlada nada njim, i on bi spaljen u vatri, i on umrije u Uru Haldejskom pred Tarom svojim ocem, i oni sahraniše ga u Uru Haldejaca.

15. I Tera ode iz Ura Haldejskog, on i njegovi sinovi, da idu u zemlju Liban i u zemlju Kanan, i on je stanovao u zemlji Haran, i Abram je stanovao sa Terom svojim ocem u Haranu dve sedmice godina.

16. I u šestoj sedmici, u petoj godini 1951 a.m., Abram ustade po noči na mlad mjesec sedmog mjeseca da gleda zvijezde od večeri do jutra, kako bi vidio kakva će biti godina u pogledu kiše, i on bi sam i on je sjedio i posmatrao.

17. I riječ dođe u njegovo srce i on reče: Svi znakovi zvijezda, i znakovi mjeseca i sunca sve je u ruci Gospodnjoj. Zašto ih istražujem?

18. Ako On želi, On uzrokuje kišu, jutro i veče;

I ako On želi, On zadržava ih,

Sve stvari su u Njegovoj ruci.

19. I on je molio te noči i rekao,

’Moj Bože, Bože Svevišnji, Ti jedini si moj Bog,

I Ti i Tvoju vlast ja sam odabrao,

I Ti si stvorio sve stvari,

I sve stvari su djelo Tvojih ruku.

20. Oslobodi me iz ruku zlih duhova koji imaju vlast nad mislima ljudskih srca,

I ne daj da me zavedu ustranu od Tebe, moj Bože.

I utvrdi me i moje potomke zauvek

Da ne idemo ustranu od sad i za uvek.

21. I On reče, ’Hoču li se vratiti u Ur Haldejski koji traže moje lice da se vratim njima, jesam li da ostanem ovdje u ovom mjestu? Pravi put pred Tobom raste u rukama Tvoga sluge da on može izvršavati ga i da ja ne hodam u obmanama svog srca, O moj Bože.’

22. I on učini kraj govoru i molitvi, i gle riječ Gospodnja bi poslana njemu kroza me, govoreći: ’Ustani od svoje zemlje, i od svog roda i od kuće svoga oca u zemlju koju ću ti pokazati, i Ja ću učiniti tebe velikim i brojnim narodom.

23. I blagosloviti ću te,

I učiniti ću tvoje ime velikim,

I ti češ biti blagoslovljen na zemlji,

I u tebi će sve porodice na zemlji biti blagoslovene,

I Ja ću blagosloviti one koji blagosiljaju tebe,

I prokleti one koji proklinju tebe.

24. I ja ću biti Bog tebi i tvome sinu, i tvome sina sinu, i svom tvojem sjemenu: ne boj se, od sada i kroz sve naraštaje zemlje Ja sam tvoj Bog.’

25. I Gospod Bog reče: ’Otvori njegova usta i njegove uši, da on može čuti i govoriti sa svojim ustima, sa jezikom koji mu bi otkriven’; jer je prestao od usta ljudi od dana rušenja Babilona.

26. I ja otvorih njegova usta, i njegove uši i njegove usne, i počeh da pričam s njim na hebrejskom u jeziku stvaranja.

27. I on uze knjige otaca, i te behu napisane na hebrejskom, i on prepisa ih, i on poče od tada da ih izučava, i ja učinih znanim njemu to što nije mogao razumijeti, i on je učio ih tokom šest kišnih mjeseci.

28. I dogodi se u sedmoj godini šeste sedmice 1953 a.m. da on reče svome ocu i upozna ga, da on će napustiti Haran i ići u zemlju Kanan da vidi je i vrati mu se.

29 I Tera njegov otac reče mu; Idi u miru:

Neka vječni Bog učini tvoje puteve pravim.

Neka Gospod bude s tobom, i zaštiti te od svega zla,

I da ti da mir, milost i pomoč pred onima koji te vide,

I neka nitko od ljudi imaju moč nada tobom da te povrede,

Idi u miru.

30. I ako vidiš zemlju ugodnu tvojim očima da živiš u njoj, tad ustani i povedi me i uzmi Lota sa sobom , sina Harana tvoga brata kao tvog vlastitog sina: Neka je Gospod sa tobom.

31. A Nahora tvog brata ostavi sa mnom dok se ti ne vratiš u miru, i mi čemo iči sa tobom svi zajedno.’

GLAVA 13

1. i Abram odputova iz Harana, i on uze Saraju svoju ženu, i Lota, sina njegova brata Harana, u zemlju Kanan, i on dođe u Asur, i nastavi ka Šekemu, i stanovaše blizu blagorodnog hrasta.

2. I on vidje, i gle, zemlja bi veoma dobra od ulaska u Hamatu do uzvišenog hrasta.

3. I Gospod reče mu:’ Tebi i tvojemu sjemenu ću dati ovu zemlju.’

4. I on izgradi oltar tamo, i prinese na njemu žrtvu paljenicu Gospodu, koji se pojavio njemu.

5. I on ukloni se otamo u planinu...Betel na zapadu i Ai na istoku, i razape šator tamo.

6. I on vidje i gle, zemlja je bila veoma prostrana i dobra, i sve je raslo na njoj, vinova loza i smokve i šipak, hrastovi i ilekse, terebinti i uljano drveće, i cedar i čempresi, i datule, i svo drveće polja i bi vode u planinama.

7. i on blagoslovi Gospoda koji ga je izveo iz Ura Haldejskog, i doveo ga u ovu zemlju.

8. I dogodi  se u prvoj godini, u sedmoj sedmici, na mlad mjesec prvog mjeseca 1954 a.m. da on sagradi oltar na ovoj planini, i prizva ime Gospodnje: ’Ti, večni Bože, si moj Bog.’

9. I on prinese na oltar žrtvu paljenicu Gospodu da On bude s njim i ne zaboravi ga sve dane njegova života.

10. I on se ukloni odtamo i ode prema jugu, i dođe u Hebron i Hebron bi izgrađen u to vreme, i on življaše tu dve godine, i on ode dalje u zemlju južno, u Bealot i tamo bi glad u zemlji.

11. I Abram ode u Egipat u trečoj godini sedmice, i on stanovaše u Egiptu pet godina pre nego što je njegova žena oteta od njega.

12. Sad Tanais je u Egiptu bio u to vreme izgrađen, sedam godina poslije Hebrona.

13. I dogodi se kada je Faraon oteo Saraju, ženu Abramovu da je Gospod mučio faraona i njegovu kuću sa velikim pošastima zarad Sare, Abramove žene.

14. I Abram bi veoma slavan zarad posjeda u ovcama, i stoci, i magarcima i konjima i kamilama i slugama i sluškinjama, i u srebru i zlatu izobilno. I Lot također njegovog brata sin, bi bogat.

15. I faraon vrati Saru, ženu Abramovu, i on posla ga iz zemlje egipatske, i on putovaše do mjesta gdje je postavio šator na početku, do mjesta oltara, sa Ai na istoku, i Betelom na zapadu, i on blagoslovi Gospoda Boga koji ga je vratio nazad u miru.

16. I dogodi se u četrdeset i prvom jubileju u trečoj godini prve sedmice 1963 a.m. da se vratio u ovo mjesto i prinio na njemu žrtvu paljenicu, i prizvao ime Gospodnje, i rekao: ’Ti, svevišnji Bože, si moj Bog zauvek i uvek.’

17. I u četvrtoj godini ove sedmice 1964 a.m. Lot se odvoji od njega, i Lot je živio u Sodomu, a ljudi Sodoma behu grešni neizmjerno.

18. I to je žalostilo ga u srcu da njegovog brata sin se odvojio od njega, jer nije imao djece.

19. U toj godini kad Lot bi zarobljen, Gospod reče Abramu, nakon što se Lot odvojio od njega, u četvrtoj godini ove sedmice: ’Podigni svoje oči od mjesta gdje živiš, severno i južno , i na zapad i na istok.

20. Jer sva zemlja koju vidiš Ja ću dati tebi i tvom sjemenu zauvek, i učiniti ću tvoje potomstvo kao pijesak morski: ako čovjek može prebrojati prah zemaljski, tvoje potomstvo neće moči biti izbrojano.

21. Ustani, hodaj kroz zemlju uzduž i u širinu njenu, i vidi sve; jer tvojem sjemenu ću je dati.’ I Abram ode u Hebron i stanovaše tamo.

22. I u ovoj godini dođe Kedorlaomer kralj Elama, i Amrafel kralj Šinara, i Arioh kralj Selasara, i Tergal kralj naroda, i ubiše kralja Gomorskog a kralj Sodomski uteče, i mnogi padoše od rana u dolini Sidim, do Slanog Mora.

23. I oni uzeše zarobljenike Sodoma i Adama i Zeboima, i uzeše zarobljenog Lota također, sina Abramovog brata, i sav njegov posed, i oni odoše u Dan.

24. I jedan koji pobeže dođe i reče Abramu da njegovog brata sin bi uzet u zarobljeništvo i Abram naoruža svoje kuće sluge...

25.....za Abram, i njegovo potomstvo, desetina od prvih plodova za Gospoda, i Gospod odredi taj propis za uvek da oni treba da daju to sveštenicima koji služe pred Njim, da oni poseduju to zauvek.

26. I za ovaj zakon nema granice dana: jer On odredi to za generacije zauvek da oni treba da daju Gospodu desetinu svega, od sjemena i od vina i od ulja i od stoke i od ovaca.

27. I On dade to Njegovim sveštenicima da jedu i piju radosno pred Njim.

28. I kralj Sodomski dođe njemu, i pokloni se pred njim i reče: ’Naš Gospodaru Abrame, daj nama duše koje si spasao, ali neka plijen bude tvoj.’

29. I Abram mu reče: ’Ja dižem svoje ruke Svevišnjem Bogu, da od niti do cipele remena neću uzeti ništa što je tvoje da ne bi rekao, Ja sam učinio Abrama bogatim; osim samo onog što su mladići jeli, i dio ljudi koji su išli sa mnom – Aner, Eskol i Mamre. Oni će uzeti njihov dio.

GLAVA 14

1. Nakon ovih stvari, u četvrtoj godini ove sedmice, na nov mjesec trečeg mjeseca, riječ Gospodnja dođe Abramu u snu, govoreći: ’Ne boj se, Abrame; Ja sam tvoj zaštitnik, i tvoja nagrada biti će neizmjerno velika.’

2. I on reče: ’Gospodaru, Gospodaru, šta češ mi dati, vidim da ću ići bez djece, i sin Maseq, sin moje pomočnice, je Damaski Eliezer: on će biti moj nasljednik, i meni ti nisi dao potomka.’

3. I on reče njemu: ’Ovaj čovjek neće biti tvoj nasljednik, već jedan koji će izaći iz tvoje utrobe; on će biti tvoj nasljednik.

4. I On iznese ga pravo van i reče mu: ’Pogledaj prema nebu i izbroj zvijezde ako možeš da ih izbrojiš.’

5. I on pogleda prema nebu , i vidio je zvezde. I On reče njemu: ’Tako će tvoje potomstvo biti.’

6. I on povjerova Gospodaru, i bi mu ubrojano u pravednost.

7. I On reče mu: ’Ja sam Gospod koji te izveo iz Ura Haldejskoga, da ti dam zemlju Kananita da je poseduješ zauvek, i ja ću biti Bog tebi i tvojem potomstvu nakon tebe.

8. I on reče: ’Gospode, Gospode, čime ću znati da ja ću je naslijediti?’

9. i On reče mu: ’Dovedi mi junicu od tri godine, i kozu od tri godine, i ovcu od tri godine, i grlicu, i goluba.’

10. I on uze sve te usred mjeseca i stanovaše do hrasta u Mamri, koji je blizu Hebrona.

11. I on izgradi tamo oltar, i osvešta sve te, i poškropi njihovu krv na oltar, i podijeli ih po sredini, i stavi ih jedno prema drugom, ali ptice nije dijelio.

12. I ptice dođoše dole na komade, i Abram ih otjera, i nije trpio da ptice dodiruju ih.

13. I dogodi se kad je sunce zašlo, tad ushičenje ovlada Abramom, i gle! Užas od velike tame pade na njega, i bi rečeno Abramu: ’Znaj sigurno da tvoje potomstvo će biti stranac u zemlji koja nije njihova, i oni će staviti ih u okove, i mučiti ih četiri stotine godina.

14. I narodu u kojem oni budu u okovima Ja ću suditi, i nakon toga oni će izači od tamo sa mnogo stvari.

15. I ti češ otiči svojim očevima u miru, i biti sahranjen u dobroj dubokoj starosti.

16. Ali u četvrtom naraštaju oni će se vratiti ovamo; jer bezakonja Amorita nisu još puna.’

17. I on se probudi oda sna, i ustane, i sunce bi se diglo, i tamo bi vatra, i gle! vatra se dimila, i plamen vatre prolazio je između dijelova.

18. I u taj dan Gospod učini savez sa Abramom govoreći: ’Tvome potomstvu ću dati ovu zemlju, od rijeke Egipta do velike rijeke, rijeke Eufrat, Kenite, Kenizite, Kadmonite, Perizete, i Refaim, Fakorite, i Hivite, i Amorite, i Kananite, i Girgašite, i Jebusite.

19. I dan prođe, i Abram prinese komade, i ptice, i njihove prinose plodova, i njihove prinose pića, i vatra proguta ih.

20. I u taj dan mi učinismo savez sa Abramom, onako kako smo imali savez sa Nojem u ovom mjesecu, i Abram obnovi praznik u držanje za sebe zauvek.

21. I Abram se radovao , i učinio sve ove stvari na znanje Sarai njegovoj ženi, i on je vjerovao da će imati potomke, ali ona nije zanijela.

22. I Sara savjetova svog muža Abrama, i reče mu: ’Uđi Hagari, mojoj Egipatskoj sluškinji: može biti da ću ja podići sebi sjeme tebi kroza nju.’

23. I Abram posluša glas Saraje svoje žene, i reče joj, ’Učini tako.’ I Sara uze Hagaru, svoju sluškinju, egipčanku, i dade je Abramu, svom mužu, da bude njegova žena.

24. I on uđe njoj, i ona zanese i rodi mu sina, i on nazva njegovo ime Ismael, u petoj godini ove sedmice 1965 a.m.; i ovo je bila osamdeset i šesta godina života Abramovog.

GLAVA 15

1. I u petoj godini četvrte sedmice ovog jubileja 1979 a.m. u trečem mjesecu, usred mjeseca, Abram proslavi praznik prvih plodova od žetve žita.

2. I on prinese nove prinose na oltar, prve dobijene plodove, Gospodu, junicu i kozu i ovcu na oltar kao paljenu žrtvu Gospodu; njegovi prinosi plodova i prinosi pića on prinese na oltaru sa tamjanom.

3. I Gospod se pojavi Abramu, i reče mu: ’Ja sam Bog Svemočni; pokaži se preda mnom i budi savršen.

4. I ja ću učiniti Moj savez između Mene i tebe, i ja ću uvečati te neizmjerno.’

5. I Abram pade na svoje lice, i Bog govoraše s njim, i reče:

6. ’Evo moji propisi su sa tobom,

I ti češ biti otac mnogim narodima.

7. Niti će tvoje ime više biti zvano Abram,

Već tvoje ime od sada, zauvek, će biti Abraham.

Jer ocem mnogih naroda ja učinih te.

8. I učiniti ću te veoma velikim,

I ja ću te učiniti narodima,

I kraljevi će izači iz tebe.

9. I Ja ću utvrditi Moj savez između Mene i tebe, i tvoje potomstvo nakon tebe, kroz sve naraštaje, za večni savez, tako da Ja budem Bog tebi, i tvome potomstvu nakon tebe.

10. I Ja ću ti dati i tvom sjemenu nakon tebe, zemlju gde si bio stranac, zemlju Kanan, da možeš je imati zauvek, i Ja ću biti njihov Bog.’

11. I Gospodar reče Abrahamu: ’’A što se tiče tebe, ti drži moj savez, ti i tvoje potomstvo nakon tebe: i obreži svako muško među vama, i obrežite svoje kožice, i biti će znak vječnog saveza između Mene i tebe.

12. I dijete na osmi dan vi ćete obrezivati, svako muško kroz vaše naraštaje, onog koji je rođen u kući, ili koga ste kupili sa novcem od nekog stranca, kojeg ste stekli koji nije od vašeg sjemena.

13. Onaj koji je rođen u tvojoj kući  sigurno će biti obrezan, i onaj koga ste kupili sa novcem će biti obrezan, i Moj savez će biti na vašem tijelu za večni propis.

14. I neobrezano muško koje nije obrezano u tijelu okrajka u osmi dan, ta duša će biti odbačena od svog naroda, jer on je prekršio Moj savez.’

15. I Bog reče Abrahamu: ’A za Saraju tvoju ženu, njeno ime neće više biti Saraja, već Sara će biti njeno ime.

16. I ja ću blagosloviti nju, i dati ti sina od nje, i ja ću ga blagosloviti, i on će postati narod, i kralj naroda će izači iz njega.’

17. I Abraham pade na svoje lice, i radova se, i reče u svom srcu:’ Hoče li sin biti rođen onomu koji je stotinu godina star, i hoče li Sara, kojoj je devedeset godina stara, roditi?

18. I Abraham reče Bogu: ’ O neka Ismael živi pred tobom!’

19. I Bog reče: ’ Da, i Sara će roditi tebi sina, i ti češ nazvati njegovo ime Isak, i Ja ću utvrditi Moj savez sa njim, vječan savez, i za njegovo sjeme nakon njega.

20. A za Ismaela sam te također uslišio, i gle blagosloviti ću ga, i učiniti ga velikim, i umnožiti ga neizmjerno, i on će roditi dvanaest prinčeva, i učiniti ću ga velikim narodom.

21. Ali Moj savez ću utvrditi sa Isakom, koga Sara će roditi tebi, u tim danima, u sledečoj godini.’

22. I On presta govoriti s njim, i Bog ode od Abrahama.

23. I Abraham učini kako Bog reče mu, i on uze Ismaela svog sina, i sve koji behu rođeni u njegovoj kući, i koje je kupio novcem, svako muško u kući, i obreza tijelo od njihovih kožica.

24. I u jedan te isti dan bi Abraham obrezan, i svi ljudi iz njegove kuće, i oni rođeni u kući, i svi oni, koje je kupio novcem od djece stranaca, behu obrezani sa njim.

25. Ovaj zakon je za sve naraštaje zauvek, i nema obrezanja dana, i nema propuštanja dana izvan osmog dana, jer to je vječna odredba, propisana i napisana na nebeskim tablicama.

26. I svaki koji je rođen, tijelo čiji okrajak nije obrezan u osmi dan, ne pripada djeci saveza koji Gospod učini sa Abrahamom, već djeci uništenja; niti ima, štaviše, ijednog znaka na njemu da je on Gospodarev, već on je određen da bude uništen i ubijen na zemlji, i da bude iščupan iz zemlje, jer on je prekršio savez Gospodara našeg Boga.

27. Jer svi anđeli prisutnosti i anđeli posvećenja su tako stvoreni od dana njihovog stvaranja, i pred anđelima prisutnosti i anđelima osvećenja On je posvetio Izrael, da oni budu s Njim, i sa Njegovim svetim anđelima.

28. I ti naredi djeci Izraela i neka drže znak ovog saveza za njihove generacije kao večnu odredbu, i oni neće biti isčupani iz zemlje.

29. Jer zapovijest je propisana za savez, da će oni paziti na nju zauvek između djece Izraela.

30. Za Ismaela i njegove sinove i njegovu braću i Ezava, Gospodar nije učinio da mu priđu, i nije ih odabrao jer oni su djeca od Abrahama, jer On je znao njih, ali On izabra Izrael da budu njegov narod.

31. I On osvešta ih, i sakupi ih između sve djece ljudi (naroda), jer su mnogi narodi i mnogi ljudi, i svi su Njegovi, i iznad svih On je postavio duhove u vlasti da ih vode ustranu od Njega.

32. Ali nad Izraelom on nije postavio nijednog anđela ili duha, jer On sam je njihov vladar, i On će ih sačuvati i tražiti ih iz ruku Njegovih anđela i Njegovih duhova, i iz ruke svih Njegovih sila u smislu da On sačuva ih i blagoslovi ih, i da oni budu Njegovi, i On da bude njihov odsada za uvek.

33. I sad ja objavljujem tebi da djeca Izraela neće držati istinski ovaj propis, i oni neće obrezivati svoje sinove prema svem ovom zakonu, jer u tijelu njihovog obrezanja oni će izostaviti obrezanje njihovih sinova, i svi oni, sinovi Beliara, će voditi svoje sinove neobrezane kao kad su bili rođeni.

34. I biti će velika srdžba od Gospodara protiv djece Izraela, jer su napustili Njegov savez i okrenuli se ustranu od Njegove riječi, i izazivali i bogohulili, utoliko kako nisu držali propise ovog zakona; jer su držali svoje udove (djelove) kao pagani, tako da mogu biti uklonjeni i isčupani iz zemlje. I neče više biti pomilovanja i oproštenja njima tako da bude opraštanje i pomilovanje za sav grijeh od ove vječne greške.

GLAVA 16

1. I na nov mjesec četvrtog mjeseca mi se javismo Abrahamu, kod hrasta Mamre, i mi govorismo s njim, i mi mu objavismo da sin će mu biti dat od Sare njegove žene.

2. I Sara se smijala, jer je čula riječi koje govorismo sa Abrahamom, i mi prekorismo je, i ona posta uplašena, i zanijejekala je da se smijala na račun riječi.

3. I mi rekosmo joj ime njenog sina, i njegovo ime je određeno i zapisano na nebeskim tablicama (i.e.) Isak.

4. I to kad se vratismo njoj u dato vrijeme, ona će zanijeti sina.

5. I u ovom mjesecu Gospod izvrši sud nad Sodomom, i Gomorom i Zeboimom, i svoj regiji Jordana, i On spali ih sa vatrom i sumporom, i uništi ih do ovog dana, kao što sam objavio tebi sva njihova djela, da su oni zli i grešni neizmjerno, i da prljaju sebe i čine preljub u tijelu, i djela nečisti na zemlji.

6. I na isti način, Bog izvrši sud na mjestima gde su ovi činili nečist Sodomita, kao na sudu Sodoma.

7. Ali Lota mi spasismo, jer Bog se sjetio Abrahama, i posla ga iz sredine rušenja.

8. I on i njegove kćeri učiniše grijeh na zemlji, takav kakav nije bio na zemlji još od dana Adama do ovog vremena, da čovjek legne sa kćerima.

9. I gle, bilo je zapovijeđeno i urezano u pogledu sveg njegovog potomstva, na nebeskim tablicama, da ukloni ih i iščupa, da izvrši sud nad njima kao sud Sodoma, i da ne ostavi sjemena od čovjeka na zemlji na dan osude.

10. I u ovom mjesecu Abraham se preseli u Hebron, i ode da stanuje između Kadeša i Šura u planinama Gerara.

11. I usred petog mjeseca on se ukloni odtamo, i stanova kod Zida Zakletve.

12. I usred šestog mjeseca Gospod posjeti Saru i učini joj kao što je rekao i ona zanese.

13. I ona rodi sina u trećem mjesecu, usred mjeseca, u vrijeme koje Gospod reče Abrahamu, na praznik prvih plodova žetve, Isak bi rođen.

14. I Abraham obreza svoga sina u osmi dan: on bi prvi koji bi obrezan prema zavjetu koji je određena zauvek.

15. I u šestoj godini četvrte sedmice mi dođosmo do Abrahama, do Zida Zakletve, i mi se pojavismo njemu kako rekosmo Sari da čemo se vratiti njoj, i ona će začeti sina.

16. I mi se vratismo u sedmom mjesecu, i nađosmo Saru sa djetetom pred nama i mi blagoslovismo ga, i mi objavismo mu sve stvari koje su bile odlučene za njega, da on neće umrijeti dokle ne dobije šest sinova više, i da ih vidi pre nego umre, ali da u Isak će biti njegovo ime i potomstvo zvano.

17. I da svo potomstvo njegovih sinova će biti pagani, i biti ubrojeni u pagane, ali od sinova Isakovih će postati sveto potomstvo, i neće biti ubrojeni u pagane.

18. Jer on će postati udio Svevišnjega, i svo njegovo sjeme je palo u posjed Božiji, da bude Gospodu narod u Njegovom posjedu iznad svih naroda i da će postati kraljevstvo i sveštenici i sveti narod.

19. I mi odosmo svojim putem, i mi objavismo Sari sve što smo mu rekli, i oni oboje radovahu se sa neizmjernom velikom radošću.

20. I on sagradi tu oltar Gospodu koji ga izbavi, i koji je učinio da se on raduje u zemlji svog prolaska, i on proslavi praznik radosti u ovom mjesecu sedam dana, blizu oltara koji je izgradio na Zidu Zakletve.

21. I on napravi sjenice za sebe i svoje sluge na praznik, i on bi prvi koji je slavio praznik sjenica na zemlji.

22. I tokom tih sedam dana on je donosio svaki dan na oltar žrtvu paljenicu Gospodu, dva vola, dva ovna, sedam ovaca, jedno jare, za grehovni prinos, da se može iskupiti time za sebe i svoje potomstvo.

23. I kao prinos zahvale, sedam ovnova, sedam jagnjadi, sedam ovaca, i sedam jaraca, i njihov prinos plodova i njihovog pića prinos, i on spali sav loj od toga na oltaru , odabrani prinos Gospodu na ugodan miris.

24. I ujutro i navečer on je palio mirisne tvari, tamjan i galbanum i žita, nard i miro, i začine i kostom; i tih sedam on prinese, izmrvi, i pomiješa zajedno u jednakim dijelovima čisto.

25. I on proslavi ovaj praznik tokom sedam dana, radujući se sa celim srcem i svom njegovom dušom, on i svi oni koji behu u njegovoj kući, i ne bi stranac s njim, niti ijedan neobrezan.

26. I on blagoslovi svog Stvoritelja koji ga stvori u njegovom naraštaju, jer On je stvorio njega prema Njegovom dobrom zadovoljstvu, jer On je znao i osjetio da od njega će uzrasti biljka pravednosti za vječne naraštaje, i od njega sveto sjeme, tako da postane kao On koji je stvorio sve stvari.

27. I on blagoslovi i radova se, i nazva ime ovog praznika, praznik Gospodnji, radost prihvatljiva pred Najuzvišenijim Bogom.

28. I mi blagoslovismo ga zauvek, i sve njegovo sjeme nakon njega kroz sve generacije zemlje, jer on je slavio ovaj praznik u njegovo doba, prema svedočanstvu na nebeskim tablicama.

29. Iz ovog razloga je određeno na nebeskim tablicama za Izrael, da će oni slaviti praznik sjenica sedam dana sa radošću, u sedmom mjesecu, prihvatljivo pred Gospodom, odredba zauvek kroz njihove naraštaje svake godine.

30. I ovomu nema kraja danima, jer je određeno zauvek za Izrael da oni slave ga i stanuju u sjenicama, i stave vijence na svoje glave, i uzmu lisnate grmove i vrbe iz potoka.

31. I Abraham uze grane palmine i plod dobrog drveta, i svaki dan je išao okolo oltara sa granama sedam puta na dan u jutro, on je slavio i davao hvale svome Bogu za sve stvari u radosti.

GLAVA 17

1. U prvoj godini pete sedmice Isak bi odbijen u ovom jubileju 1982 a.m. i Abraham napravi veliko slavlje u trećem mjesecu, na dan kad je njegov sin Isak odlučen (od dojenja).

2. A Ismael, sin Hagare, egipčanke, bio je pred licem Abrahama, svog oca, u ovom mestu, i Abraham se radovao i blagosiljao Boga jer je vidio sinove i nije umro bez djece.

3. I on se sjetio riječi koje On je rekao mu na dan kad Lot se odvoji od njega, i on se radovao zbog Gospoda što je dao mu sjeme na zemlji da naslijede zemlju, i on blagoslovio je ustima Stvoritelja svih stvari.

4. A Sara je vidjela Ismaela kako igra i pleše, i Abraham se radovao velikom radošću, i ona posta ljubomorna na Ismaela i reče Abrahamu, ’Izbaci ovu robinju i njenog sina; jer sin ove robinje neće biti nasljednik sa mojim sinom, Isakom.’

5. I ova stvar bi bolna u Abrahamovom pogledu, zarad njegove sluškinje i zarad njegovog sina, jer on je trebao odvesti ih od sebe.

6. I Bog reče Abrahamu ’Ne budi tužan u pogledu, zarad djeteta i zarad robinje, u svemu što Sara ti reče, poslušaj njene riječi i učini tako; jer u Isaku će tvoje ime i potomstvo biti zvano.

7. A što se tiče sina ove robinje, učiniti ću ga velikim narodom, jer on je tvoje sjeme.’

8. I Abraham ustade rano ujutro, i uzme kruh i bocu vode, i stavi ih na rame Hagarino i dijete, i posla ih dalje.

9. I ona je otišla i lutala u divljini Beršebe, i voda u boci bi potrošena, i dijete bi žedno, i nije moglo da ide dalje, i padne.

10. I njegova majka uzme ga i stavi ga pod maslinovo drvo, i ode i sjedne nasuprot njega, u daljini dometa strijele, jer reče, ’Da ne vidim smrt moga djeteta,’i kako je sjela ona je plakala.

11. I anđel Božji, jedan od svetih, reče njoj, ’Zašto plačeš ti, Hagaro? Ustani uzmi dijete, i drži ga u svojim rukama, jer Bog je čuo tvoj glas, i vidio dijete.’

12. I ona otvori svoje oči, i vidje izvor vode, i ona ode i napuni flašu sa vodom, i ona dadne svom dijetetu da pije, i ona ustane i ode prema divljini od Parana.

13. I dijete odraste i postade strijelac, i Bog bi sa njim, i njegova majka uzme mu ženu između kćeri Egipta.

14. I ona rodi mu sina, i on nazva njegovo ime Nebaiot, jer reče, ’Gospod je bio blizu mene kad Ja zazvah Njega.’

15. I dogodi se u sedmoj sedmici, u prvoj godini od toga 2003 a.m. u prvom mjesecu ovog jubileja, na dvanaesti ovog mjeseca, bijahu glasovi na nebu u pogledu Abrahama, da on je vjeran u svemu što On reče mu, i da on voli Gospoda, i da u svakoj nevolji on je vjeran.

16. A princ Mastema dođe i reče pred Bogom, ’Vidi, Abraham voli Isaka svog sina, i on raduje se u njemu iznad svih stvari; zapovijedi mu da prinese žrtvu paljenicu na oltar, i Ti češ vidjeti hoče li on izvršiti ovu zapovijed, i Ti češ znati da li je on vjeran u svemu u čemu ga Ti iskušaš.

17. I Gospod je znao da Abraham je vjeran u svim nesrećama, jer ga je iskušao kroz njegovu zemlju i sa glađu, i iskušao ga je sa bogatstvima kraljeva, i iskušao ga je kroz njegovu ženu, kad je ona bila otjerana od njega, i sa obrezanjem, i iskušao ga je kroz Ismaela i Hagaru, njegovu sluškinju, kad on posla ih od sebe.

18. I u svemu u čemu On ga je iskušao, on je bio nađen vjeran, i njegova duša nije bila nestrpljiva, i nije bio spor da učini, jer bio je vjeran i volio je Gospoda.

GLAVA 18

1. I Bog reče mu, ’Abraham, Abraham’; i on reče, Vidi, evo me.’

2. I on reče, Uzmi svog voljenog sina kojeg voliš, Isaka, i idi u visoku zemlju, i prinesi ga na jednoj od planina koju Ja odredim ti.’

3. I on usta rano ujutro i osedla svog magarca, i uze svojih dvojicu ljudi sa njim, i Isaka svog sina, i uze drva za žrtvu paljenu , i on ode do mjesta treči dan, i vidio je mjesto izdaleka.

4. I dođe do bunara sa vodom, i reče svome mladiću, ’Budite vi ovdje sa magarcem, a ja i dječak čemo ići tamo, i kad se pomolimo mi čemo doči nazad k vama.

5. I on uze drva za paljenu žrtvu i stavi na Izaka svoga sina, i on uze u svoju ruku vatru i nož, i oni odoše oboje zajedno do tog mjesta.

6. A Izak reče svome ocu, ’Oče;’ i on reče, ’Ovdje sam, moj sine.’ I on reče mu, ’Pridrži vatru, i nož, i drva, ali gdje je ovca za žrtvu paljenicu , oče?’

7. I on reče, ’Bog će pribaviti za sebe ovcu za žrtvu paljenicu, moj sine.’ I on se povuče blizu mjesta planine Božije.

8. I on sagradi oltar, i stavi drva na oltar, i sveza Isaka svog sina, i stavi ga na drva koja behu na oltaru, i raširi njegove ruke da uzme nož da ubije Isaka svoga sina.

9. I ja stajah pred njim, i pred princem Mastemom, i Gospod reče, ’Zapovijedi mu da ne stavlja ruku na dječaka, niti mu išta učini, jer sam pokazao onog koji se boji Gospoda.’

10. I ja pozvah ga sa nebesa, i rekoh mu: ’Abraham, Abraham; ’ i on bi užasnut i reče: Gle, evo me.’

11. I ja rekoh mu: ’Ne stavljaj ruku na dječaka, niti mu učini išta; sad sam pokazao da se bojiš Boga, jer nisi poštedio svog sina, tvog prvorođenog, od mene.’

12. A princ Mastema bi stavljen pod sram, i Abraham podiže svoje oči i pogleda, i gle ovan uhvaćen...sa rogovima, i Abraham ode i uze ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu umjesto svoga sina.

13. I Abraham nazva to mjesto ’Gospod je vidio’, tako da je rečeno u planini Gospodnjoj je viđen; to je Gora Sion.

14. I Gospod pozva Abrahama po imenu drugi put sa nebesa, i on uzrokova da se pojavi da priča sa njim u ime Gospoda.

15. I on reče: ’Sobom se zakleh, reče Gospod,

Jer si učinio ovu stvar,

I nisi poštedio svoga sina, tvog voljenog sina, od Mene,

Da u blagoslovu ću te blagosloviti,

I umnažanjem Ja ću povečati tvoje potomstvo,

Kao zvijezde nebeske, i kao pijesak koji je na obali mora

I tvoje potomstvo će naslijediti gradove svojih neprijatelja.

16. I u tvom sjemenu će svi narodi svijeta biti blagosloveni,

Jer si poslušao Moj glas,

I pokazao sam svima da si ti vjeran Meni u svemu što sam rekao tebi:

Idi u miru.’

17. I Abraham ode do svojih mladića, i oni ustanu i odoše zajedno do Beršebe, i Abraham 2010 a.m., stanova do Zida Zakletve.

18. I on je slavio ovaj praznik svake godine, sedam dana sa radošću, i on je prozvao praznik Gospodnji prema sedam dana tokom kojih je on otišao i vratio se u miru.

19. I tako je određeno i zapisano na nebeskim tablicama za Izrael i njegovo potomstvo da oni treba da drže ovaj praznik sedam dana sa radošću praznika.

GLAVA 19

1. I u prvoj godini, prve sedmice u četrdeset drugom jubileju, Abraham se vrati i stanova nasuprot Hebrona, u Kirijat Arbi, dve sedmice godina.

2. I u prvoj godini treče sedmice ovog jubileja dani života Sare behu gotovi, i ona umrije u Hebronu.

3. I Abraham ode da tuguje nada njom i sahrani je, a mi iskušasmo ga da vidimo da li mu je duh strpljiv i on ne bi ogorčen u riječima svojih usta, i bi nađen strpljiv u ovom, i nije bio uznemiren.

4. Jer u strpljenju duha on razgovara sa djecom Hetovom, u namjeri da mu daju mjesto u kojem bi sahranio svog mrtvaca.

5. I Gospod dade mu milost pred onima koji ga vidješe, i on je molio u blagosti sinove Hetove, i oni dadoše mu zemlju sa duplom pećinom iznad nasuprot Mamre, to je Hebron, za četiri stotine komada srebra.

6. I oni su ga molili govoreći, Mi čemo ti dati za ništa, ali on nije htio uzeti iz njihovih ruku za ništa, jer dao je cijenu za mjesto, novac u cijelosti, i on se nakloni pred njima dvaput, i nakon ovog on sahrani svoga mrtvaca u duplu pečinu.

7. I svih dana života Sare bi jedna stotina i dvadeset i sedam godina, to je, dva jubileja i četiri sedmice i jedna godina, to su dani godina života Sarina.

8. Ovo bi deseto iskušenje sa kojim Abraham bi iskušan, i on bi nađen vjernim, strpljiv u duhu.

9. I on ne reče niti jednu riječ u pogledu glasina u zemlji kako to Bog reče da On će dati mu i njegovom sjemenu nakon njega, i on je molio mjesto tamo da sahrani svoga mrtvoga, jer bio je nađen vjeran, i bio je upisan na nebeskim tablicama kao prijatelj Božiji.

10. I u četvrtoj godini od toga on uze ženu za svog sina Isaka i njeno ime bi Rebeka 2020 a.m, (kćer Betuela, sin Nahora, brata Abrahamovog) sestra Labana i kćer Betuela, a Betuel bi sin od Melke, koja bi žena Nahora, brata Abrahamovog.

11. I Abraham uze sebi treću ženu, i njeno ime bi Ketura, od između kćeri od svojih kućnih sluga, jer Hagara bi umrla pre Sare. I ona mu je rodila šest sinova, Zimram, i Jokšan, i Medan, i Midian,i Išbak, i Šuah, u dve sedmice godina.

12. I u šestoj sedmici, u drugoj godini od toga, Rebeka rodi Isaku dva sina, Jakova i Ezava.

13. i 2046 a.m. Jakob bi miran i ispravan čovjek, a Ezav bi divlji, čovjek divljine, i dlakav, i Jakov stanovaše u šatorima.

14. I mladići porastoše, i Jakov nauči na piše, ali Ezav nije učio, jer on bi čovjek polja i lovac, i on je učio ratovati, i sva njegova djela behu gorljiva.

15. I Abraham je volio Jakova, ali Izak je volio Ezava.

16. I Abraham vidje djela Ezavova, i on je znao da u Jakovu će njegovo ime i sjeme biti zvano, i on pozva Rebeku i dadne zapovijesti u pogledu Jakova, jer je znao da ona također voli Jakova mnogo više nego Ezava.

17. I on reče njoj:

Moja kćeri, gledaj nad sinovima Jakovljevim,

Jer on će biti umjesto mene na zemlji,

I za blagoslov usred naroda,

I za slavu čitavog potomstva Šema.

18. Jer ja znam da Gospod će izabrati njega da budu ljudi u posjedu njemu, iznad svih ljudi koji su na licu zemlje.

19. I gle, Isak moj sin voli Ezava više nego Jakova, ali vidim da ti iskreno voliš Jakova.

20. i dalje budi ljubazna ka njemu,

I neka tvoje oči budu nada njim u ljubavi,

Jer on će biti blagoslov nama na zemlji od sada do svih naraštaja zemlje.

21. Neka tvoje ruke budu snažne

I neka tvoje srce raduje se u tvom sinu Jakovu

Jer ja sam volio ga daleko iznad svih mojih sinova

On će biti blagoslov zauvijek,

I njegovo potomstvo će ispuniti čitavu zemlju.

22. Ako čovjek može da izbroji pijesak zemlje,

Njegovo sjeme će također biti izbrojano.

23. I svi blagoslovi kojima Gospodar je blagoslovio mene i moje potomstvo će pripadati Jakovu i njegovom potomstvu svagda.

24. i u njegovom sjemenu će moje ime biti blagoslovljeno, i ime mojih otaca, Šema, Noaba, Enoha i Mahalalela, i Enosa i Seta i Adama.

25. I ovi će služiti

Da postave temelje nebesima

Da ojačaju zemlju

Da obnove sve zvijezde koje su u nebeskom svodu.

26. I on pozva Jakova pred oči Rebeke njegove majke, i poljubi ga, i blagoslovi ga, i reče:

27. ’Jakove, moj voljeni sine, kojeg moja duša voli, neka Bog blagoslovi te nad nebesima, i neka ti On da sve  blagoslove sa kojima On blagoslovi Adama, i Enoha, i Noja, i Šema, i sve stvari o kojima On mi reče, i sve stvari koje On obeča dati mi, neka on učini da bude pri tebi i tvom potomstvu zauvek, prema danima nebesa iznad zemlje.

28. I duhovi Masteme neće vladati nad tobom ili nad tvojim sjemenom da te odvrati od Gospodara, koji je tvoj Bog odsada zauvek.

29. I neka Gospod Bog bude otac tebi i tvom prvorođenom sinu, i ljudima svagda.

30. Idi u miru, moj sine. I oni oboje odoše zajedno od Abrahama.

31. I Rebeka je voljela Jakova, sa svim svojim srcem i sa svom njenom dušom, mnogo više nego Ezava, ali Isak je volio Ezava mnogo više nego Jakova.

GLAVA 20

1. I u četrdeset i drugom jubileju, u prvoj godini sedmoga mjeseca, Abraham pozva Ismaela, 2052 (2045?) a.m. i njegovih dvanaest sinova, i Isak i njegova dva dina, i šest sinova od Keture, i njihove sinove.

2. I on zapovijedi im da oni paze na put Gospodnji, da čine pravdu, i voli svaki svojeg bližnjeg, i rade na ovaj način sa svim ljudima, i da trebaju svaki da hoda sa obzirom u njima kao da čine sud i pravdu na zemlji.

3. Da oni treba da obrezuju svoje sinove, prema savezu koji On je učinio sa njima, i da ne odstupaju ni na desno ni na levo od svih puteva koje Gospod naredi nam, i da držimo sebe od bluda i nečistoće, (i da se odreknemo između nas od svega bluda i nečistoće).

4. I ako ijedna žena ili djevojka počini blud između vas, spalite je sa vatrom i ne dajte da čine blud sa njom sa njihovim očima i njihovim srcem, i ne dajte da uzmu sebi žene od kćeri kananskih, jer sjeme Kanana će biti iščupano iz zemlje.

5. I on im reče o sudu divova, i sudu Sodomita, kako je njima presuđeno na račun njihove poročnosti, i umrli su zarad njihovog bluda i nečistoće, i uzajamne pokvarenosti kroz blud.

6. i čuvaj sebe od sveg bluda i nečistoće,

I od sveg uprljanja grijehom

Da ne učiniš naše ime prokletstvom,

I celi tvoj život da šišti,

I svi tvoji sinovi da budu uništeni mačem,

I da budeš proklet kao Sodom,

I tvoj ostatak kao sinovi Gomore.

7. Preklinjem vas, moji sinovi, volite Boga nebesa,

I prignite ka svim Njegovim zapovijestima.

I ne hodajte za njihovim idolima, niti po njihovoj nečistoći.

8. I ne činite za sebe livene ili urezane bogove

Jer oni su zaludni,

I nema duha u njima;

Jer oni su djelo ljudskih ruku,

I svi koji veruju u njih, veruju u ništa.

9. Ne služite im, niti ih molite,

Već služite najuzvišenijem Bogu, molite Ga neprestano,

I čekajte Njegovo lice uvijek,

I radite ispravno i pravedno preda Njim.

Da On bude zadovoljan vama i da vam svoju milost

I pošalje kišu na vas ujutro i večer.

I blagoslovi sva vaša djela koja ste iznijeli na zemlju,

I blagoslovi tvoj hljeb i tvoju vodu.

I blagoslovi plod tvoje utrobe i plod tvoje zemlje,

I stada tvoje stoke, i stada tvojih ovaca.

10. I vi čete biti za blagoslov na zemlji,

I svi narodi zemlje će vas željeti.

I blagoslovi vaše sinove u moje ime,

Da budu blagosloveni kao što sam Ja.

11. I on dadne Ismailu i njegovim sinovima, i sinovima Keture, darove, i posla ih dalje od Isaka njegovog sina, i on da sve Isaku svome sinu.

12. I Ismael i njegovi sinovi, i sinovi od Keture i njihovi sinovi, odoše zajedno i stanovahu od Parana do ulaza u Babilon, u zemlji koja je prema istoku okrenuta ka pustinji.

13. I oni se miješahu jedni s drugima, i njihovo ime bi zvano Arapi, i Ismaeliti.

GLAVA 21

1. i u šestoj godini sedme sedmice ovog jubileja Abraham pozva Isaka svoga sina, i (2057 (2050?) A.M.) reče mu: govoreći, ’Ja postajem star, i ne znam dan moje smrti, i jesam li ispunio dane.

2. I vidi, ja sam stotinu sedamdeset i pet godina star, i tokom svih mojih dana moga života ja sam se sječao Gospoda, i tražio sa svim mojim srcem da činim Njegovu volju, i da hodam ispravno u svim Njegovim putevima.

3. Moja duša je mrzila idole, i ja sam prezirao one koji služe im, i ja sam dao moje srce i moj duh, da mogu da držim da činim volju od Njega koji me stvori.

4. Jer On je živi Bog, i On je sveti i vjerni, i On je pravedan iznad svega, i sa njim nema primanja ličnosti i primanja darova, jer Bog je pravedan, i izvršava sud na svim onima koji prekršuju Njegove zapovijedi i preziru Njegov savez.

5. I ti, moj sine, pazi na Njegove zapovijesti i Njegove propise i Njegove sudove, i ne hodaj po gadostima niti za rezanim slikama i za livenim likovima.

6. I ne jedi krvi od svih životinja i stoke, ili od ijedne ptice koja leti u nebesima.

7. I ako ti ubiješ žrtvu kao prihvatljiv mirni prinos, ubi ga, i pospi njegovu krv na oltar, i sav loj od prinesenog prinosa na oltaru sa finim brašnom i prinos mesa pomiješan sa uljem, sa prinosom pića, prinesi ih sve zajedno na oltar žrtve paljenice, to je prijatan miris pred Gospodom.

8. I ti češ prinijeti salo od žrtve i žrtve zahvalnice na vatru koja je na oltaru, i salo koje je na stomaku, i sve salo iznutra i dva bubrega, i sve salo koje je na njima, i na leđima i jetru ti češ ukloniti, zajedno sa bubrezima.

9. I prinesi sve to na prijatan miris prihvatljiv pred Gospodom, sa prinosom mesa i sa prinosom pića, na ugodan miris, hljeb prinosa Gospodaru.

10. I jedi njegovo meso na taj dan i na drugi dan, i nedaj da sunce na drugi dan zađe dok nije pojedeno, i ne daj da išta ostane za treći dan; jer nije prihvatljivo , nije dozvoljeno, i nedaj da dalje bude jedeno, i svi koji jedu od toga će donijeti grijeh na sebe, jer tako Ja nađoh je napisano u knjizi mojih  predaka, i u riječima Enoha, i u riječima Noja.

11. i na sve tvoje žrtve ti češ posuti sol, i nedaj da so saveza nedostaje na tvojim prinosima pred Gospodom.

12. i u pogledu drva za žrtvovanje,  ne donosi drugog drva na oltar osim ovih: čempres, lovor, badem, jela, bor, cedar, savin, smokva, maslina, mirta, lovor, aspalathus.

13. I od ovih vrsta drveta stavljaj na oltar pod žrtvu, kakvi su isprobani po njihovom izgledu, i ne stavljaj tamo ijedno cijepano ili tamno drvo, več čitavo i čisto, bez greške, lijepo i mlado, i ne stavljaj staro drvo (jer njegov miris je nestao) jer nema više mirisa u njemu.

14. Pored ovih vrsta drveta nijedno drugo ne stavljaj na oltar, jer miris je nestao, i njegov miris ide do nebesa.

15. Drži zapovijesti i čini ih, moj sine, da možeš biti ispravan u svim svojim djelima.

16. I u svako vrijeme budi čist u tijelu, i operi sebe sa vodom prije nego priđeš da prineseš oltaru, i operi svoje ruke i svoja stopala prije nego priđeš blizu oltara, i kad završiš žrtvovanje, operi opet svoje ruke i svoja stopala.

17. I nedaj da krv pojavi se na tebi niti na tvojoj odječi, budi na straži, moj sine, protiv krvi, budi na straži neizmjerno, pokrij je sa prašinom.

18. I ne jedi krvi jer je duša, ne jedi krvi kojegod.

19. I ne uzimaj darova zarad krvi čovječije, da ne bude prolivena nekažnjeno, bez suda, jer je krv koja je prolivena da uzrokuje zemlju na grijeh, i zemlja ne može biti očiščena od krvi čovjeka osim krvlju onoga koji je prolije.

20. I ne uzimaj poklona ili darova za krv čovječiju, krv za krv, da možeš biti prihvačen pred Gospodom, Najuzvišenijim Bogom, jer on je branitelj dobra, i da možeš biti sačuvan od svega zla, i da On može spasti te od svake vrste smrti.

21. Ja vidim, moj sine,

Da sva djela ljudi su grijeh i poročnost,

I sva njihova dela su nečistoća i gadost i zagađenje,

I nema pravičnosti sa njima.

22. Čuvaj se, da ne hodaš njihovim putevima,

I gaziš njihovim putevima,

I griješiš do smrti pred Najuzvišenijim Bogom

Inače On će sakriti svoje lice od tebe

I vratiti te u ruke tvojih sagrešenja

I isčupati te iz zemlje, i tvoje sjeme isto ispod nebesa

I tvoje ime i tvoje sjeme će stradati na zemlji.

23. Okreni se od svih njihovih djela i njihove nečisti,

I gledaj na propise Najuzvišenijeg Boga,

I čini Njegovu volju i budi ispravan u svim stvarima.

24. I On će te blagosloviti u svim tvojim djelima

I uzdići će od tebe biljku pravednosti kroza celu zemlju, kroz sve generacije zemlje,

I moje ime i tvoje ime neće biti zaboravljeno pod nebesima zauvek.

25. Idi, moj sine u miru

Neka Najuzvišeniji Bog, moj Bog i tvoj Bog, ojača te da činiš Njegovu volju,

I neka On blagoslovi svo tvoje potomstvo i ostatak tvoga potomstva naraštajima zauvek, sa svim pravednim blagoslovima,

Da možeš biti blagoslov na celoj zemlji.

26. I on ode od njega radostan.

GLAVA 22

1. Bilo je u prvoj sedmici u četrdeset četvrtom jubileju, u drugoj godini, da je, u godini u kojoj Abraham umrije, da Isak i Ismael su došli od Zida Zakletve da proslave praznik sedmica, to je, praznik prvih plodova žetve Abrahamu, njihovom ocu, i Abraham se radovao radi njegova dva sina što su došli.

2. Jer Isak je imao mnoge posjede u Beršebi, i Isak je uobičavao da ide i vidi svoje posjede i vrati se svome ocu.

3. I u tim danima Ismael dođe da vidi svoga oca, i oni oboje dođoše zajedno, i Isak prinese žrtvu za paljenu žrtvu, i postavi na oltar svoga oca koji on napravi u Hebronu.

4. I on prinese zahvalnu žrtvu i napravi praznik radosti pred Ismaelom, svojim bratom, i Rebeka napravi kolač od novog žita, i dadne Jakovu, njenom sinu, da odnese Abrahamu, njegovom ocu, od prvih plodova zemlje, da može jesti i blagosloviti Stvoritelja svih stvari pre nego umre.

5. I Isak, također, pošalje po Jakovu ka Abrahamu najbolji zahvalni prinos, da može da jede i pije.

6. I on jede i pije i blagoslovi Najuzvišenijega Boga

Koji je stvorio nebesa i zemlju,

Koji je stvorio sve stvari na zemlji,

I dao ih ljudima

Da mogu jesti i piti i blagosloviti njihovog Stvoritelja.

7. I sad Ja dajem zahvalu Tebi, moj Bože, jer si učinio da vidim ovaj dan: vidi, ja sam stotinu triput dvadeset i petnaest godina, star čovjek i pun dana, i svi moji dani su mi bili mirni.

8. Mač neprijatelja nije me savladao u svemu što Ti dao si mi i mojoj djeci u sve dane moga života do ovoga dana.

9. Moj Bože, neka Tvoja milost i Tvoj mir budu nad Tvojim slugom, i nad potomstvom njegovih sinova, da mogu da budu Tebi odabran narod i nasljedstvo između svih naroda zemlje odsada do svih dana naraštaja zemlje, u sva doba.

10. I on pozva Jakova i reče: ’Moj sine Jakove, neka Bog od svega blagoslovi tebe i ojača te da činiš pravednost, i Njegovu volju pred Njim, i neka On izabere tebe i tvoje potomstvo da vi budete ljudi za Njegovo nasljeđe prema Njegovom putu svagda.

11. I učini ti, moj sine, Jakove, priđi bliže i poljubi me.’ I on se približi bliže i poljubi ga, i on reče:

’’Blagosloven bio moj sin Jakov

I svi sinovi Boga Najuzvišenijega, u sva vremena:

Neka Bog da ti potomstvo pravednosti;

I neke od tvojih sinova On će posvetiti usred cijele zemlje

Nwka ti narodi služe

I svi narodi neka klanjaju se pred tvojim potomstvom.

12. Budi snažan u prisustvu ljudi,

I vrši autoritet nad svim potomstvom Seta.

Tad tvoji putevi i putevi tvojih sinova će biti opravdani,

Tako ta oni postanu sveti narod.

13. Neka Najuzvišeniji Bog da ti sve blagoslove

S čime god On blagoslovio je mene.

I čime je On blagoslovio Noja i Adama;

Neka oni počivaju na svetoj glavi tvoga sjemena od naraštaja do naraštaja zauvek.

14. I neka On očisti te od sve nepravednosti i nečistoće.

Da možeš dobiti oprost od svih sagrešenja, koje si počinio neznajući (bezumno).

I neka On ojača te,

I blagoslovi te,

I neka ti naslediš celu zemlju,

15. I neka On obnovi Njegov savez sa tobom.

Da možeš biti Njemu narod za Njegovo nasljedstvo, za sva doba,

I da On može biti tebi i tvome sjemenu Bog u istini i pravednosti kroz sve dane zemlje.

16. I ti , moj sine Jakove, zapamti moje riječi,

I drži zapovijedi Abrahama , tvoga oca:

Odvoji sebe od naroda,

I ne jedi s njima:

I ne čini prema njihovim djelima,

I ne budi njihov drug;

Jer njihova djela su nečista,

I svi njihovi putevi su oskrvljenje (gađenje), užas i nečistoća,

17. Oni prinose njihove žrtve mrtvima,

I obožavaju zle duhove,

I oni jedu nad grobovima,

I sva djela njihova su uzaludna i ništavna.

18. Oni nemaju srca da razumiju,

I njihove oči ne vide šta su njihova djela,

I kako greše u govorenju komadu drveta: ’Ti si moj Otac,’

I kamenu: ’Ti si moj Gospod i ti si moj izbavitelj.’

I oni nemaju srca.

19. A za tebe, moj sine Jakove,

Neka Najuzvišeniji Bog pomogne ti

I Bog nebesa blagoslovi te

I ukloni od tebe njihovu nečistotu i od svih njihovih grehova.

20. Čuvaj se, moj sine Jakove, uzimanja žene od ijednog potomstva kćeri Kanana;

Jer svo njihovo sjeme će biti iščupano iz zemlje.

21. Jer, zarad sagrešenja Hama, Kanan je grešio,

I svo njegovo potomstvo će biti uništeno sa zemlje i svi koji ostanu od toga,

I nitko ko nikne od njega neće biti spasen na dan suda.

22. A što se tiče svih poklonika idola i skrnavitelja

(b)Neće biti nade za njih u zemlji živih,

(c)I neće biti sječanja na njih na zemlji,

(c)Oni će otići u Šeol

(d)I u mjesto osude će otići

Kao djeca Sodoma što su uzeta sa zemlje

Tako će svi oni koji obožavaju idole biti uzeti.

23. Ne boj se, moj sine Jakove,

I ne budi uplašen, O sine Abrahama:

Neka Najuzvišeniji Bog sačuva te od uništenja,

I od svih puteva grijeha da te izbavi.

24. Ovu kuću sam izgradio za sebe da mogu staviti svoje ime na njoj u zemlji: data je tebi i tvome potomstvu zauvek, i biti će zvana kuća Abrahamova, data je tebi i tvom potomstvu zauvek, jer ti češ izgraditi moju kuću i ustanoviti mnoje ime pred Bogom zauvek: tvoje sjeme i tvoje ime će stajati kroza sve generacije na zemlji.

25. I on presta zapovijedati mu i blagosiljati ga.

26. I dvojica ležaše zajedno na jednom krevetu, Jakov je spavao na grudima Abrahamovim, njegovog oca otac i on poljubio ga sedam puta, i njegova ljubav i njegovo srce radovalo se nada njim.

27. I on blagoslovio ga sa celim svojim srcem i reče: ’Najuzvišeniji Bog, Bog svega, Stvoritelj svega, koji dovede me iz Ura Haldejskog da bi mi dao ovu zemlju da nasljedim zauvek, i da ustanovim sveto potomstvo blagosloven neka je Najuzvišeniji za uvek.

28. I on blagoslovi Jakova i reče: ’Moj sine, nad kojim sa celim mojim srcem i mojom ljubavlju se radujem, neka Tvoja milost bude uznesena na njega i na njegovo potomstvo svagda.

29. I ne zaboravi ga, niti postavi ga na ništa od sada do dana večnih, i neka Tvoje oči budu otvorene nad njim i nad njegovim potomstvom, da Ti možeš sačuvati ga, i blagosloviti ga, i posvetiti ga kao narod Tvoga nasljedstva.

30. I blagoslovi ga sa svim Tvojim blagoslovima od sada do svih dana večnosti, i obnovi Tvoj savez i Tvoju milost sa njim i sa njegovim potomstvom do Tvoga dobrog zadovoljstva u sve naraštaje na zemlji.

GLAVA 23

1.  I on stavi dva prsta Jokovljeva na njegove oči, i blagoslovi Boga bogova, i on pokri njegovo lice i raširi njegova stopala i zaspa snom vječnim, i bi pribran ocima.

2. I premda je Jakov je ležao na njegovim grudima, nije znao da Abraham, njegovog oca otac, je mrtav.

3. I Jakov se probudi od sna, i gle Abraham bi hladan kao led, i on reče ’Oče, oče’, ali nitko ne odgovori, i on je znao da je on mrtav.

4. I on usta sa njegovih grudi i otrča i reče Rebeki, svojoj majci, i Rebeka ode do Isaka po noći, i reče mu, i oni odoše zajedno, i Jakov sa njima, i svjetiljka bi u njegovoj ruci, i kad su oni ušli unutra našli su Abrahama kako leži mrtav.

5. I Isak pade na lice svoga oca i plaka i poljubi ga.

6. I glasovi se behu čuli u kući Abrahamovoj, i Ismael njegov sin usta, i ode do Abrahama njegova oca, i plaka nad Abrahamom svojim ocem, on i sva kuća Abrahama, i oni plakahu sa velikim jadikovanjem.

7. I njegovi sinovi Isak i Ismael sahraniše ga u duplu pećinu, blizu Sare njegove žene, i oni plakahu za njim četrdeset dana, svi ljudi njegove kuće, i Isak i Ismael, i svi njihovi sinovi, i svi sinovi Keturini u njihovim mestima, i dani plakanja za Abrahamom završiše.

8. I on je živio tri jubileja i četiri sedmice godina, jednu stotinu i sedamdeset i pet godina, i napunio dane svoga života, bijuči star i pun dana.

9. Jer dani praotaca, njihovog života, bilo je devetnaest jubileja, i nakon Potopa oni počeše da rastu manje od devetnaest jubileja, i da opadaju u jubilejima, i da stare brzo, i da budu u punini dana iz razloga mnogih nevolja i zla njihovih puteva, sa iznimkom Abrahama.

10. Jer Abraham bi savršen u svim njegovim djelima sa Gospodom, i mio u pravednosti sve dane njegova života, i gle, on nije napunio četiri jubileja njegova života, kad je ostario iz razloga zlobe (ljudi), i bi u punini dana.

11. I sve generacije koje će ustati od ovog vremena do dana velikog suda će starjeti brzo, pre nego navrše dva jubileja, i njihovo znanje će napustiti ih iz razloga njihove starosti, i sve njihovo znanje će nestati.

12. I u tim danima, ako čovjek živi jubilej i pola godina, oni će reči u pogledu njega: ’On je živio dugo, i veći dio njegovih dana su bol i tuga i iskušenje, i nema mira.

13. Jer nesreća dolazi za nesrećom, i rana na ranu, i iskušenje na iskušenje, i zle vijesti na zle vijesti, i bolest na bolest, i svi zli sudovi kao ovi, jedan s drugim, bolest i rušenje, i snijeg i mraz i led, i groznica , i zimica, i ukočenost, i glad, i smrt, i mač, i ropstvo, i sve vrste nesreća i patnji.

14. I sve ovo će doči na zlu generaciju, koja greši na zemlji, njihova djela su nečistota i blud, i gnušanje i gadosti.

15. Tad će oni reči: ’Dani praotaca behu mnogi, i do hiljadu godina, i behu dobri, ali vidi, dani našeg života, ako bi čovjek živeo mnogo, su tri puta dvadeset godina i deset, i , ako je jak, četri puta dvadeset godina, i behu zle, i nema mira u danima ovog zlog naraštaja.’

16. I u tom naraštaja sinovi će osuđivati njihove očeve i njihove starije od grijeha i nepravednosti, i riječima njihovih usta i veliko zlo koje oni čine, i u pogledu odbacivanja saveza koji Gospod učini između njih i Njega, da treba da čuvaju i čine Njegove zapovijesti i Njegove propise i sve Njegove zakone, bez odilaska ni na desno ni na lijevo.

17. Jer svi su učinili zlo, i svaka usta pričaju bezakonje i sva njihova dela su nečist i gađenje, i svi njihovi putevi su gađenje, nečist i uništenje.

18. Vidi, zemlja će biti uništena zarad svih njihovi djela, i neće biti potomstva od loze, i bez ulja, jer njihova djela su zajedno bezvjerna, i oni će propasti zajedno, zvijeri i stoka i ptice, i sve ribe mora, zarad ljudi.

19. I oni će stremiti jedan drugom, mlad sa starim, i star sa mladim, i siromašan sa bogatim, niski sa velikim, prosjak sa princem, zarad zakona i saveza, jer su oni zaboravili zapovijesti, i savez, i praznike, i mjesece, i Subote i jubileje i sve sudove.

20. I oni će stajati sa lukovima i strijelama i rat da ih vrati nazad na put, ali se neće vratiti dok mnogo krvi se ne prolije na zemlji, jedan od drugog.

21. I oni koji su pobjegli neće se vratiti od njihova zla ka putu pravednosti, već će svi uzdići sebe u prevaru i bogatstvo, da može svaki uzeti šta je bližnjega, i oni će imenovati veliko ime, ali ne u istini i ne u pravdi, i oni će uprljati svetinju nad svetinjama sa njihovom nečisti i pokvarenost njihovog onečišćenja.

22. I velika kazna će pasti na djela ovog naraštaja od Gospoda, i On će ih predati maču i sudu i u zarobljeništvo, i da budu opljačkani i smaknuti.

23. I On će se probuditi protiv grešnika između pagana, koji nemaju ni milosti niti sažaljenja, i koji ne poštuju nikog, niti staro niti mlado, niti ikog, i oni su više zli i jaki da čine zlo nego svi ljudi.

I oni će koristiti nasilje protiv Izraela i prestup protiv Jakova

I mnogo krvi će biti proliveno na zemlji,

I neće biti nitko da sakupi i nitko da sahrani.

24. U tim danima oni će plakati glasno,

I zvati i moliti da budu spaseni iz ruku grešnika, pagana;

Ali nitko neće biti spasen.

25. I glave djece biti će bijele sa sivom kosom

I dijete od tri sedmice će se pojaviti staro kao čovjek od stotinu godina,

I njihov izgled će biti uništen iskušenjima i ugnjetavanjem.

26. I u tim danima djeca će početi da uče zakone,

I da traže zapovijedi,

I da se vrate na stazu pravednosti.

27. I dani će početi da rastu mnogi i uvečavaju između tih ljudi

Do njihovih dana prići će blizu hiljadu godina,

I za veči broj godina nego što prije je bio broj dana.

28. I neće biti stara čovjeka

Niti iko tko nije zadovoljan sa svojim danima,

Jer svi će biti kao djeca i mladi.

29. I svi njihovi dani oni će napuniti sa životom u miru i radosti,

I neće biti satane niti ijednog zlog uništavača;

Jer svi njihovi dani će biti dani blagoslova i izlječenja.

30. I u to vreme Gospod će izliječiti svoje sluge,

I oni će ustati i vidjeti veliki mir,

I otjerati njihove protivnike.

I pravedni će vidjeti i biti zahvalni,

I radovati se radošću za uvek i uvek,

I vidjeti će sve njihove sudove i sva njihova prokletstva na njihovim neprijateljima.

31. I njihove kosti će počivati u zemlji,

I njihovi duhovi će imati mnogo radosti,

I oni će znati da je Gospod koji izvršava sud,

I pokazuje milost stotinama i hiljadama i svima koji vole Njega.

32. A ti, Mojsije, napiši ove riječi, jer tako su napisane, i oni zapisaše ih na nebeske tablice za svedočanstvo za naraštaje večno.

GLAVA 24

1. Bilo je nakon smrti Abrahama, da je Gospod blagoslovio Isaka njegovog sina, i on usta od Hebrona i ode i stanova na Zidu Vizije u prvoj godini treče sedmice 2073 a.m. ovog jubileja, sedam godina.

2. I u prvoj godini četvrte sedmice glad poče u zemlji, 2080 a.m. osim prve gladi, koja bi u danima Abrahama.

3. I Jakov je posodio leće posudu, i Ezav dođe sa polja gladan. I on reče Jakovu svome bratu: ’Daj mi od te crvene posude.’ A Jakov reče mu: ’Prodaj mi svoje prvenstvo rođenja i ja ću dati ti kruh, i isto nešto od ove posude sa lećom.’

4. I Ezav reče u svom srcu: ’Ja ću umreti, koju dobit meni ima prvenaštvo?

5. I on reče Jakovu: ’Dajem ga tebi.’ I Jakov reče: ’Zakuni mi se, danas, ’ i on se zakle njemu.

6. I Jakov dadne svome bratu Ezavu hljeb i posudu, i on jede dok nije bio zadovoljan, i Ezav prezre svoje pravo rođenja, iz ovog razloga je Ezavovo ime imenovano Edom, zarad crvene posude koju Jakov dade mu za njegovo pravo rođenja.

7. I Jakov posta stariji, i Ezav bi snižen od svoje dostojnosti.

8. I glad bi na celoj zemlji, i Isak ode da siđe u Egipat u drugoj godini ove sedmice, i ode do kralja Filisteja u Gerar, do Abimeleha.

9. I Gospod se pojavi njemu i reče mu:’ Ne idi u Egipat, stanuj u zemlji za koju ću ti reči, i boravi u ovoj zemlji, i ja ću biti sa tobom i blagosloviti te.

10. Jer tebi i tvome potomstvu Ja ću dati celu ovu zemlju, i Ja ću postaviti Moju zakletvu kojom se zakleh Abrahamu tvome ocu, i Ja ću umnožiti tvoje sjeme kao zvijezde nebeske, i dati ću tvome potomstvu svu ovu zemlju.

11. I u tvome sjemenu će svi narodi zemlje biti blagosloveni, jer tvoj otac je slušao Moj glas, i držao do Moje riječi i Mojih zapovijesti , i Mojih zakona, i Moje propise, i Moj zavjet, i sad slušaj Moj glas i stanuj u ovoj zemlji.’

12. I on stanovaše u Geraru tri sedmice godina.

13. I Abimeleh se tužio na njega 2080-2101 a.m. i u pogledu svega što je njegovo, govoreći: ’Bilo koji čovjek koji ga datakne ili išta što je njegovo će sigurno umreti.’

14. I Isak izraste jak među filistejima, i imade mnoge posjede, goveda i ovce i kamile i magarce i veliko domaćinstvo.

15. I on sijaše u zemlji filistejskoj, i donese stostruko, i Isak posta neizmjerno velik, i filisteji zavidješe mu.

16. A svi bunari koje sluge Abrahamove imaše tokom života Abrahama, filisteji su ih zatrpali nakon smrti Abrahama, i napunili ih sa zemljom.

17. I Abimeleh reče Isaku: ’Idi od nas, jer ti si mnogo jači nego mi, i Isak ode otamo u prvoj godini sedme sedmice, i nastani se u dolini Gerar.

18. I oni iskopaše ponovo bunare koje sluge Abrahamove, njegova oca, su iskopali, a koje filisteji zatvoriše nakon smrti Abrahama njegovog oca, i on nazva njihova imena kao Abraham njegov otac što ih je nazivao.

19. I sluge Isaka iskopaše bunar u dolini, i nađoše živu vodu, i pastiri Gerara zavadiše se sa pastirima Isakovim govoreći: ’’Voda je naša’; i Isak nazva ime bunara ’’odvratnost’’, jer oni su bili odvratni prema nama.

20. I oni iskopaše drugi bunar, i boriše se za taj također, i on nazva njegovo ime ’’zavada’’. I on usta od tamo i oni kopaše drugi bunar, i za taj se nisu borili, i on nazva ime njegovo ’’Mjesto’’, i Isak reče: ’’Sad je Gospod napravio mjesto za nas, i mi smo narasli u zemlji.’

21. I on ode od tamo do Bunara Zakletve u prvoj godini prve sedmice u 2108 a.m. četrdeset četvrtom jubileju.

22. I Gospod se pojavi njemu te noći, na mlad mjesec prvog mjeseca, i reče mu: ’Ja sam Bog Abrahamov tvoga oca, ne boj se, jer ja sam sa tobom, i blagosloviti ću te i sigurno umnožiti tvoje sjeme kao pijesak zemlje, zarad Abrahama moga sluge.’

23. I on izgradi oltar tamo, koji Abraham njegov otac je prvo sagradio, i on prizva na njemu ime Gospodnje, i prinese žrtvu Bogu Abrahama njegova oca.

24. I oni kopaše bunar i nađoše živu vodu.

25. I sluge Isakove kopaše drugi bunar i nisu našli vodu, i oni odoše i rekoše Isaku da nisu našli vodu, a Isak reče: ’Zakleo sam se ovaj dan filistejima i ova stvar je objavljena nama.’

26. I on nazva ime toga mjesta Bunar Zakletve, jer tamo se zakleo Abimelehu i Ahuzatu svome prijatelju i Fikolu starješini Ora njegovom domačinu.

27. I Isak je znao taj dan da pod prinudom se zakleo njima da napravi mir sa njima.

28. I Isak u taj dan prokle filisteje i reče: ’Prokleti bili filisteji do dana gnjeva i pobune iz sredine naroda; neka Bog učini ih porugom i prokletstvom i stvari gnjeva i pobune u rukama grešnika pagana i u ruke Kitima.

29. I tko god pobjegne maču neprijatelja i Kitima, neka pravedan narod iskorijeni u sudu ispod nebesa, jer oni će biti neprijatelji i protivnici moje djece kroz njihove naraaštaje na zemlji.

30. i nitko od njih neće ostati,

Niti iko će biti spašen na dan gnjeva suda,

Jer razaranje i pustošenje i istjerivanje sa zemlje je cijelom potomstvu filisteja zasigurno,

I neće biti više ostavljen za te Kaftorim ime ili sjeme na zemlji.

31. Jer iako uziđe na nebesa,

Odatle će biti zbačen,

I ako načini sebe jakim na zemlji,

Otud će biti izbačen,

I ako se sakrije između naroda,

Čak odtamo će biti istrebljen;

I ako siđe u Šeol,

Tamo će također njegova osuda biti velika,

I tamo također neće imati mira.

32. I ako ode u zarobljeništvo,

Rukama od onih koji traže njegov život oni će ubiti ga na putu,

I niti ime ni potomstva će mu ostati na zemlji,

U večno prokletstvo će otići.’

33. I tako je zapisano i uklesano za njega na nebeskim tablicama, da učini se njemu na dan suda, tako da bude iskorijenjen sa zemlje.

GLAVA 25

1. I u drugoj godini ove sedmice u ovom jubileju, Rebeka pozove Jakoba njenog sina, i reče (2109 a.m.) mu govoreći: ’Moj sine, ne uzimaj sebi ženu od kćeri Kanana, kao Ezav, tvoj brat, koji uze sebi dve žene od kćeri kananskih, i one su mi zagorčale dušu sa svojim nečistim djelima, jer sva njihova dela su blud i požuda, i nema pravednosti sa njima, jer njihova dela su zla.

2. A ja, moj sine, volim tebe neizmjerno, i moje srce i moja ljubav blagosilja tebe svaki sat dana i čuva po noći.

3. I sad, moj sine, čuj moj glas, i učini volju svoje majke, i ne uzimaj sebi ženu od kćeri od ove zemlje, već jedino iz kuće moga oca, i od moga oca roda. Uzeti češ sebi ženu od kuće moga oca, i Svevišnji Bog će te blagosloviti, i tvoja djeca će biti pravedna generacija i sveto potomstvo.’

4. I tad govori Jakov sa Rebekom, svojom majkom, i reče joj: ’Vidi, majko, ja sam devet sedmica godina star, i ja ne znam niti sam dotakao ženu, niti sam zaručio sebi ijednu, niti pomislio sebi uzeti ženu od kćeri kananskih.

5. Jer sječam se, majko, riječi Abrahama, našeg oca, jer on zapovijedi me da ne uzimam ženu od kćeri Kanana, već da uzmem sebi ženu od sjemena moga oca kuće i od moga roda.

6. Čuo sam ranije da kćeri su rođene Labanu, tvom bratu, i ja sam upravio svoje srce na njih da uzmem ženu između njih.

7. I iz tog razloga sam čuvao sebe u duhu protiv grijeha i pokvarenosti u svim mojim putevima kroz sve dane moga života, u pogledu požude i bluda, Abraham, moj otac, dade mi mnoge zapovijesti.

8. I bez obzira na sve što mi je zapovijedio, ove dvadeset i dve godine moj brat me nagovarao, i govorio često meni i rekao: ’Moj brate, uzmi za ženu sestru od moje dve žene’, ali ja odbijah da učinim kao što je on učinio.

9. Zaklinjem se pred tobom, majko, da sve dane mog života neću uzeti sebi ženu između kćeri potomstva Kanana, i neću raditi zlo kao što je moj brat učinio.

10. Ne boj se, majko, budi sigurna da ću učiniti tvoju volju i hodati ispravno, i ne pokvariti moje puteve zauvek.

11. I potom ona podigne svoje lice ka nebesima i protegnu prste na njenoj glavi, i otvori svoja usta i blagoslovi Svevišnjeg Boga, koji je stvorio nebesa i zemlju, i ona dade mu hvalu i slavu.

12. I ona reče: ’Blagosloven je Gospod Bog, i neka Njegovo sveto ime bude blagosloveno zauvek i uvek, koji mi je dao Jakova kao čistog sina i sveto potomstvo, jer on je Tvoj, i Tvoje će njegovo sjeme biti neprestano i kroz sve naraštaje za uvek.

13. Blagoslovi ga, O Bože, i stavi u moja usta blagoplov pravednosti, da mogu da ga blagoslovim.’

14. I u to vreme, kad duh pravednosti siđe u njena usta, ona stavi obe ruke na glavu Jakova, i reče:

15. Blagosloven si ti, Gospode pravednosti i Bože svih vremena

I neka On blagoslovi te kroz sve naraštaje ljudi

Neka On da ti, moj sine,put pravednosti

I otkrije pravednost tvome potomstvu

16. I neka On učini tvoje sinove mnogim tokom njegova života,

I neka oni ustanu prema broju mjeseci godine,

I neka njihovi sinovi budu mnogi i veliki preko zvijezda nebeskih,

I njihov broj bude veči nego pijeska mora.

17. I neka On dadne im dobru zemlju kako On reče On će dati Abrahamu i njegovom sjemenu poslije njega svagda.

I neka oni drže ga u posjedu zauvijek.

18. I neka Ja vidim rođene ti, moj sine, blagoslovenu djecu tokom mog života,

I blagosloveno i sveto potomstvo neka svo tvoje potomstvo bude

19. I kao što si osvježio svoje majke duh tokom njenog života,

Njena utroba koja te rodila blagosilja te,

Moja ljubav i moji grudi blagosiljaju te

I moja usta i moj jezik hvali te uveliko.

20. Rasti i raširi se nad zemljom,

I neka tvoje sjeme bude savršeno u radosti nebesa i zemlje zauvek,

I neka se tvoje potomstvo raduje,

I na velik dan mira neka ima mir.

21. I neka tvoje ime i tvoga sjemena traju u sva vremena,

I neka Svevišnji Bog bude njihov Bog,

I neka Bog pravednosti stanuje sa njima,

I kroz njih neka Njegovo svetište bude izgrađeno u sva vremena.

22. Blagosloven je onaj koji blagosilja te,

I sva tijela koja proklinju te krivo, neka su prokleta.’

23. I ona poljubi ga, i reče mu;

’Neka Gospod svijeta voli te

Kao srce tvoje majke i njena ljubav raduje se u tebi i blagosilja te,’

I ona prestade blagosiljati.

GLAVA 26

1. i U sedmu godinu ove sedmice Isak pozva Ezava, njegovog starijeg sina, i reče mu: Ja sam (2114 a.m.) star, moj sine, i gle moje oči su zamagljene u vidu, i ja ne znam dan moje smrti.

2. A sad uzmi svoje lovačko oružje tvoj tobolac i tvoj luk, i idi u polje, i ulovi i uhvati mi divljač.moj sine, i zgotovi mi ukusno meso, takvo kakvo moja duša voli, i donesi meni da mogu jesti, i da moja duša može blagosloviti te prije nego umrem.

3. Ali Rebeka je čula Isaka kako govori Ezavu.

4. I Ezav ode rano u polje da lovi i uhvati i donese kući svome ocu.

5. I Rebeka pozva Jakova, svoga sina, i reče mu: ’Vidi, čula sam Isaka, tvog oca, kako govori Ezavu, tvome bratu, govoreći: ’’Ulovi za mene, i učini mi ukusno meso, i donesi mi

6. da mogu jesti i blagosloviti te pred Gospodom prije nego umrem.’’ I sad , moj sine, poslušaj me u tome što ti kažem: Idi do svoga stada i donesi mi dva jareta od koza, i učiniti ću ih ukusnim mesom za tvoga oca, takvo kakvo voli, i ti češ donijeti to svome ocu da može jesti i blagosloviti te pred Gospodom pre nego umre, i da ti budeš blagosloven.’

7. I Jakov reče Rekeki svojoj majci: ’Majko, ja neću uskratiti išta što bi moj otac jeo, i što bi ga zadovoljilo, samo se bojim, moja majko, da će on prepoznati moj glas i poželjeti me dirnuti.

8. I ti znaš da ja sam gladak, a Ezav, moj brat, je dlakav, i ja ću pojaviti se pred njegovim očima kao zlikovac, i učiniti ću djelo koje mi on nije zapovjedio, i biti će gnjevan na mene, i donijeti ću na sebe prokletstvo, a ne blagoslov.’

9. I Rebeka, njegova majka, reče mu: ’Na meni neka je tvoja kletva, moj sine, samo poslušaj moj glas.’

10. I Jakov posluša riječi Rebeke, svoje majke, i ode i donese dva dobra i debela jareta od koza, i donese ih svojoj majci, i njegova majka načini ih ukusnim jelom kako je on volio.

11. I Rebeka uze lijepu odjeću od Ezava, njenog starijeg sina, koja je bila s njom u kući, i ona obuće Jakova, njenog mlađeg sina, sa njom, i ona stavi kožice od jarića na njegove ruke i na otvoreni dio njegova vrata.

12. I ona dade meso i hljeb koji je pripremila u ruke njenog sina Jakova.

13. I Jakov uđe svome oce i reče: ’Ja sam tvoj sin, učinio sam kako si mi rekao, ustani i sjedni i jedi od ovog što uhvatih,oče, da tvoja duša može blagosloviti me.’

14. A Isak reče svome sinu: ’Kako si našao tako brzo, moj sine?

15 ’A Jakov reče: ’Jer Gospod tvoj Bog učini da nađem.’

16. I Isak reče mu: Dođi bliže, da mogu da te osjetim, moj sine, da li si ti moj sin Ezav ili ne.’

17. I Jakov ode blizu Isaka, svoga oca, i on osjeti ga i reče: ’Glas je Jakovljev, ali ruke su ruke Ezavove.’

18. i on ga ne razazna, jer bilo je dato s neba da ukloni njegovu snagu osječaja i Isak ne razazna, jer ruke mu behu dlakave kao brata Ezava, tako da ga blagoslovio.

19. I on reče: ’Jesi li ti moj sin Ezav? I on reče: ’Ja sam tvoj sin’, i on reče, ’Donesi bliže meni da mogu jesti od toga što si uhvatio, moj sine, da moja duša može blagosloviti te.’

20. I on donese blizu njemu, i on jede, i on donese mu vina i on pije.

21. I Isak njegov otac, reče mu: ’Dođi bliže i poljubi me,moj sine.

22. I on priđe bliže i poljubi ga. I on pomirisa miris njegove odjeće, i on blagoslovi ga i reče: ’Gle, miris moga sina je kao miris polja koje Gospod blagoslovi.

23. I neka Gospod da ti rosu nebesku

I od rose zemaljske, i mnogo žita i ulja;

Neka narodi služe ti,

I ljudi neka ti se klanjaju.

24. Budi gospodar nad svojom braćom,

I neka tvoje majke sinovi klanjaju ti se;

I neka svi blagoslovi sa kojima Gospod je blagoslovio me i blagoslovio Abrahama , moga oca,

Budu dati tebi i tvom potomstvu zauvijek;

Proklet da je onaj koji proklinje tebe,

I blagosloven nek je onaj koji blagosilja te.’

25. I dogodi se kako je Isak završio blagosiljanje svog sina Jakova, i Jakov je otišao od Isaka svog oca on se sakri i Ezav, njegov brat, dođe iz lova.

26.   I on također načini ukusno jelo, i donese do svoga oca, i reče mu: ’Neka moj otac ustane, i jede od moje divljači da tvoja duša može blagosloviti me.’

27. A Isak, njegov otac, reče mu: ’’Ko si ti?’ A on reče mu: ’Ja sam tvoj prvorođeni, tvoj sin Ezav: učinio sam kako si mi zapovijedio.’

28. I Isak bi veoma zatečen, i reče: ’Tko je onaj koji je ulovio i donio i dao mi, i ja jedoh sve pre nego što ti dođe, i koga sam blagoslovio: i on će biti blagosloven, i sve potomstvo njegovo zauvek.’

29. I dogodi se kad Ezav je čuo riječi svoga oca Isaka da je zaplakao sa neizmjernim velikim i gorkim bolom, i reče ocu: ’Blagoslovi me, i mene također, oče.’

30. I on reče mu: ’Tvoj brat dođe lukavo, i oduze tvoj blagoslov.’ I on reče: ’Sada znam zašto je njegovo ime nazvano Jakov: gle, on me zamjenio dva puta, uzeo je moje prvenaštvo, i uzeo je od mene moj blagoslov.’

31, I on reče: ’Nemaš li blagoslov za mene, oče? I Isak odgovori i reče Ezavu:

’Gle, Ja učinih ga tvojim gospodarem,

I sva njegova braća sam dao njemu za sluge,

I u izobilju žita i vina i ulja ja ga ojačah:

I šta sad da uradim za tebe, moj sine?’

32. I Ezav reče Isaku, svome ocu:

’Imaš li samo jedan blagoslov, O oče?

Blagoslovi me, također i mene, oče

33. I Ezav podiže svoj glas i zaplaka. I Isak odgovori i reče mu:

’’Gle, daleko od rose zemlje će biti tvoje stanište,

I daleko od rose nebeske odozgor.                                             

34. I od mača češ živjeti,

I služiti češ svome bratu.

I dogoditi če se kad postaneš velik,

Ti češ odbaciti njegov jaram sa svoga vrata,

Ti češ grešiti sasvim grešiti do smrti,

I tvoje sjeme će biti iščupano ispod nebesa.’

35. I Ezav je prijetio Jakovu zarad blagoslova kojim njegov otac blagoslovi ga, i on reče u svom srcu: ’Neka dani tugovanja za mojim ocem sad dođu, tako da Ja ubijem moga brata Jakova.’’

GLAVA 27

1. I riječi Ezava, njenog starijeg sina, behu rečene Rebeki u snu, i Rebeka posla i pozva Jakova njenog mlađeg sina,

2. i reče mu:’ Evo Ezav tvoj brat će uzeti osvetu ka tebi tako da te ubije.

3. Sad, zato, moj sine, poslušaj moj glas, i ustani i odi kod Labana, mog brata, u Haran, i zadrži se kod njega nekoliko dana dok mržnja tvoga brata ne napusti, i on ukloni mržnju sa tebe, i zaboravi sve što si napravio, tad ću poslati i dođi od tamo.’

4. I Jakov reče: ’Ja se ne bojim; ako želi da me ubije, Ja ću ubiti njega.’

5. Ali ona reče njemu:’ Da ne ostanem bez oba sina u jednom danu.’

6. I Jakov reče Rebeki svojoj majci: ’Evo, ti znaš da moj otac je postao star, i ne vidi jer su mu oči slabe, i ako ga ostavim biti će zlo u njegovim očima, jer sam ga ostavio i otišao od tebe, i moj otac će biti ljut, i prokleti me, Ja neču ići, kad me on pošalje, samo onda ću iči.

7. I Rebeka reče Jakovu: ’Ja ču ići i govoriti s njim, i on će poslati te dalje.’

8. I Rebeka ode i reče Isaku: ’ Gadi mi se moj život zarad dve kćeri Hetove, koje Ezav je uzeo za žene, i ako Jakov uzme ženu između kčeri zemlje kao što je ova, čemu da više živim, jer kčeri kananske su zle.

9. I Isak pozove Jakova i blagoslovi ga, i opomenu ga i reče mu: ’Ne uzimaj sebi ženu od kčeri Kanana;

10. ustani i idi u Mezopotamiju, u kuću Betuela, oca tvoje majke, i uzmi ženu od tamo od kćeri Labanovih, brata tvoje majke.

11. i Bog Svemogući blagosloviće te i uzvisiti i umnožiti te da možeš postati društvo narodima, i daće ti blagoslov mog oca Abrahama, tebi i tvom potomstvu nakon tebe, da možeš naslijediti zemlju svoga boravišta i svu zemlju koju Bog dade Abrahamu: idi, moj sine, u miru.’

12. I Isak posla Jakova od sebe, i on ode u Mesopotamiju, kod Labana sina Betuela Sirijca, brata Rebeke, Jakovljeve majke.

13. I dogodi se nakon što je Jakov ustao i otišao u Mesopotamiju da duh Rebekin bi tužna za svojim sinom, i ona plaka.

14. I Isak reče Rebeki: ’Moja sestro, ne plače zarad Jakova, mog sina, jer on ide u miru, i u miru će se vratiti.

15. Svevišnji Bog će ga sačuvati svega zla, i biti će sa njim, jer on neće napustiti ga sve njegove dane.

16. Jer znam da dani će napredovati u svim stvarima gde ide, dok se ne vrati u miru nama, i vidimo ga u miru.

17. Ne plaši se zarad njega, moja sestro, jer on je na pravom putu i on je savršen čovjek, i on je vjeran i neće stradati. Ne tuguj.’

18. I Isak utješi Rebeku zarad njenog sina Jakova, i blagoslovi ga.

19. I Jakob ode od bunara Zakletve u Haran u prvoj godini druge sedmice u četrdeset četvrtom jubileju, i on dođe u Luz u planine, koji je , Betel, na mlad mjesec prvog mjeseca ove sedmice 2115 a.m. i on dođe do mjesta ravna i okrene svoj put ka zapadu puta te noči, i on prespava tama, jer sunce je zašlo.

20. I on uze jedan od kamena na tom mjestu i stavi pod glavu, pod drvetom i on putovaše sam, i on zaspa.

21. I on je sanjao te noči, gle ljestve postavljene na zemlji, a vrh im je dosezao do nebesa, i gle, anđeli Gospodnji penjaše se i silaziše na njima: i gle, Gospod je stajao na njima.

22. I on govori sa Jakovom i reče: ’Ja sam Gospod Bog Abrahamov, tvoga oca, i Bog Isaka, zemlja na kojoj spavaš, tebi ću je dati, i tvome sjemenu nakon tebe.

23. I tvoje potomstvo će biti kao prah zemlje, i ti češ rasti do zapada i do istoka, do sjevera i juga, i u tebi i u tvome sjemenu će sve porodice naroda biti blagoslovene.

24. I gle, ja ću biti s tobom, i ja ću držati te gde god ti ideš, i ja ču dovesti te ponovo u ovu zemlju u miru, i neću te ostaviti dok ne učinim sve što sam ti rekao.

25. I Jakov se probudi oda sna i reče, ’Uistinu ovo mjesto je kuća Gospodnja, a ja nisam znao.’ I on bi uplašen i reče: ’Strašno je ovo mjesto koje je ništa do kuća Božija, i ovo su vrata nebeska.’

26. I Jakov usta rano ujutro, i uze kamen koji je stavio pod svoju glavu i postavi ga kao stub za znak, i on izli ulje na vrh njega. I on nazva ime tog mjesta Betel,ali ime mjesta bi Luz iz prva.

27. I Jakov zakle se zakletvom Gospodu, govoreći: ’Ako Gospod će biti sa mnom, i bude me čuvao na ovom putu kojim idem, i da mi kruha da jedem i odjeću da stavim na sebe, tako da ja ponovo dođem svoga oca kući u miru, tad će Gospod biti moj Bog, i ovaj kamen koji sam postavio kao stub za znak u ovom mjestu, će biti Gospodnja kuća, i od svega što ti daš mi, ja ću dati deseto tebi, moj Bože.’

GLAVA 28

1.i on ode na svoj put, i dođe u zemlju istočnu, do Labana, brata od Rebeke, i on bi s njim, i služio mu za Rahelu njegovu kćerku jednu sedmicu (7g?).

2. I u prvoj godini treče sedmice 2122 a.m on reče njemu: ’Daj mi moju ženu, za koju sam služio ti sedam godina’, i Laban reče Jakovu: ’Dati ću ti ženu.’

3. I Laban napravi slavlje, i uzme Liju njegovu stariju kćer, i dade ju Jakovu kao ženu, i dade njoj Zilfu njegovu sluškinju za sluškinju, i Jakov nije znao, jer on je mislio da ona je Rahilja.

4. I on uđe k njoj, i gle, ona bi Lija, i Jakob bi ljut na Labana i reče mu: ’Zašto si tako postupio sa mnom? Nisam li ti služio za Rahelu a ne za Leu? Zašto si mi učinio krivo?

5. Uzmi svoju kćer, i ja ču ići, jer ti si učinio zlo meni.’Jer Jakov je volio Rahelu više od Leje, jer Lijine oči behu slabe, ali njen izgled bi vrlo lijep, ali Rahela je imala lijepe oči i lijep oblik.

6. I Laban reče Jakobu: ’Nije takav običaj u našoj zemlji, da damo mlađu prije starije.’ I nije pravo da činiti to, jer tako je propisano i napisano na nebeskim tablicama, da nitko ne da svoju mlađu kćer prije starije, već stariju, se daje prvo i poslije nje mlađu, i čovjek koji čini tako, stavljaju krivnju na njega u nebesima, i nitko pravedan ne čini ovu stvar, jer ovo djelo je zlo pred Gospodom.

7. I zapovijedi djeci Izraela da ne čine ništa ovom, ne daj im da uzmu mlađu prije uzimanja starije, jer to je zlo.

8. I Laban reče Jakovu: ’Neka sedam dana  slavlja ovog prođe, i ja dati ću ti Rahilju, da možeš da mi služiš dodatnih sedam godina, da možeš pasti moje ovce kao što si radio to u prošloj sedmici.

9. I na dan kad je sedam dana slavlja Lijinog prošlo, Laban dadne Rahelu Jakovu, da može da mu služi drugih sedam godina, i on dade Raheli Bilhu, sestru od Zilfe, kao sluškinju.

10. I on je služio drugih sedam godina za Rahilju, jer Lea mu je bila data kao ništa.

11.I Gospod otvori utrobu Lejinu, i ona zače i rodi sina Jakovu, i on nazva njegovo ime Ruben, na četrnaesti dan devetog mjeseca, u prvoj godini treče sedmice 2122 a.m.

12. Ali utroba Rahelina bi zatvorena, jer Gospod je vidio da Lija je bila omražena a Rahilja voljena.

13. I opet Jakob uđe k Leji, i ona zače, i rodi Jakobu drugog sina, i on nazva njegovo ime Simeon, na dvadeset prvi desetoga mjeseca, i u trečoj godini ove sedmice 2124 a.m.

14. I opet Jakov ode Liji, i ona zače, i rodi mu trečeg sina, i on nazva njegovo ime Levi, u novom mjesecu u prvom mjesecu, šeste godine ove sedmice 2127 a.m.

15. I opet Jakov ode k njoj, i ona zače, i rodi mu četvrtog sina, i on nazva njegovo ime Juda, na petnaesti trečega mjeseca, u prvoj godini četvrte sedmice 2129 a.m.

16. I zarad ovog svega Rahela je zavidjela Leji, jer ona nije rodila, i ona reče Jakovu: ’Daj mi djece’, a Jakob reče: ’Jesam li ja uzdržao od tebe plodove tvoje utrobe? Kako sam te napustio?’’

17. I kad Rahilja vidje da je Lija rodila četiri sina Jakovu, Ruvima, Simeona, Levija i Judu, ona reče njemu: ’Idi Bilhi mojoj sluškinji, i ona će začeti, i roditi sina meni.’ I ona dade mu Bilhu njenu sluškinju za ženu.

18. I on ode k njoj, i ona zače, i rodi mu sina, i on nazva njegovo ime Dan, na deveti šestoga mjeseca, u šestoj godini treče sedmice. 2127 a.m.

19. I Jakov uđe ponovo Bilhi drugi put, i ona zače, i rodi Jakovu drugog sina, i Rahela nazva njegovo ime Naftali, petoga u sedmom mjesecu, u drugoj godini četvrte sedmice 2130 a.m.

20. I kad Leja vidje da je postala neplodna i nije rađala, ona zavidje Raheli, i ona također dade svoju sluškinju Zilfu Jakovu za ženu, i ona zače, i rodi sina, i Lija nazva njegovo ime Gad, na dvanaesti osmoga mjeseca, u trečoj godini četvrte sedmice 2131 a.m.

21. i on uđe ponovo k njoj, i ona zače, i rodi mu drugog sina, i Leja nazva njegovo ime Ašer, na drugi od jedanaestog mjeseca, u petoj godini četvrte sedmice 2133 a.m.

22. I Jakob ode Leji , i ona zače, i rodi sina, i ona nazva njegovo ime Isahar, na četvrti od petog mjeseca, u četvrtoj godini četvrte sedmice 2132 a.m., i ona dade mu dojilju.

23. I Jakov uđe ponovo k njoj, i ona zače, i rodi dvoje djece, sina i kćer, i ona nazva ime sina Zabulon, i ime kčeri Dina, u sedmog od sedmog mjeseca, u šestoj godini četvrte sedmice 2134 a.m.

24. I Gospod bi milostiv Raheli, i otvori joj utrobu, i ona zače, i rodi sina, i ona nazva njegovo ime Josif, na mlad mjesec četvrtoga mjeseca, u šestoj godini četvrte sedmice 2134 a.m.

25. I u danima kad Josif bi rođen, Jakov reče Labanu: ’Daj mi moje žene i sinove, i daj da idem mome ocu Isaku, i daj mi da napravim kuću, jer sam napunio godine u kojima sam služio ti za tvoje dve kčeri, i ja ču ići do kuće svoga oca.

26. A Laban reče Jakovu: ’Zadrži se kod mene zarad tvoje plaće, i napasaj moje stado za mene opet, i uzmi svoju platu.’

27. I oni se dogovoriše jedno s drugim da on treba da mu da njegovu platu onu od jagnjadi i jaradi koja su rođena crna i šarena i bijela, te će biti njegova plaća.

28. I sve ovce dovede šarena i crna, različito označena, i oni dovedoše opet jagnjad kao ovi, i svi koji behu šareni behu Jakovljevi a oni koji nisu behu Labanove.

29. I Jakov posjed se umnoži veoma, i posedovao je goveda i ovce i magarce i kamile, i sluge i sluškinje.

30. A Laban i njegovi sinovi zavidješe Jakovu, i Laban uze nazad svoje ovce od njega, i on posmatraše ih sa zlom namjerom.

GLAVA 29

1. Kad je Rahela rodila Josifa, Laban je otišao da striže ovce, jer one behu udaljene od njega tri dana putovanja.

2. I Jakov je vidio da Laban je išao da striže ovce, i Jakov pozva Leju i Rahelu, i govori ljubazno s njima da one treba da idu s njim u zemlju kanansku.

3. On im je rekao kako je sve vidio u snu, sve što je On rekao mu u snu da treba da se vrati kući njegovog oca, i one rekoše:’U svako mjesto gdje ti ideš mi čemo iči sa tobom.’

4. I Jakov blagoslovi Boga Isaka njegovog oca, i Boga Abrahama oca njegovog oca, i on usta i pripremi svoje žene i djecu, i uzme sve svoje u posjedu i pređe rijeku, i dođe u zemlju Gilead, i Jakov sakri svoju namjeru od Labana i nije mu rekao.

5. I u sedmoj godini četvrte sedmice Jakov okrene svoje lice prema Gileadu u prvom mjesecu, na dvadeset prvi od toga 2135 a.m. I Laban potjera za njim i prestiže Jakova u planini Gilead u trečem mjesecu, na trinaesti odtoga.

6. I Gospod nije dao mu da povrijedi Jakova, jer on se pojavio njemu u snu noću. I Laban govoraše sa Jakovom.

7. I na petnaesti od tih dana Jakov napravi slavlje za Labana, i za sve koji dođoše s njim, i Jakov se zakle Labanu taj dan, i Laban također Jakovu, da neće preči planinu Gilead radi zle namjere.

8. I on učini tamo gomilu (kamenja?) za svjedoka      ; gdje ime od tog mjesta bi prozvano : ’’Gomila Svjedočenja’’ po ovoj gomili.

9. Ali pre nego što su nazvali zemlju Gileada zemljom Refaima, jer je zemlja Refaima, i Refaim bi rođen tu, divovi čija visina bi deset, devet, osam i manje do sedam kubita (lakata).

10. I njihovo stanište bi od zemlje od djece Amonove do Planine Hermon, i sjedišta njihovog kraljevstva behu Karnaim i Aštarot, i Edrej, i Misur, i Beon.

11. I Gospod uništi ih zarad zla njihovih dela, jer behu veoma zli, i Amoriti stanovahu na njihovom mestu, zli i grešni, i nije bilo ljudi danas koji su dovedeni do punoče svih njihovih greha, i oni ne imahu više dužine života na zemlji.

12. I Jakov posla dalje Labana, i on ode u Mesopotamiju, zemlju istoka, i Jakov se vrati u zemlju Gilead.

13. I on pređe Jabok u devetom mjesecu, na jedanaesti od toga. I na taj dan Ezav, njegov brat, dođe njemu, i on bi pomiren s njim, i ode od njega u zemlju Seir, a Jakov stanovaše u šatorima.

14. I u prvoj godini pete sedmice u ovom jubileju 2136 a.m. on pređe Jordan, i stanova preko Jordana, i napasao je svoje ovce od mora od gomile do Betšana, i do Dotana i do šume Akbabima.

15. I on posla svome ocu Isaku sve svoje stvari, odjeću, hranu, meso, piće, mlijeko, maslo i sir, i nešto datula iz doline.

16. A svojoj majci Rebeki također četiri puta u godini, između vremena mjeseci, između oranja i žetve, i između jeseni i kišne sezone i između zime i prolječa, do kule Abrahamove.

17. Isak se bio vratio od Bunara Zakletve i otišao u kulu svog oca Abrahama, i stanovao je tamo odvojeno od svog sina Ezava.

18. Jer u danima kad Jakob je otišao u Mesopotamiju, Ezav uze sebi ženu Mahalat, kćer Ismaela, i on sakupi zajedno sva stada svoga oca i njegovih žena, i ode Gore i stanova na planini Seir, i ostavi Isaka svoga oca na Bunaru zakletve samoga.

19. I Isak ode gore od Bunara Zakletve i stanova u kuli Abrahama svoga oca na planinama Hebrona,

20. I tamo Jakob posla sve što je poslao svome ocu i svojoj majci od vremena do vremena, sve što su trebali, i oni blagosloviše Jakova sa svim njihovim srcem i sa svom njihovom dušom.

GLAVA 30

1. i u prvoj godini šeste sedmice 2143 a.m. on ode u Salem, istočno od Šehema, u miru, u četvrtom mjesecu.

2. I tamo oni odvedoše Dinu, kćerku Jakova, u kuću Šehema, sina Hamora, Hivita, princa zemlje, i on leže s njom i obeščasti je, i ona bi mala djevojka, dijete od dvanaest godina.

3. I on je tražio njegova oca i njegovu braću da mogu mu je dati za ženu. I Jakov i njegovi sinovi behu gnjevni zarad ljudi Šehema, jer su obeščastili Dinu, njihovu sestru, i oni pričahu s njima sa zlom namjerom i radiše mudro s njima i nadmudriše ih.

4. I Simeon i Levi dođoše neočekivano u Šehem i izvršiše sud na svim ljudima Šehema, i ubiše sve ljude koje su našli, i nisu ostavili nijednog u njemu, oni su ubili sve u mukama jer su obeščastili njihovu sestru Dinu.

5. I nisu dali da kćer Izraela bude uprljana, jer sud je propisan u nebesima protiv onih da treba da unište sa mačem sve ljude Šehemite, jer su donijeli sramotu u Izrael.

6. I Gospod ih je dao u ruke sinova Jakova da mogu da ih istrijebe sa mačem i izvrše sud na njima, i da takvo što ne bude ponovo učinjeno u Izraelu da djevica Izraelova bude uprljana.

7. I ako ima ijedan čovjek koji želi u Izraelu da da svoju kćer ili sestru bilo kome čovjeku koji je od sjemena pagana, on će sigurno umrijeti, i oni će ga kamenovati sa kamenjem, jer je on donio sramotu u Izrael, i oni će spaliti ženu sa vatrom, jer je obeščastila ime kuće svoga oca, i ona će biti isčupana iz Izraela.

8. I ne daj kurvi i nečistoj da bude nađena u Izraelu u sve dane generacija na zemlji, jer Izraeč je svet Gospodu, i svaki čovjek koji ga uprlja će sigurno umrijeti, oni će ga kamenovati sa kamenjem.

9. Jer tako je određeno i zapisano na nebeskim tablicama za sjeme Izraelovo, onaj koji uprlja ga će sigurno umrijeti, i biti kamenovan sa kamenjem.

10. I ovom zakonu nema granice dana, i popuštanja, niti pokajanja, već čovjek koji je uprljao svoju kćer će biti iščupan iz sred Izraela, jer je dao svoje potomstvo Molohu, i radio bezbožno tako da ga uprlja.

11. I učini ti, Mojsije, zapovijedi djeci Izraela i reci im da ne daju kćeri paganima, i da ne uzimaju za svoje sinove ijedno od kćeri pagana, jer to je odvratno pred Gospodom.

12. Iz ovog razloga ja sam napisao za tebe riječima zakona sva djela Šehemita, koje su oni učinili prema Dini, i kako sinovi Jakovljevi govoriše: ’’Nečemo dati kćeri naših čovjeku koji je neobrezan, jer to bi bio grijeh nama.’

13. I grijeh je Izraelu, da oni koji žive, i oni koji uzimaju kćeri pagana, jer to je nečisto i odvratno Izraelu.

14. I Izrael neče biti slobodan od nečistoće ako ima ženu od kćeri pagana, ili je dao ijednu od svojih kćeri čovjeku koji je na bilo koji način od pagana.

15. jer biti će pošast na pošast, i kletva na kletvu, i svaki sud i pošast i kletva će doči na njega: ako on učini ovu stvar, ili sakrije svoje oči od onih koji učine nečist, ili oni koji uprljaju svetište Gospodnje, ili oni koji skrnave Njegovo sveto ime, tad će sav narod zajedno biti suđen za svu nečist i skrnavljenje ovog čovjeka.

16. I neće biti uvažavanja ikoga i ne razmatranja ikog i ne primanja u ruke plodova i prinosa i žrtva paljenica i loja, niti mirisa mirisnog prinosa, tako da se prihvati, i tako će biti sa svakim čovjekom ili ženom u Izraelu koja onečisti svetinju.

17. Zato sam zapovijedio ti, govoreći: ’Svjedoči ovomu svjedočanstvu za Izrael: vidi kako Šehemiti su prošli i njihovi sinovi: kako su predani u ruke dva sina Jakovljeva, i oni ubiše ih pod mukama, i bilo im je uračunato u pravednost, jer je zapisano njima za pravednost.

18. I potomstvo Levijevo bi izabrano za sveštenstvo, da budu Leviti, da mogu služiti pred Gospodom, tako mi, stalno, i da Levi i njegovi sinovi budu blagosloveni zauvek, jer on je bio revnostan da izvrši pravdu i sud i osvetu na onima koji ustanu protiv Izraela.

19. I tako oni upisaše svjedočanstvo u njegovu milost na nebeske tablice blagoslov i pravednost pred Bogom svih.

20. I sječamo se pravednosti koje čovjek ispuni tokom svog života, svih doba godine, do hiljadite generacije koja će zapisati, i doči će njemu i njegovim potomcima nakon njega, i on je bio upisan na nebeskim tablicama kao prijatelj i pravednik.

21. Sve ovo ja zapisah za tebe, i naredih ti da kažeš djeci Izraela, da ne počine grijeh niti prestup propisa niti prekrše savez koji je određen za njih, več da oni treba da ispune ga i budu upisani kao prijatelji.

22. Ali ako pogriješe i čine nečist u svakom pogledu, biti će upisani na nebeske tablice kao neprijatelji, biti će uništeni van knjige života, i biti će upisani u knjigu onih koji će biti uništeni i sa onima koji će biti iščupani iz zemlje.

23. I na dan kad sinovi Jakovljevi ubiše Šehema pisanje bi zabilježeno u njihovu milost u nebesima da su izvršili pravdu i ispravnost i osvetu na grešnicima, i bi upisano za blagoslov.

24. I oni izvedoše Dinu, njihovu sestru, iz kuće Šehema, i uze zarobljenike sve koji behu u Šehemu, njihove ovce i njihova goveda i njihove magarce, i sve njihovo bogatstvo, i sva njihova stada, i dovedoše ih sve Jakovu njihovom ocu.

25. I on im je zamerio jer su grad stavili na mač jer se bojao tih koji stanovaše u zemlji, kananita i perizita.

26. I strah Gospodnji bi na svim gradovima koji behu okolo Šehema, i oni nisu ustali da progone sinove Jakoba, zarad terora koji je pao na njih.

GLAVA 31

1. i  na mlad mjesec mjeseca Jakov govoraše svemu narodu svoje kuće, govoreći: ’Očistite sebe i promjenite svoju odeću, i hajde da ustanemo i idemo u Betel, gde se ja zavjetovah zavjetom Njemu na dan kad sam pobjegao od lica Ezava svoga brata, jer je on bio sa mnom i doveo me u ovu zemlju mira, i ostavite strane bogove koji su među vama.’

2. I oni ostaviše se stranih bogova i toga što bi u njihovim ušima i šta je bilo na njihovim vratovima i idola koje Rahela ukrade od Labana njenog oca ona dade sve Jakovu. I on spali i slomi ih u komade i uništi ih, i sakri ih pod hrast koji je u zemlji Šehem.

3. I on ode na mlad mjesec sedmog mjeseca u Betel. I on izgradi oltar na mjestu gde je spavao, i on postavi stub tamo, i on posla riječ ocu Isaku da dođe k njemu da učini žrtvu, i njegovoj majci Rebeki.

4. I Isak reče: ’Neka moj sin Jakob dođe, i neka ga vidim prije nego umrem.’

5. I Jakov ode do svog oca Isaka i do svoje majke Rebeke, do kuće njegovog oca Abrahama, i on uze dva od njegovih sinova sa njim, Levija i Judu, i on dođe svome ocu Isaku i svojoj majci Rebeki.

6. I Rebeka dođe iz kule i poljubi Jakova i zagrli ga, jer njen duh je oživio kad je čula: ’’Vidi, Jakov tvoj sin je došao, i ona poljubi ga.

7. I ona vidje njegova dva sina, i ona prepozna ih, i reče im: ’Jesu li ovi tvoji sinovi, moj sine?’’ i ona zagrli ih i poljubi ih, i blagoslovi ih, govoreći: ’U vama će potomstvo Abrahamovo se proslaviti, i vi čete dokazati blagoslov na zemlji.’

8. I Jakov ode Isaku svome ocu, u sobu gde je ležao, i njegova dva sina behu s njim, i on uze ruku svoga oca, i sagne se da ga poljubi, a Isak se objesi o vrat Jakova svoga sina, i plaka na njegovom vratu.

9. I tama ostavi oči Isakove, i on vidje dva sina Jakovljeva, Levija i Judu, i on reče: ’Jesu li ovi tvoji sinovi, moj sine? Jer oni su kao ti.’

10. I on reče njemu da oni jesu uistinu njegovi sinovi:’I ti si vaistinu vidio da su oni uistinu moji sinovi.’

11. I oni dođoše blizu njega, i on se okrene i poljubi ih i zagrli ih oboje zajedno.

12. I duh proroštva dođe u njegova usta, i on uze Levija za desnu ruku i Judu za njegovu lijevu.

13. I okrene se Leviju prvo, i poče da ga blagosilja prvo, i reče mu: Neka Bog svih, Gospod svih vremena, blagoslovi te i tvoju djecu u sva vremena.

14. I neka Gospod da ti i tvom sjemenu veličinu i veliku slavu, i da tebi i tvome potomstvu, između svih, da mu priđeš i služiš mu u Njemovoj svetinji kao anđeli prisutni i kao sveti. Čak kao oni, će potomstvo sinova biti na slavu i veličinu i svetost, i neka On učini ih velikim u sva vremena.

15. I oni će biti sudije i prinčevi, i vođe potomstva sinova Jakoba.

Oni će pričati riječ Gospoda u pravednosti,

I oni će suditi svim Njegove sudove u pravednosti.

I oni će objaviti Moje puteve Jakovu

I Moje puteve Izraelu.

Blagoslov Gospodnji će biti dat u njihova usta

Da blagoslove sve sjeme voljenih.

16. Majka je nazvala tvoje ime Levi

I pravedno je nazvala tvoje ime;

Biti češ priključen Gospodu

I biti družbenik sinova Jakovljevih;

Neka Njegov stol bude tvoj,

I jedi ti i tvoji sinovi s njega

I neka stol bude pun u svima naraštajima,

I tvoja hrana neka ne izpostane u sva vremena.

17. I neka svi koji mrze te padnu pred tobom,

I neka svi tvoji protivnici budu iščupani i propadnu;

I blagosloven bio onaj koji blagoslovi tebe,

I proklet bio svaki narod koji proklinje te.’

18. I Judi on reče:

’Neka Gospod da ti snagu i moč

Da zgaziš sve koji mrze te,

Princ češ biti, ti i jedan od tvojih sinova, iznad sinova Jakova;

Neka tvoje ime i ime tvojih sinova ide napred i pređe svaku zemlju i regiju

Tad će pagani bojati se pred tvojim licem

I narodi će se tresti

I svi ljudi će se tresti.

19. U tebi će biti pomoč Jakovu,

I u tebi će biti nađeno spasenje Izraelu.

20. I kad ti sjedneš na prijestolje časti tvoje pravednosti

Biti će velik mir za svo potomstvo sinova voljenih;

Blagosloven da je onaj koji blagoslovi tebe,

I svi koji mrze te i nanose ti bol i proklinju te

Će biti iščupani i uništeni sa zemlje i biti prokleti.’

21. I vrativši se on poljubi ga ponovo i zagrli ga, i radova se uveliko, jer je vidio sinove Jakova svog sina uistinu.

22. I on ode između njegovih stopala i pade i pokloni se njemu, i blagoslovi ih i osta tamo sa Isakom svojim ocem te noči, i oni jedoše i piše sa zadovoljstvom.

23. I on učini dva sina od Jakova da spavaju, jedan desno njegove ruke i drugi na lijevo, i bi uračunato njemu u pravednost.

24. I Jakov reče svome ocu sve tokom te noči, kako mu je Gospod ukazao veliku milost, i kako je on napredovao u svim putevima, i zaštitio ga od svega zla.

25. I Isak blagoslovi Boga svog oca Abrahama, koji nije povukao svoju milost i svoju pravdu od sinova i njegovog sluge Isaka.

26. I ujutro Jakov reče svome ocu Isaku zakletvu kojom se zakleo Gospodu, i viziju koju je vidio, i da je izgradio oltar, i da je sve spremno za žrtvu da učini pred Gospodarem i on se pokloni, i da je došao i stavio ga na magarca.

27. I Isak reče Jakovu svome sinu: ’Ja nisam spreman da idem s tobom, jer sam star i ne mogu da podnesem put, idi, moj sine, u miru, jer ja sam stotinu i šezdeset pet godina star, ne mogu više putovati, stavi svoju majku na magarca i neka ona ide s tobom.

28. I ja znam, moj sine, da si ti došao zarad mene, i neka je ovaj dan blagosloven na koji si me vidio živog, i ja također vidjeh tebe, moj sine.

29. Neka napreduješ i ispuniš zakletvu kojom si se zakleo, i ne skidaj svoju zakletvu, jer češ biti zvan zarad diranja zakletve, sad požuri da je izvršiš, i neka On bude zadovoljan koji je stvorio sve stvari, komu si zakleo se zakletvom.

30. I on reče Rebeki: ’Idi sa Jakovom tvojim sinom; i Rebeka ode sa Jakovom svojiom sinom, i Debora sa njom, i oni doiđoše u Betel.

31. I Jakov se sjetio molitve sa kojom njegov otac ga je blagoslovio i njegova dva sina, Levija i Judu, i on se radova i blagoslovi Boga svojih otaca, Abrahama i Isaka.

32. I on reče: ’Sada znam da imam vječnu nadu, i moji sinovi također, pred Bogom svega, i tako je određeno za ovu dvojicu, i oni zapisaše za vječno svjedočanstvo njima na nebeske tablice kako Isak ih je blagoslovio.

GLAVA 32

1. i on je prenočio tu noć u Betelu, i Levi je sanjao da se odredili i načinili ga sveštenikom Svevišnjeg Boga, njega i njegove sinove zauvijek, i on se probudi iz sna i blagoslovi Gospoda.

2. I Jakov usta rano ujutro, na četrnaesti mjeseca, i on dade desetak od svega što dođe s njim, i od ljudi i stoke, i zlato i svaku stvar i odjeću, da, on dade desetinu od svega.

3. I u tim danima Rahela posta trudna sa njenim sinom Benjaminom. I Jakov prebroji svoje sinove od njega nagore i Levi pade udio Gospodnji, i njegov otac obuče ga odječom sveštenstva i napuni njegove ruke.

4. I na petnaesti ovoga mjeseca, on prinese na oltar četrnaest goveda između stoke, i dvadeset i osam ovnova, i četrdeset i devet ovaca, sedam janjadi, dvadeset i jedno jare od koza kao žrtvu paljenicu na oltar žrtveni, ugodan na mirisu pred Gospodarem.

5. To je bio prinos, kao posljedica zakletve kojom se on zakle da će dati desetinu, sa njihovim prinosom plodova i njihovim prinosem pića.

6. I kad je vatra progutala to, on paljeni miris na vatri nad vatrom, i za zahvalni prinos dva govečeta i četiri ovna i četiri ovce, četiri jarca, i dve ovce od godinu, i dva jareta od koza, i tako on učini dnevno sedam dana.

7. I on i svi njegovi sinovi i njegovi ljudi su jeli ovo sa užitkom tokom sedam dana i blagosiljali i zahvaljivali Gospodu, koji ih je izbavio od svih njihovih iskušenja i dao im zakletvu.

8. I on desetak od svih čistih životinja, napravi paljenu žrtvu, ali od nečistih životinja on ne dade Leviju svome sinu, i on dade mu duše svih ljudi.

9. I Levi isprazni sveštenu sobu u Betelu pred Jakovom njegovim ocem u prednost svojih deset braće, i on bi sveštenik tamo, i Jakov dade svoju zakletvu, da je desetak ponovo desetak Gospodu i osveštao ga, i postade sveto Njemu.

10. I iz ovog razloga je određeno na nebeskim tablicama kao zakon za desetinu ponovo na desetinu da se jede pred Gospodom od godine do godine, u mjestu gde je izabrano da Njegovo ime stanuje, i ovom zakonu nema granice dana zauvek.

11. Ovaj propis je napisan da može biti ispunjen od godine do godine u jedenju druge desetine pred Gospodom u mjestu gdje je odabrano, niti išta da će ostati od toga ove godine do slijedeće godine.

12. Jer u njegovoj godini će sjeme biti pojedeno do dana sakupljanja sjemena godine, i vina do dana vina, i ulja do dana njegove sezone.

13. I sve što ostane od toga i postane staro, neka bude smatrano kao nečisto, neka budespaljeno s vatrom, jer je nečisto.

14. I to daj im da jedu zajedno u svetištu, i ne daj da daju da postane staro.

15. I sve desetine od goveda i ovaca biti će sveto Gospodu, i pripadati će njegovim sveštenicima, koje će oni jesti pred Njim od godine do godine, jer tako je propisano u urezano u pogledu desetine na nebeskim tablicama.

16. I na sljedeću noć, na dvadeset drugi dan ovog mjeseca, Jakov je riješio da gradi to mjesto, i da okruži dvor sa zidom, i da ga osvešta i napravi svetim zauvijek, za sebe i njegovu djecu poslije njega.

17. I Gospod se pojavi njemu po noču i blagoslovi ga i reče mu: ’Tvoje ime neće biti zvano Jakov, već Izrael će biti tvoje ime.’

18. I on reče njemu ponovo: ’Ja sam Gospod koji je stvorio nebesa i zemlju, i Ja ću uvečati te i umnožiti te neizmjerno, i kraljevi će izači iz tebe, i oni će suditi svagdje gdje noga sinova ljudi kroči.

19. I ja ću dati tvome sjemenu svu zemlju koja je pod nebom, i oni će suditi svim narodima prema njihovom htijenju, i nakon tog oni će steći u posjed cijelu zemlju i naslijediti zauvijek.

20. I On završi pričati sa njim, i On ode od njega, i Jakov je gledao dok On je uzalazio na nebo.

21. i on je vidio viziju po noči, i gle anđel je sišao sa nebesa sa sedam tablica u njegovim rukama, i on dade ih Jakovu, i on pročita ih i znao je da sve šta je napisano unutra je što će dogoditi se njemu i njegovim sinovima kroza sva doba.

22. I on pokaza mu sve šta je napisano na tablicama, i on reče mu: ’’Ne gradi ovo mjesto, i ne čini ga vječnim svetištem, i ne stanuj ovdje, jer ovo nije mjesto. Idi do kuće Abrahama tvog oca i stanuj sa Isakom tvojim ocem do dana smrti tvoga oca.

23. Jer u Egiptu češ umrijeti u miru, i u ovoj zemlji češ biti sahranjen sa čašču u grobnici tvojih otaca, sa Abrahamom i Isakom.

24. Ne plaši se, jer kao što si vidio i pročitao, tako će biti, i ti napiši sve što si vidio i čitaj.’

25. I Jakov reče: Gospode, kako da se sjetim svega što sam pročitao i vidio?’ I on reče mu: ’Ja ću dovesti sve stvari u tvoje sječanje.’

26. I on ode gore od njega, i on se probudi oda sna, i on se sjetio svega što je pročitao i vidio, i on napisa sve riječi koje je pročitao i vidio.

27. i on je slavio tamo drugi dan, i on osvešta tamo prema svemu što je osveštao prijašnji dan, i nazva njegovo ime ’’Dodatak’’, jer ovaj dan je dodat i prošle dane on nazva ’’Praznik (slava)’’.

28. I tako je bilo obilježeno kako trebalo je, i napisano je na nebeskim tablicama: gdje je otkriveno njemu da treba da slavi, i da doda sedam dana prazniku.

29. I njegovo ime bi nazvano ’’Dodatak’’, jer tako je zabilježeno između dana od prazničnih dana, prema broju dana godine.

30. I u noči, na dvadeset treči ovoga mjeseca, Debora Rebekina babica umrije, i oni sahraniše je ispod grada pod hrast kraj rijeke, i on nazva ime ovog mjesta, ’’Rijeka Debore’, i hrast , ’’Hrast plača Deborinog.’

31. I Rebeka ode i vrati se svojoj kući svome ocu Isaku, i Jakov posla po njoj ovnove i ovce i jarčeve da pripremi ona jelo za njegova oca kako je on želio.

32. I on ode za majkom dok nije došao do zemlje Kabratan, i on stanova tamo.

33. I Rahela rodi sina u noči, i nazva njegovo ime ’’Sin moje tuge’, jer je pretrpila u rađanju, ali njegov otac nazva ga Benjamin, na jedanaesti osmoga mjeseca u prvom od šeste sedmice ovog jubileja 2143 a.m.

34, I Rahela umre tu i bi sahranjena u zemlji Efrat, koji je Betlehem, i Jakov izgradi stub na grobu Rahelinom, na putu iznad njenog groba.

GLAVA 33

1. I Jakov ode i stanova na jugu od Magdaladre’ef. I on ode do svog oca Isaka, on i Leja njegova žena, na mlad mjesec u desetom mjesecu.

2. I Ruben vidje Bilhu, Rahelinu sluškinju, priležnicu svoga oca, kako se kupa u vodi na tajnom mjestu, i on je zavoli.

3. I on se sakri noću, i uđe u kuću Bilhe po noći, i nađe nju kako spava sama na krevetu u njenoj kući.

4. I on leže s njom, i ona se probudi i vidje, kako Ruben leži sa njom u krevetu, i ona otkri granicu svog pokrivača i uhvati ga, i plaka, i otkri da je Ruben.

5. I nju bi sram zarad njega, i pusti svoju ruku od njega, i on uteče.

6. I ona je plakala zarad ovog mnogo, i nije rekla nikome.

7. I kad Jakov se vrati i potraži je, ona mu reče: ’Ja nisam čista za tebe, jer sam uprljana prema tebi, jer Ruben me uprljao, i legao sa mnom u noći, dok sam spavala, i nisam otkrila dok nije otkrio moju suknju i spavao sa mnom.’

8. I Jakov bi iznimno ljut na Rubena jer je legao sa Bilhom, jer je otkrio očevu haljinu.

9. I Jakov nije prilazio joj ponovo jer Ruben ju je uprljao. I tako za svakog čovjeka koji otkrije svoga oca haljine njegovo djelo je zlo neizmjerno,jer on je odvratan pred Gospodarem.

10. Iz ovog razloga je napisano i određeno na nebeskim tablicama da čovjek ne treba da leži sa svoga oca ženom, i da ne otkrije svoga oca haljine, jer je nečisto: oni će sigurno umrijeti zajedno, čovjek koji legne sa svoga oca ženom i žena također, jer su donijeli nečist na zemlju.

11. i neće biti ništa nečisto pred našim Bogom u narodu koji je On odabrao za sebe u posjed.

12. I opet, pisano je drugi put: ’Proklet bio onaj koji leže sa ženom svoga oca, jer je otkrio svoga oca sramotu, i svi sveti Gospodarevi rekoše ’Tako neka bude, tako neka bude.’

13. I ti, Mojsije, zapovedi djeci Izraela da paze na ovu riječ, jer sadrži kaznu smrti; i to je nečisto, i nema pokajanja zauvek za čovjeka koji učini ovo, već on treba da bude stavljen na smrt i ubijen, i kamenovan kamenjem, i iščupan iz sredine naroda Božjeg.

14. Jer nijednom čovjeku koji radi to u Izraelu nije dozvoljeno da ostane živ i jedan dan na zemlji, jer je odvratno i nečisto.

15. I ne daj da kažu, Rubenu je darovan život i oproštaj nakon što je legao sa svoga oca priležnicom, i njoj također iako je imala muža, i njen muž Jakov, njegov otac, je još živ.

16. jer do tog vremena nisu bili objavljeni propisi i sud i zakon u potpunosti za sve, već u tvojim danima je bilo otkriveno kao zakon za vremena i dane, i večni zakon za večne naraštaje.

17. I za ovaj zakon nema isteka dana, i nema pokajanja za to, već oni treba da su iskorijenjeni izsred naroda, na dan u koji oni počine to će ih ubiti.

18. I ti, Mojsije, napiši to za Izrael da mogu čuvati to, i činiti prema ovim riječima, i da ne počine grijeh do smrti, jer Gospod Bog je sudija, koji ne uvažava ličnost i ne prima poklone.

19. i reci im ove riječi saveza, da čuju i gledaju, i da ih čuvaju sa uvažavanjem, da ne budu uništeni i iščupani iz zemlje, zarad nečistoće, i gadosti i uprljanja i zagađenja svi koji čine to pred našim Bogom.

20. I nema veća grijeha od preljube koju oni čine na zemlji, jer Izrael je svet narod Gospodu svome Bogu, i narod nasljedstva, i sveštenstva i kraljevski narod za Njegov posjed, i neće se takva nečist pojaviti usred svetog naroda.

21. I u trečoj godini od ove šeste sedmice 2145 a.m. Jakov i njegovi sinovi odoše i stanovahu u kući Abrahama, blizu Isaka njegova oca i Rebeke njihove majke.

22. A ovo su imena sinova Jakovljevih: prvorođen Ruvim, Simeon, Levi, Juda, Isahar, Zebulon, sinovi od Leje; i sinovi od Rahele,, Josif i Benjamin; i sinovi od Bilhe, Dan i Naftali; i sinovi Zilfe, Gad i Ašer; i Dina , kćer od Lije, jedina kćerka Jakova.

23. I oni dođoše i pokloniše se pred Isakom i Rebekom , i kad oni vidješe ih blagosloviše Jakova i njegove sinove, i Isak se radovao neizmjerno, jer je vidio sinove Jakova, njegovog mlađeg sina i on blagoslovi ih.

GLAVA 34

1. I u šestoj godini ove sedmice ovoga četrdeset i četvrtoga jubileja 2148 a.m. Jakov posla svoje sinove da napasaju njihove ovce, i njegove sluge sa njima na pašnjake Šehema.

2. i sedam kraljeva Amorita skupiše se zajedno protiv njih, da ih ubiju, sakrivajuči se pod drveće, i da uzmu njihovu stoku kao plijen.

3. I Jakob i Levi i Juda i Josif su bili u kući Isaka njihovog oca, jer njegov duh bio žalostan, i oni ga ne mogaše pustiti, i Benjamin bi najmlađi, iz ovog razloga ostade sa svojim ocem.

4. I dođu kraljevi od Tafe, kralj od Arese, kralj od Seragana, kralj iz Sela, kralj od Gasa, i kralj od Betorona, i kralj od Manisakira, i svi koji živješe u tim planinama i koji stanovahu u šumama u zemlji Kanan.

5. I oni objaviše ovo Jakovu govoreći: ’’Gle, kraljevi Amorita su opkolili tvoje sinove, i opljačkali njihova stada.

6. I on usta iz kuće, on i njegova tri sina i sve sluge njegova oca, i njegove sluge, i on ode protiv njih sa šest hiljada ljudi koji nošahu mačeve.

7. I on ubi ih na pašnjacima Šehema i gonio one koji su bježali, i on ih je ubio sa oštricom mača, i on ubi Aresu i Tafu i Saregana i Selu i Amanisakira i Gagasa, i on povrati svoja stada.

8. I on nadvlada ih, i nametnu danak na njih da oni treba da mu plate porez, pet prinosa plodova njihove zemlje i on izgradi Robel i Tamnatares.

9. I on se vrati u miru, i napravi mir sa njima, i oni postaše njegove sluge, do dana u koji on i njegovi sinovi odoše u Egipat.

10. I u sedmoj godini ove sedmice 2149 a.m. on posla Josifa da vidi o stanju njegove braće iz kuće u zemlju Šehem, i on nađe ih u zemlji Dotan.

11. i oni radiše podlo sa njim, i načiniše urotu protiv njega da ga ubiju, ali promjeniše mišljenje, prodaše ga Ismaelitima trgovcima, i oni dovedoše ga u Egipat, i prodaše ga Potifaru, eunuhu faraonovom, upravitelju kuhinje, svešteniku grada Elev.

12. I sinovi Jakova ubiše jare, i uroniše kaput Josifov u krv, i poslaše Jakobu njihovom ocu na deseti od sedmoga mjeseca.

13. I on plaka cijelu tu noč, jer su mu donijeli na večer, i on posta grozničav sa tugom zarad njegove smrti, i on reče: ’Zla zvijer je prođdrla Josifa’, i svi članovi njegove kuće plakahu sa njim taj dan, i tugovahu sa njim cijeli taj dan.

14. i njegovi sinovi i njegova kćer ustade da ga utješe, ali on odbi biti utješen za svojim sinom.

15. I na taj dan Bilha ču da je Josif stradao, i ona umrije tugujuči za njim, i ona bi živjela u Kafratefu i Dina također, njegova kći, umrije nakon što je Josif stradao.

16. I dođoše ove tri tuge na Izrael u jedan mjesec. I oni sahraniše Bilhu preko groba Rahele, i Dina također, njegova kćer, sahraniše je tu.

17. I on tugova za Josifom jednu godinu, i ne presta, jer on reče ’Da idem u grob tugujuči za sinom’.

18. Iz ovog razloga je određeno za narod Izraela da oni nanose bol sebi desetoga u sedmom mjesecu, na dan vijesti koja učini da tuguje za Josifom dođe Jakovu njegovom ocu, da oni treba da čimne pokajanje za sebe sa mladom kozom na deseti sedmoga mjeseca, jednom godišnje, za njihove grijehe, jer su tugovali sa ljubavlju njihovog oca prema Josifu njegovom sinu.

19. I ovaj dan je određen da treba da tuguju zarad svojih grijeha, i za sve njihove prestupe i za sve njihove greške, tako da mogu da očiste se na taj dan jednom godišnje.

20. I nakon što je Josif stradao, sinovi Jakova uzeše sebi žene. Ime Rubenove žene je Ada, a ime Simeonove žene je Adlba kananka, i ime Levijeve žene je Melka, kćer Arama, od potomstva sinova Tera, i ime Judine žene, Betasel, kananka; i ime Isaharove žene, Hezaka, i ime Zabulonove žene, Niman; i ime Danove žene, Egla; i ime Naftalijeve žene, Rasu od Mesopotamije; i ime Gadove žene, Maka; i ime Ašerove žene, Ijona; i ime Josifove žene Asenet, egipčanka; i ime Venijaminove žene, Ijasaka.

21. I Simeon se pokaja, i uze drugu ženu iz Mesopotamije kao njegova braća.

GLAVA 35

1. i u prvoj godini prve sedmice četrdeset i petog jubileja 2157 a.m. Rebeka pozva Jakova, njenog sina i zapovedi mu u pogledu oca i njegovog brata, da treba da ih časti sve dane svoga života.

2. I Jakov reče: ’Učiniti ću sve kao što mi zapovjediš, jer to će mi biti čast i veliko za mene, i pravednost pred Bogom, da ih slavim.

3. A ti također, majko, znaš od dana kad sam rođen do ovog dana, sva moja djela i sve što je u mome srcu, da uvijek mislim dobro prema svima.

4. I sad ne trebam li učiniti ovo što mi zapovjediš, da treba da proslavljam moga oca i moga brata!

5. Reci mi, majko, koju perverziju si vidjela u meni i ja ću se okrenuti od toga, i svaka milost će biti nada mnom.

6. I ona reče njemu: ’Moj sine, nisam vidjela u tebi sve moje dane ijednu izopačenost već samo ispravna djela. I sad ja ću ti reči istinu, moj sine: ja ću umrijeti ove godine, i neću preživjeti ovu godinu u mom životu, jer sam vidjela u snu dan moje smrti, da neću živjeti preko stotinu pedeset i pet godina, i gle ja sam napunila sve dane mog života koje treba da živim.

7. I Jakov se nasmija na riječi svoje majke, jer njegova majka je rekla njemu da će umrijeti, i ona je sjedila nasuprot njega u punoči svoje snage, i nije bila slaba u snazi, jer je ulazila i izlazila i vidjela, i njeni zubi behu jaki, i nijedno oboljenje nije je dotaklo sve dane njena života.

8. I Jakob reče joj: ’Blagosloven sam ja, majko, ako moji dani dostignu dane tvoga života, i moja snaga ostane sa mnom kao tvoja snaga, i ti nečeš umrijeti, jer ti se šališ zaludno sa mnom u pogledu tvoje smrti.

9. I ona uđe Isaku i reče mu: ’Jednu molbu ja ću učiniti tebi: učini Ezava da se zakle da neće povrijediti Jakova, niti goniti ga u neprijateljstvo, jer ti znaš Ezavove misli da su one izopačene od njegove mladosti, i nema dobrote u njemu, jer on želi poslije tvoje smrti da ga ubije.

10. I ti znaš sve što je on učinio od dana kad je Jakov njegov brat otišao u Haran do danas, kako je on zaboravio nas sa čitavim svojim srcem, i učinio zlo nama, tvoja stada on je uzeo sebi, i odnio sve tvoje posjede ispred lica tvoga. 

11. i kad mi molismo i tražismo ga za ono što je naše, on učini kao čovjek koji se sažali na nas.

12. I on je bio ljut na tebe zarad jer si blagoslovio Jakova tvog savršenog i ispravnog sina, jer nema zla već samo dobrota u njemu, i odkad je došao iz Harana do danas on ne opljačka nas išta, već donese nam sve u vremenu uvijek, i radova se sa svim njegovim srcem kad uzesmo iz njegovih ruku i on blagoslovi nas, i nije se djelio od nas odkad smo došli iz Harana do danas, i ostao je sa nama stalno u kući slaveći nas.

13. A Isak reče joj: ’Ja, također, znam i vidim djela Jakova koji je s nama, kako sa celim srcem on nas časti, ali volio sam Ezava ranije više od Jakoba, jer je bio prvorođen, ali sad volim Jakova više od Ezava, jer on je učinio mnoga zla djela, i nema pravednosti u njemu, jer svi njegovi putevi su nepravda i nasilje, i nema pravde oko njega.

14. I sad moje srce se muči zbog svih njegovih djela, i niti on niti njegovo potomstvo treba biti spašeno, jer oni su ti koji će biti uništeni sa zemlje i koji će biti iščupani ispod nebesa, jer on je napustio Boga Abrahama i otišao za svojim ženama i za njihovom nečistotom i slijedeći njihove grehove, on i njegova deca.

15. I ti tjeraš me da ga nagnam da se zakune da neće ubiti Jakova svoga brata, iako se on zakune on neće stajati pri svojoj zakletvi, i neće učiniti dobro već zlo samo.

16. Ali ako želi da ubije Jakova, svoga brata, u Jakovljeve ruke će on biti predat, i on neće uteći od njegovih ruku, jer on će siči u njegove ruke.

17. I ne plaši se zarad Jakova, jer zaštitnik Jakovljev je velik i močan i slavan i hvaljen više nego čuvar Ezavov.

18. I Rebeka posla i pozva Ezava i on dođe k njoj, i ona mu reče: ’Imam molbu, moj sine, da učinim tebi, i ti mi obečaj, moj sine.’

19. I on reče: ’Učiniti ću sve što mi kažeš, i neću odbiti tvoju molbu.’

20. I ona mu reče: ’Molim te da u dan u koji umrem, ti uzmeš me i sahraniš blizu Sare, majke tvoga oca, i da ti i Jakov volite jedan drugog i da ne želite zlo jedan na drugog, već uzajamno da se volite, i tako ćete napredovati, moji sinovi, i biti slavljeni usred zemlje, i nijedan neprijatelj se neće radovati nada vama, i biti ćete blagoslov i milost u očima svih onih koji vas vole.’

21. I on reče: ’Učiniti ću sve što si mi rekla, i sahraniti ću te na dan koji umreš do Sare, majke moga oca, kako si željela da njene kosti budu blizu tvojih kosti.

22. I Jakob, moj brat, također, ja ću voljeti ga iznad svakoga, jer ja nemam brata u cijeloj zemlji već njega samo, i to nema veće vrijednosti za mene ako ga volim, jer on je moj brat, i mi smo posejani zajedno u tvom tijelu, i zajedno mi izađosmo iz tvoje utrobe, i ako ne volim svoga brata, koga da volim?

23. I ja, sam, molim te da potakneš Jakova u pogledu mene i mojih sinova, jer znam da će on zasigurno biti kralj nada mnom i mojim sinovima, jer na dan kad ga je moj otac blagoslovio on ga je učinio večim od mene a mene nižim.

24. I kunem ti se da ću ga voljeti, i ne željeti zla protiv njega sve dane moga života, već dobro samo.’

25. I on se zakle njoj u pogledu ove stvari. I ona pozva Jakova pred očima Ezava, i dade mu zapovijed prema riječima koje je izgovorila Ezavu.

26. I on reče: ’Ja ću učiniti tvoje zadovoljstvo, vjeruj mi da nijedno zlo će izači iz mene i iz mojih sinova protiv Ezava, i ja ću biti prvi u ničemu osim u ljubavi samo.

27. I oni jedoše i piše, ona i njeni sinovi te noći, i ona umrije, tri jubileja i jednu sedmicu i jednu godinu stara, u tu noč, i njena dva sina, Ezav i Jakov, sahraniše je u duploj pećini do Sare, majke njihova oca.

GLAVA 36

1. I u šestoj godini ove sedmice 2162 a.m. Isak pozva svoja dva sina Ezava i Jakova, i oni dođoše njemu, i on reče njima: ’Moji sinovi, ja idem putem mojih otaca, večnoj kući gde moji oci su.

2. Zato sahranite me do Abrahama mog oca, u duploj pećini u polju Efrona Hitita, gde Abraham kupio je grobnicu da sahrani, u grobnici koju ja iskopah za sebe, tamo pokopajte me.

3. I ovo vam zapovedam, moji sinovi, da činite pravednost i ispravnost na zemlji, tako da Gospod može donijeti na vas sve što Gospod reče da će učiniti Abrahamu i njegovom potomstvu.

4. I volite jedan drugog, moji sinovi, vašu braću kao čovjek koji voli vlastitu dušu, i neka svaki traži u čemu može koristiti svome bratu, i radite zajedno na zemlji, i neka vole jedni druge kao vlastite duše.

5. U za pitanje idola, ja zapovedam i opominjem vas da odbacite ih i mrzite, i ne volite ih, jer oni su puni prijevare za one koji ih obožavaju i za one koji im se klanjaju.

6. Sjetite se , moji sinovi, Gospoda Boga Abrahama vašeg oca, i kako sam se ja njemu molio i služio mu u pravednosti i radosti, da On može umnožiti vas i uvečati vaše potomstvo kao zvijezde nebeske, i utvrditi vas na zemlji kao stabljiku pravednosti koja neće biti iščupana u sve naraštaje zauvek.

7. I sada ću vam se zakleti velikom zakletvom, jer nema zakletve koja je veća od one u ime slavnog i časnog i velikog i veličanstvenog i čudesnog i močnog, koji je stvorio nebesa i zemlju i sve stvari zajedno, da se bojite Njega i molite mu se.

8. I da svaki voli svoga brata sa ljubavlju i pravednošću, i da nitko ne poželi zla protiv svog brata od sada zauvek sve dane vašega života tako da možete napredovati u svim svojim djelima i ne budete uništeni.

9. I ako itko od vas savjetuje zlo protiv svoga brata, znajte da od sada svatko ko savjetuje zlo protiv svog brata će pasti u njegove ruke, i biti iščupan iz zemlje živih, i njegovo potomstvo će biti uništeno ispod nebesa.

10. Ali na dan nemira i gnušanja i ogorčenja i bijesa, sa plamenom proždiruće vatre kako je On spalio Sodom, tako će On spaliti njegovu zemlju i grad i sve što je njegovo, i on će biti izbljuvan iz knjige reda naroda, i neće biti upisan u knjigu života, već u ono što je određeno za uništenje, i on će otići u vječno prokletstvo, tako da njihova osuda bude uvijek obnovljena u mržnji i izvršenju i u gnjevu i u mukama i u ogorčenju i u pošastima i bolestima zauvek.

11. ja kažem i svjedočim vam, moji sinovi, prema sudu koji će doći na čovjeka koji želi da povredi svoga brata.

12. I on podijeli sve svoje posjede između dvojice u taj dan i on dade veći dio onomu koji je prvorođen, i kulu i sve što je oko nje, i sve što Abraham posedova na Zidu Zakletve.

13. I on reče: 'Ovaj veči dio Ja ću dati prvorođenom.'

14. I Ezav reče, 'Ja sam prodao Jakovu i dao moje prvenaštvo po rođenju Jakobu, i neka njemu bude dano, i nemam nijednu zamjerku da kažem u pogledu toga, jer je njegovo.'

15. I Isak reče, Neka blagoslov počiva na vama, moji sinovi, i na vašem potomstvu ovaj dan, jer ste mi dali mir, i moje srce nije u bolu zaran prvorođenja, ukoliko vi ne radite zlo na račun toga.

16. Neka Svevišnji Bog blagoslovi čovjeka koji čini pravdu, njega i njegovo potomstvo zauvek.

17. I on završi zapovijedati im i blagosiljati ih, i oni jedoše i piše zajedno pred njim, i on se radovao jer je bila jedna misao među njima, i oni odoše od njega i odmoriše se taj dan i zaspaše.

18. I Isak zaspa na svom krevetu taj dan radujući se, i on zaspa vječnim snom, i umrije stotinu i osamdeset godina star. On navrši dvadeset i pet sedmica i pet godina, i njegova dva sina Ezav i Jakov sahraniše ga.

19. I Ezav ode do zemlje Edom, i planina Seir, i stanova tamo.

20. A Jakov življaše u planinama Hebrona, u kuli zemlje boravišta njegovog oca Abrahama, i on se molio Bogu sa svim svojim srcem prema zapovijedima kako je On podijelio dane svojih naraštaja.

21. I Lija njegova žena umre u četvrtoj godini druge sedmice u četrdeset i petom jubileju 2167 a.m. i on sahrani je u dvodjelnoj pećini blizu Rebeke njegove majke na lijevo od groba Sare, majke njegova oca.

22. i svi njeni sinovi i njegovi sinovi dođoše da plaču nad Lejom njegovom ženom sa njim i da ga utješe zbog nje, jer on je oplakivao je jer ju je volio neizmjerno nakon što Rahela njena sestra je umrla.

23. jer ona bi savršena i ispravna u svom njenim putevima i častila je Jakova , i sve dane u kojima je živjela sa njim on nije čuo iz njenih usta grubu riječ, jer bila je nježna i mirna i ispravna i časna.

24. I on se sjetio svih njenih djela koje je ona učinila tokom njenog života i on je jadikovao nada njom neizmjerno, jer volio je sa svim svojim srcem i sa svom svojom dušom.

GLAVA 37

1. I na dan kad Isak otac Jakovov i Ezava umrije, 2162 a.m., sinovi Ezava su čuli da Isak je dao dio starijeg mlađemu sinu Jakovu i oni behu vrlo ljuti.

2. I oni zapinjaše sa svojim ocem, govoreći ''Zašto je otac dao Jakovu dio starijeg i prešao tebe, iako si ti stariji i Jakov mlađi?'

3. I on reče im 'Zato što sam prodao moje pravo prvorođenja Jakovu za mali obrok leća, i na dan kad moj otac posla me da lovim i uhvatim i donesem mu nešto što bi pojeo i blagoslovio me, on dođe lukavo i donese mome ocu hrane i piče, i moj otac blagoslovi ga i stavi me pod njegovu ruku.

4. I sad naš otac učini nas da se zakunemo, ja i on, da nećemo uzajamno misliti zlo, ijedan protiv svog brata, i da čemo nastaviti u ljubavi i miru svaki sa svojim bratom i nečemo učiniti naše puteve krivim.'

5. I oni rekoše njemu, 'Mi nečemo slušati tebe da činimo mir sa njim, jer naša snaga je veća od njegove snage, i mi smo močniji od njega, ići čemo protiv njega i ubiti ga, i uništiti njega i njegove sinove. I ako ti nečeš ići s nama, mi čemo povrijediti i tebe također.

6. I sad čuj nas: Daj da pošaljemo u Aram i Filisteju i Moab i Amon, i daj da odaberemo za sebe odabrane ljude koji su željni borbe, i daj da idemo protiv njega i ratujemo s njim, i daj da uništimo ga sa zemlje pre nego postane jak.

7. I njihov otac reče im, 'Ne idite i ne činite rat sa njim da ne padnete pred njim.'

8. A oni rekoše mu, 'Ovo, to je tačno način djelovanja od tvoje mladosti do danas, i ti stavljaš svoj vrat pod njegov jaram.

9. Mi nećemo poslušati te riječi, 'I oni poslaše u Aram, i Aduram do prijatelja njihova oca, i oni unajmiše sa njima hiljadu boraca, odabranih za rat.

10. I dođe njima iz Moaba i od djece Amona, oni koji behu unajmljeni, hiljada odabranih ljudi, i iz Filisteje, jedna hiljada odabranih ljudi za rat, i iz Edoma i od Horita jedna hiljada odabranih ratnika, i iz Kitima močni ljudi rata.

11. I oni rekoše svome ocu: Idi s njima i vodi ih, u suprotnom čemo ubiti te.'

12. I on je bio ispunjen sa gnjevom i ogorčenjem videći da njegovi sinovi su ga silili da ide pred njima da ih vodi protiv Jakova njegovog brata.

13. Ali kasnije se sjetio svega zla koje je držao u srcu protiv Jakova njegovog brata, i nijese sjetio zakletve kojom se zakleo svome ocu i svojoj majci da neće misliti zlo u sve dane protiv Jakova njegovog brata.

14. I uprkos svemu ovome, Jakov nije znao da oni dolaze protiv njega u borbu, i on je bio oplakivao Leju, njegovu ženu, dok oni dođoše vrlo blizu kule sa četiri hiljade ratnika i odabranih ljudi za rat.

15. I ljudi Hebrona poslaše njemu govoreći, ' Gle tvoj brat je došao protiv tebe, da se bori s tobom, sa četiri hiljade opasanih mačem, i nose štitove i oružje, jer su voljeli Jakova više od Ezava. Tako mu rekoše, jer Jakov je bio više slobodoljubljiv i milostiv nego Ezav.

16. Ali Jakov nije htio vjerovati dok nisu došli veoma blizu kule.

17. I on zatvori vrata kule, i stade na ratni položaj i govori sa svojim bratom Ezavom i reče, 'Velika je utjeha s kojom si ti došao da me utješiš za mojom ženom koja je umrla. Je li to zakletva sa kojom si se zakleo svome ocu i ponovio svojoj majci prije nego što su umrli? Ti si prekršio zakletvu, i u trenutku kad si se ti zakleo svome ocu ti si osuđen.'

18. I onda Ezav odgovori i reče mu, 'Nitko od ljudi niti od zvijeri zemlje imaju zakletvu pravednosti kojom u zaklinjanju su se zakleli zakletvom zauvek, već svaki dan oni smišljaju zlo jedan protiv drugog, i kako svaki može ubiti svoga protivnika i neprijatelja.

19. I ti si mrzio me i moju djecu zauvek. I nema nigdje veze bratstva sa tobom.

20. Čuj ove riječi koje ti objavljujem,

Ako vepar može promeniti svoju kožu i učiniti svoje čekinje meke kao vuna,

Ili ako mogu rogovi izbiti na njegovoj glavi kao rogovi jelena ili ovce

Tad ću čuvati vezu bratstva sa tobom

I ako grudi odvoje se od njihove majke, jer ti nisi meni bio brat.

21. I ako vukovi učine mir sa jagnjadi tako da ne pojedu ih ili učine nasilje

I ako njihova srca su prema njima na dobro,

Tad če među nama biti mir u mom srcu prema tebi

22. I ako lav postane prijatelj volu i učini mir sa njim

I ako je vezan pod jaram sa njim i ore sa njim

Tad ću učiniti mir sa tobom.

23. I ako gavran postane bijel kao raza?

Tad znaj da ja sam te volio

I učiniti ću mir sa tobom

Ti češ biti iščupan,

I tvoji sinovi će biti iščupani,

I neče biti mira za tebe'

24. I kad Jakov vidje da je on zlo usmjeren prema njemu u srcu, i sa svom dušom svojom tako da ga ubije, i da je on iskočio kao divlji vepar koji dolazi na koplje koje probija i ubija, i ne odstupa;

25 tad on govori sa svojim i njegovim slugama da oni treba da napadnu njega i njegove pratioce.

GLAVA 38

1. I potom Juda razgovara sa Jakovom, svojim ocem, i reče mu: ''Savij svoj luk, i pošalji napred svoje strele i zbaci protivnika i ubi neprijatelja, i neka imaš snage, jer mi nečemo ubiti tvoga brata, jer on je kao ti, i on je sličan tebi da mu damo počast.

2. Potom Jakov savi svoj luk, i odape strijelu i udari Ezava, svoga brata u desno grudi i ubi ga.

3. I opet on odape strelu i pogodi Adorana Aramejca, u levo grudi, i odbi ga nazad i ubi ga.

4. I tad krenuše sinovi Jakoba, oni i njihove sluge, podijelivši se u družine na četiri strane od kule.

5. I Juda krenu napred, i Naftali i Gad sa njim i pedeset sluga sa njim na južnoj strani kule, i oni ubiše i nađoše se pred njima, i nijedan od njih nije umakao.

6. A Levi i Dan i Ašer krenuše napred na istočnoj strani kule, i pedeset ljudi s njima, i oni ubiše borce Moaba i Amona.

7. I Ruvim i Isahar i Zebulon krenuše napred na sjevernoj strani kule, i pedeset ljudi s njima, i oni ubiše borce izmeđ Filisteja.

8. A Simeon i Benjamin i Enoh, Ruvimov sin, krenuše napred na zapadnoj strani kule, i pedeset ljudi s njima, i oni ubiše Edom i Horite četiri stotine ljudi, jake ratnike, i šest stotina uteče, i četvoro od sinova Ezavovih pobježe s njima, i ostaviše njihova oca ležuči ubijena, i on pade na brdu koje je u Aduramu.

9. I sinovi Jakova goniše ih do planina Seira. I Jakov sahrani svoga brata na brdu koje je u Aduramu, i on se vrati svojoj kući.

10. I sinovi Jakova pritiskahu jako sinove Ezava u planinama Seira, i saviše njihove vratove tako da su postali sluge sinova Jakovljevih.

11. I oni poslaše do njihovog oca da pitaju da li bi oni učinili mir sa njima ili da ubiju ih.

12. I Jakov posla riječ svojim sinovima da treba da naprave mir, i oni napraviše mir sa njima, i staviše jaram sužanjstva na njih, tako da su plačali danak Jakovu i njegovim sinovima uvijek.

13. I nastavili su da plačaju danak Jakovu do dana lad je on otišao u Egipat.

14. I sinovi Edoma nisu prekinuli jaram sužanjstva koje dvanaest sinova Jakova nametnuše im do današnjeg dana.

15. I ovo su kraljevi koji su vladali u Edomu prije nego je tama vladao ijedan kralj nad sinovima Izraeljevim do današnjeg dana u zemlji Edom.

16. I Valak, sin Beora, vladao je u Edomu, i ime njegovog grada bi Danaba.

17. I Valak umre, i Jobab, sin Zare od Bosera, vladao je namjesto njega.

18. I Jobab umrije, i Asam, iz zemlje Teman, vladao je na njegovom mjestu.

19. I Asam umre, i Adat, sin Barada, koji je ubio Midijana u polju Moabskom, vladao je namjesto njega, i ime njegova grada je Avit.

20. I Adat umre, i Salman, iz Amaseke, vladao je namjesto njega.

21. I Salman umre, i Saul od Rabota do rijeke, vladao je umjesto njega.

22. I Saul umre, i Baelunan, sin Ahbora, vladaše namjesto njega.

23. I Baelunan , sin Ahbora umre, i Adat vladaše namjesto njega, i ime njegove žene je Maitabita, kćer Matarata, kćer od Metabedzaba.

24. To behu kraljevi koji vladahu u zemlji Edom.

GLAVA 39

1. I Jakov stanova u zemlji boravišta svojih otaca u zemlji Kanan. To su naraštaji Jakova.

2. I Josifu bi sedamnaest godina kad su ga uzeli u zemlju Egipat, i Potifar, eunuh faraonov, glavni kuhar kupio ga.

3. I on postavi Josifa nad svom svojom kućom i blagoslov Gospodnji dođe na kuću egipčanina zarad Josifa, i Gospod napredova ga u svemu što je radio.

4. A egipčanin je povjerio sve u ruke Josifa, i on vidje da je Gospod sa njim, i da Gospod unapređivaše ga u svemu što je činio.

5. I Josifova pojava bi prijatna i vrlo lijep bi njegov izgled, i njegovog gospodara žena podizala je oči i vidjela Josifa, i voljela ga i tražila ga da legne sa njom.

6. Ali on nije predavao dušu, i on se sjetio Gospoda i riječi koje Jakov, njegov otac, je uobičavao da čita od riječe Abrahama, da nijedan čovjek ne treba da učini blud sa ženom koja ima muža, da od njega kazna smrti je određena u nebesima pred Svevišnjim Bogom, i grijeh će biti upisan protiv njega u vječnu knjigu stalno pred Gospodom.

7. I Josif se sjetio riječi ovih i odbijao je da legne s njom.

8. I ona ga je tražila godinu, ali on je odbijao i nije htio slušati.

9. Ali ona ga je zagrlila i držala čvrsto u kući u smislu da ga prisili da legne s njom, i zatvorila vrata kuće i držala ga čvrsto, ali on ostavi odjeću u njenim rukama i probi kroz vrata i uteče iz njenog prisustva.

10. I žena vidje da on neće leči sa njom, i ona ga je ogovarala u prisutnosti njegova gospodara, govoreći 'Tvoj hebrejski sluga, koga voliš, tražio je da me prisili kako bi legao sa mnom, i dogodilo se kad sam digla svoj glas da je pobjegao i ostavio svoju odjeću u mojim rukama dok sam ga držala, i on razbi vrata.

11. i egipčanin je vidio odjeću Josifa i razbijena vrata i čuo je riječi svoje žene, i bacio je Josifa u zatvor u mjesto gde zatvorenici behu držani koje kralj je utamničio.

12. i on bi u zatvoru, i Gospod dade Josifu milost u očima upravnika zatvorskih čuvara i sažaljenje pred njim, jer on vidje da je Gospod sa njim, i da Gospod učini sve da što on učini napreduje.

13. I on povjeri sve stvari u njegove ruke, i upravnik zatvorskih čuvara nije znao ništa šta je bilo s njim, jer Josif je činio svaku stvar, i Gospod je usavršavao je.

14. I on osta tamo dve godine. I u tim danima faraon, kralj Egipta bi ljut protiv dva svoja eunuha, protiv šefa posluge, i protiv šefa pekara, i on stavi ih na čuvanje u kuću šefa kuhinje, u zatvor gde Josif bio je držan.

15. I šef zatvorskih čuvara dodijeli Josifa da im služi, i on posluživaše pred njima.

16. I oni oboje usnuše san, šef posluge i šef pekar, i rekoše Josifu.

17. I kako im on protumači tako im se dogodi, i faraon povrati šefa posluge u njegovu službu , a šefa pekara on ubi, kao što Josif je protumačio.

18. Ali šef posluge zaboravi Josifa u zatvoru, premda mu je rekao šta će ga snači, i nije obavestio faraona kako Josif mu je rekao, jer je zaboravio.

GLAVA 40

1. i u tim danima faraon usnije dva sna u jednoj noći o gladi koja treba biti u celoj zemlji, i on se probudi oda svoga sna i pozva svoje tumače snova koji behu u Egiptu, i čarobnjake, i reče im njegova dva sna, i oni nisu mogli da objasne ih.

2. I tad se šef posluge sjeti Josifa i reče o njemu kralju, i on dovede ga iz zatvora, i on reče njemu dva sna pred njim.

3. I on reče pred faraonom da njegova dva sna su jedan, i on reče njemu: 'Sedam godina će doći u kojima će biti izobilja nad svom zemljom Egipat, i nakon toga sedam godina gladi, takva glad nije bila u celoj zemlji.

4. I sad neka faraon postavi nadzornike u svoj zemlji Egipat, i neka skupljaju hranu u svakom gradu kroz dane godine izobilja, i biti će hrane za sedam godina gladi, i zemlja neće propasti kroz glad, jer će biti vrlo teška.

5. I Gospod dade Josifu uslugu i milost u očima faraona, i faraon reče svojim slugama. Mi nečemo nači tako mudra i pouzdana čovjeka kao što je ovaj čovjek, jer duh Gospodnji je sa njim.'

6. I on postavi ga drugim u čitavom njegovom kraljevstvu i dade mu vlast nad Egiptom, i učini da vozi u drugoj kočiji do faraona.

7. I obuče ga sa bisusnom odjećom, i on stavi zlatan lanac na njegov vrat, i glasnik proglasi pred njim 'El El va Abirer', i stavi prsten na njegovu ruku i načini ga vladarem nada svom svojom kućom, i uzveliča ga, i reče mu, 'Samo na tronu ja ću biti veći nego ti.'

8. I Josif je vladao nad svom zemljom Egipat, i svi prinčevi faraonovi, i sve njegove sluge, i svi koji su radili kraljevske poslove voljeli su ga, jer on je hodio u ispravnosti, jer bio je bez ponosa i bezobzirnosti, i nije gledao ko je ko, i nije primao darova, već je sudio u ispravnosti svim ljudima zemlje.

9. I zemlja Egipat je bila u miru pred faraonom zarad Josifa, jer Gospod je bio s njim, i dade mu uslugu i milost za sve njegove naraštaje pred svima koji su ga znali i onima koji su čuli za njega, i faraonovo kraljevstvo je bilo dobro održavano, i nije bilo Satane i zle osobe tamo.

10 I kralj nazva Josifovo ime Sefantifans, i dade Josifu ženu kćer Potifara, kćer sveštenika Heliopolisa, šefa kuhinje.

11. I na dan kad Josif stade pred faraona njemu bi trideset godina starosti.

12. I u toj godini Isak umrije. I dogodi se kako je Josif rekao u svojim tumačenjima dvaju snova, kao što je on rekao, bilo je sedam godina izobilja nada svom zemljom Egipat, i zemlja Egipat izobilno rodi, jedna mjera proizvodila je osamnaest stotina mjera.

13. I Josif sakupi hranu u svaki grad dok nisu bili puni žita dok nisu mogli više brojati i mjeriti od njegove množine.

GLAVA 41

1. I u četrdeset i petom jubileju, u drugoj sedmici, i u drugoj godini 2165 a.m., Juda uze za svog prvorođenog Era, ženu između kćeri Arama, zvanu Tamara.

2. Ali on je mrzio, i nije legao s njom, jer njena majka je od kćeri Kanana, i on je želio da mu uzme ženu od rođaka majke, ali Juda, njegov otac, nije mu dozvolio.

3. I ovaj Er, prvorođenac od Jude, bi zao, i Gospod ga ubi.

4. I Juda reče Onanu, njegovom bratu 'Idi uđi bratovoj ženi i izvrši svoju dužnost muževog brata ka njoj, i podigni sjeme svome bratu.'

5. I Onan je znao da potomstvo neće biti njegovo, već njegovog brata samo, i on ode u kuću žene njegovog brata, i prosu sjeme na zemlju, i on bi zao u očima Gospodarevim, i On ubi ga.

6. I Juda reče Tamari, svojoj snaji: 'Ostani u kući svoga oca kao udovica dok Šelah moj sin ne poraste, i Ja ću dati ti njega za ženu.'

7. I on odrasta, ali Bedsuel, žena Judina, nije dozvolila da njen sin Šelah se ženi. I Bedsuel, žena Judina, umre 2168 a.m. u petoj godini ove sedmice.

8. I u šestoj godini Juda ode da striže svoje ovce u Timnu 2169 a.m., i oni rekoše Tamari: 'Gle tvoj svekar ide u Timnu da striže svoje ovce.'

9. I ona skinu udovičku odjeću, i stavi veo, i ukrasi se, i sjede na vrata na putu ka Timni.

10. I kako je Juda išao on naiđe na nju, i pomisli da je kurva, i on reče njoj: 'Daj mi da uđem u tebe'; i ona reče mu Uđi', i on uđe.

11. I ona reče mu: 'Daj mi moj najam'; i on reče joj; 'Nemam ništa u mojoj ruci osim mog prstena koji je na mom prstu, i moju ogrlicu, i moj štap koji je u mojoj ruci.'

12. I ona reče mu 'Daj ih meni dokle ti mi ne pošalješ moju platu', i on reče joj: 'Poslati ću k tebi jare od koza'; i on dade ih njoj, i on uđe u nju, i ona zanese od njega.

13. I Juda ode po svoju ovcu, i ona ode kući svoga oca.

14. I juda posla mlado od koza po ruci svog pastira, Adulamita, i on je ne nađe, i on upita ljude na tom mjestu, govoreći: 'Gde je kurva koja bi ovdje?' I oni rekoše mu; 'Nema ovde bludnice sa nama.'

15. I on se vrati i obavijesti ga, i on reče njemu da je nije našao: 'Ja pitah ljude tamo, i oni rekoše mi: 'Nema ovde kurve.''

16. i on reče: 'neka ih ona zadrži da ne postanemo uzrok ismijavanja.' I kad ona navrši tri mjeseca, bilo je očito da je sa djetetom, i oni rekoše Judi, govoreći: 'Vidi Tamaru, tvoju snahu, je sa djetetom nezakonito.'

17. I Juda ode kući njenog oca, i reče njenom ocu i njenoj braći: 'Izvedite je, i dajte da je spale, jer je donijela nečist u Izrael.'

18. I dogodi se kad su je izveli da je spale da ona posla svekru prsten i ogrlicu, i štap, govoreći: 'Poznaj čije je ovo, jer od njega sam sa djetetom.'

19. I Juda prizna, i reče: 'Tamara je pravednija nego ja.

20. I zato ne dajte da je spale', i iz tog razloga ona nije data Šelahu, i on nije ponovo prišao njoj.

21. I potom ona zanese dva sina, Perez 2170 a.m., i Zerah, u sedmoj godini ove druge sedmice.

22. I potom sedam godina plodnosti behu završene, o kojima Josif govoraše faraonu.

23. I Juda prizna da djelo koje je učinio bi zlo, jer je legao sa snahom, i on je izgledao mrzovoljno u očima, i on prizna da je pogriješio i zastranio, jer je otkrio suknju svoga sina, i on poče da plače i da se utjeće Gospodaru zarad njegova grijeha.

24. I mi rekosmo mu u snu da mu je oprošteno jer je molio iskreno, i jadikovao, i nije ponovo počinio.

25. I on je primio oproštaj jer se okrenuo od svoga grijeha i od svoga neznanja, jer je pogriješio veoma pred Bogom, i svako ko čini tako, svako ko legne sa svojom taštom, neka ga spale vatrom da može izgorjeti, jer to je nečist i gađenje na njih, sa vatrom neka se spale.

26. I zapovjedi narodu Izraela da ne bude nečistoće među njima, jer svaki koji legne sa svojom snajom ili sa taštom je donio nečist, sa vatrom nek se spale čovjek koji je legao s njom, i isto žena, i On će okrenutu gnjev i kaznu od Izraela.

27. I Judi mi rekosmo da njegova dva sina ne legnu s njom, i iz tog razloga njegovo potomstvo bi ustanovljeno za drugu generaciju, i nije bila iskorijenjena.

28. Jer čistoća oka je otišla i tražila kaznu, prema sudu Abrahama, koje je on naredio svojim sinovima, Juda je tražio da spali nju sa vatrom.

GLAVA 42

1. I u prvoj godini treće sedmice četrdeset i petog jubileja glad poče da dolazi u 2171 a.m. zemlju, i kiša je odbijala da bude data zemlji, jer ništa nije palo.

2. i zemlja posta neplodna, ali u zemlji Egipat bilo je hrane, jer Josif je sakupio sjeme zemlje u sedam godina izobilja i sačuvao ga.

3. I egipčani dolažahu k Josifu da im da hrane, i on otvori skladišta gde žito bi od prve godine, i proda narodu zemlje za zlato.

4. A glad je veoma jaka bila u zemlji Kanan, i Jakov je čuo da ima hrane u Egiptu, i on posla svojih deset sinova da mogu nabaviti hrane za njega u Egiptu, ali Venijamina nije poslao, i deset sinova Jakovljevih stigoše u Egipat između onih koji behu tamo.

5. I Josif ih prepozna, a oni nisu prepoznali njega, i on govoraše s njima i pitao ih, i on reče im; 'Niste li vi špijuni i niste li došli da istražite prilaze zemlji? I on stavi ih u nadzor.

6. I nakon toga ih opet oslobodi, i zadrži Simeona samog i otposla svoju devetoricu braće.

7. I on napuni njihove vreće sa žitom, i stavi njihovo zlato u njihove vreće, a oni nisu znali kako.

8. I on naredi njima da mu dovedu njihovog najmlađeg brata, jer su mu rekli da je njihov otac živ i njihov najlađi brat.

9. I oni odoše iz zemlje Egipat i dođoše u zemlju Kanan, i rekoše svome ocu sve što ih je snašlo, i kako gospodar zemlje je pričao grubo sa njima, i uhvatio je Simeona dok oni ne dovedu Venijamina.

10. I Jakov reče: ' Mene ste ožalostili moja djeco! Josifa nema i Simeona također nema, a vi ćete uzeti Benjamina od mene. Na mene je vaša zloba došla.

11. I on reče: 'Moj sin neće iči dole sa vama dok možda ne padne bolestan; jer njihova majka rodi dva sina, i jedan je stradao, a ovoga također ćete uzeti od mene. Ako možda on dobije groznicu na putu, dovesti čete moje stare godine sa tugom do smrti.'

12. Jer on vidje da njihov novac je bio vraćen svakome u vreču, i iz tog razloga on se bojao da ih pošalje.

13. I glad se poveča i posta teška u zemlji Kanan, i u svoj zemlji osim u zemlji Egipat, jer mnogi narod egipčana je uskladištio njihovo sjeme za hranu od vremena kad su vidjeli Josifa sakupljajuči sjeme zajedno i stavljajuči u skladišta i čuvajući za godine gladi.

14. I sav narod Egipta hranio se tokom prve godine njihove gladi.

15. Ali kad Izrael vidje da glad bi veoma velika u zemlji, i da nije bilo izbavljenja, on reče svojim sinovima: 'Idite ponovo, i nabavite hranu za nas da ne umremo.'

16. i oni rekoše: 'Mi nečemo ići, dokle naš najmlađi brat ne ide sa nama, nečemo ići.'

17. I Izrael vidje da ako ne pošalje ga sa njima, oni će svi stradati zarad gladi

18. I Ruvim reče: 'Daj ga u moje ruke, i ako ja ga ne dovedem nazad tebi, ubij moja dva sina umjesto njegove duše.'

19. I on reče njima: 'On neče ići sa tobom.' I Juda priđe i reče: 'Pošalji ga sa mnom, i ako ga ne vratim tebi, daj mi da nosim krivnju pred tobom sve dane mojeg života.''

20. I on posla ga sa njima u drugoj godini ove sedmice na 2172 a.m. prvi dan u mjesecu, i oni dođoše do zemlje Egipat sa svima koji su išli, i imaše darove u rukama, stacte? i bademi i terebint orasi i čisti med.

21. I oni odoše i stadoše pred Josifa, i on vidje Benjamina svoga brata, i pozna ga, i reče im: Je li ovo vaš najmlađi brat?' I oni rekoše mu: 'To je on' I on reče Gospodar da je milostiv tebi, moj sine!'

22. I on posla ga u svoju kuću i on dovede Simeona njima i on napravi gozbu za njih, i oni staviše pred njega darove koje su donijeli u svojim rukama.

23. I oni jedoše pred njim i on dade im sav dio, ali dio Benjamina bi sedam puta veči nego ijedan njihov.

24. I oni jedoše i piše i ustaše i ostaše sa svojim magarcima.

25. I Josif osmisli plan kojim bi mogao nagnati njihove misli koje god misli o miru prevladaju nad njima, i on reče nadzorniku nad njegovom kućom: 'Napuni sve njihove vreće sa hranom, i vrati njihov novac njima u njihove posude, a moju čašu, srebrnu čašu iz koje pijem, stavi u vreću najmlađega, i pošalji ih odavde.'

GLAVA 43

1. I on učini kako mu Josif reče, i napuni njihove vreče za njih sa hranom i stavi njihov novac u njihove vreče, i stavi čašu u Benjaminovu vreču.

2. I rano ujutro oni odoše, i dogodi se da, kad su oni otišli odatle, Josif reče nadzorniku kuće: 'Gonite ih, trčite i hvatajte ih, govoreći, ''Za dobro ste mi uzvratili sa zlom, ukrali ste od mene srebrnu čašu iz koje moj gospodar pije.'' I dovedi nazad k meni najmlađeg brata, i dovedi ga brzo pre nego odem na stolicu mog suda.'

3. I on potrča za njima i reče im prema ovim rječima.

4. I oni rekoše njemu: 'Bog da zabrani to tvojim slugama da učine takvo što, i ukradu iz kuće tvoga gospodara ikakvu stvar , i novac također koji smo našli u našim vrečama prvi put, mi tvoje sluge vratismo nazad iz zemlje Kanan.

5. Kako da ukrademo ikakvu stvar? Vidi ovde smo mi i naše vreče pretražili, i gde god nađeš čašu u vreči ijednog između nas, neka bude ubijen, i mi i naši magarci čemo služiti tvome gospodaru.'

6. I on reče njima: 'Ne tako, čovjek kod koga nađem, njega jedino ću uzeti za slugu, a vi čete se vratiti u miru svojoj kući.'

7. I kako on bi tražio u njihovim stvarima, počevši sa najstarijim i završivši sa najmlađim, bi nađeno u Venijaminovoj vreči.

8. I oni potrgaše svoju odjeću, i natovariše svoje magarce, i vratiše se do grada i dođoše do kuće Josifa, i oni svi pokloniše se na svojim licima do zemlje pred njim.

9. I Josif reče im: 'Vi ste učinili zlo.' I oni rekoše: 'Šta da kažemo i kako da se odbranimo? Naš gospodar je otkrio grijeh tvojih slugu, evo mi smo sluge našega gospodara, i naši magarci također.

10. 'I Josif reče im: 'Ja se također gojim Gospodara, a vi, idite svojim kućama i neka vaš brat bude moj sluga, jer vi učiniste zlo. Ne znate li da čovjek uživa u svojoj čaši kao ja sa ovom čašom? A vi ste je ukrali od mene.'

11. I Juda reče: 'O moj gospodaru, pusti svoga slugu, molim te, da govori riječ u uho moga gospodara dva brata su tvoga sluge majka rodila našemu ocu, jedan ode i bi izgubljen, i ne bi nađen, a on sam je ostavljen svojoj majci, i tvoj sluga naš otac voli ga, i njegov život također je vezan sa životom ovogamomka.

12. I dogodi se, kad smo išli tvome slugi našemu ocu, a da dječak nije sa nama, tad on će umrijeti, i mi čemo dovesti našeg oca sa tugom u grob.

13. Sad radije daj meni, tvog slugi, da bude umesto dečaka bude zarobljenik mome gospodaru, i daj da mladić ide sa svojom braćom, jer ja sam se obavezao za njega na ruku tvog sluge našeg oca, da ako ga ne vratim nazad, tvoj sluga će nositi krivicu našemu ocu zauvek.

14. I Josif vidje da su oni svi predani u dobroti jedan drugom, i on nije mogao obuzdavati sebe, i on reče im da je on Josif.

15. I on se razgovarahu s njima na hebrejskom jeziku i pade na njihova ramena i zaplaka.

16. Ali oni ga nisu znali i počeše da plaču. I on reče im: 'Ne plačite nada mnom, već požurite i dovedite moga oca meni, i vi vidite da su moja usta koja govore i oči moga brata Benjamina vide.

17. Jer evo ovo je druga godina gladi, i biti će ih još pet godina bez žetve ili ploda drveta ili oranja.

18. Dođite brzo vi i vaša domačinstva, tako da ne stradate kroz glad, ne žalostite se zarad vaših posjeda, jer Gospodar me poslao pred vama da uredi stvari u smislu da mnogi ljudi mogu preživjeti.

19. I recite mome ocu da sam živ, a vi, evo, vidite da Gospod me je učinio kao ocem faraonu, vladarem njegove kuće i nad svom zemljom egipatskom.

20. I recite mome ocu o mojoj slavi, i o svemu bogatstvima i slavi koju Gospod dade mi.

21. I naredbom iz usta faraona on dade im kočije i namirnice za njihov put, i dade im mnoga šarena odijela i srebro.

22. I svome ocu on posla odijelo i srebro i deset magaraca koja nošahu žito, i on posla ih od sebe.

23. I oni odoše i rekoše njihovom ocu da Josif je živ, i mjeri žito za sve narode zemlje, i da je on vladar nad svom zemljom egipatskom.

24. I njihov otac nije vjerovao, jer bio je izvan sebe od misli, ali kad je vidio kola koja je Josif poslao, život njegova duha oživje, i on reče: 'Dovoljno je za mene ako je Josif živ; Ići ću dole i vidjeti ga pre nego umrem.'

GLAVA 44

1. I Izrael krene na put od Harana iz svoje kuće na mlad mjesec u trećem mjesecu, i ode na put od Bunara Zakletve, i on prinese žrtvu Bogu svoga oca Isaka na deveti od ovog mjeseca.

2. I Jakov se sjeti sna koji je vidio u Betelu, i on se uplaši da ide dole u Egipat.

3. I dok je mislio da pošalje riječ Josifu da dođe k njemu, i da on neće iči dole, on osta tu sedam dana, kako bi možda vidio viziju da li da ostane ili ide dole.

4. I on je proslavio praznik žetve prvih plodova sa starim žitom, jer u cijeloj zemlji Kanan nije bilo mnogo sjemena u zemlji, jer glad je bila nad svim zvijerima, stokom i pticama, i također nada čovjekom.

5. I na šesnaesti Gospod se pojavi njemu, i reče mu, 'Jakove, Jakove', i on reče, 'Ovdje sam', i On reče njemu: 'Ja sam Bog tvojih otaca, Bog Abrahama i Isaka, ne boj se iči dole u Egipata, jer ja ću dole od tebe učiniti velik narod i Ja ću iči dole sa tobom, i ja ću izvesti te ponovo, i u ovoj zemlji češ biti sahranjen, i Josif će staviti svoje ruke na tvoje oči.

6. Ne boj se, idi dole u Egipat.

7. I njegovi sinovi ustaše, i njegovih sinova sinovi, i staviše svoga oca i njihove posjede na kola.

8. I Izrael usta od Bunara Zakletve na šesnaesti trečega mjeseca, i on ode u zemlju Egipat.

9. I Izrael posla Judu pred sobom ka svome sinu Josifu da vidi zemlju Gošen, jer Josif je rekao svojoj brači da treba da dođu i stanuju tamo da budu blizu njega.

10. I ovo bi najbolja zemlja u Egiptu, i blizu njega, i za sve njih i također za stoku.

11. I ovo su imena sinova Jakova koji ode u Egipat sa Jakovom svojim ocem.

12. Ruben, prvorođenac Izraelov, a ovo su imena njegovih sinova Enoh, i Palu, i Hezron, i Karmi - pet

13. Simeon i njegovi sinovi, a ovo su imena njegovih sinova: Jemuel, i Jamin, i Ohad, i Jahin, i Zohar, i Šaul, sin Zefatita žene – sedam

14. Levi i njegovi sinovi; a ovo su imena njegovih sinova: Geršon, Kohat i Merari – četiri.

15. Juda i njegovi sinovi; a ovo su imena njegovih sinova: Šela, Perez i Zera – četiri.

16. Isahar i njegovi sinovi; i ovo su imena njegovih sinova: Tola, i Fua, i Jasub, i Šimron – pet

17. Zebulon i njegovi sinovi; i ovo su imena njegovih sinova: Sered i Elon i Jahlel – četiri.

18. I to su sinovi Jakova i njihovi sinovi koje Lija rodi Jakovu u Mesopotamiji, šest, i njihova jedna sestra, Dina i sve duše sinova Leje, i njihovi sinovi, koji odoše sa Jakovom njihovim ocem u Egipat, behu dvadeset i devet, i Jakob njihov otac bio je sa njima, beše ih trideset.

19. I sinovi Zilfe, Lejine sluškinje, žene Jakovljeve, koja rodi Jakovu Gada i Ašura.

20. I ovo su imena njihovih sinova koji odoše s njim u Egipat. Sinovi Gada : Zifion, i Hagi, i Šuni, i Ezbon, i Eri, i Areli, i Arodi – osam.

21. I sinovi Ašera: Imnah, i Išvah, i Išvi, i Berija, i Serah, njihova jedna sestra – šest.

22. Svih duša bi četrnaest, i svih od Leje bi četrdeset i četiri.

23. I sinovi Rahilje, žene Jakovljeve: Josif i Benjamin.

24. I behu rođeni Josifu u Egiptu pre nego njegov otac dođe u Egipat, one koje Asenet, kćer Potifara sveštenika Heliopolisa rodi njemu, Manasija, i Jefrem – tri

25. I sinovi Benjamina: Bela i Beher i Ašbel, Gera, Naman, i Ehi, i Roš, i Mupim, i Hupim, i Ard – jedanaest.

26. I svih duša Rahelinih beše četrnaest.

27. I sinovi Bilhe, sluškinje Raheline, žene Jakovljeve, koje ona rodi Jakovu, behu Dan i Naftali.

28. I ovo su imena njihovih sinova koji odoše sa njima u Egipat. I sinovi Dana behu Hušim, i Samon, i Asudi, i Ijaka, i Salomon – šest.

29. I oni umriješe u godini u kojoj uđoše u Egipat, i bi ostavljen Danu samo Hušim.

30. A ovo su imena sinova Naftalija Jahziel, i Guni i Jezer, i Šalum, i 'Iv.

31. I 'Iv koji bi rođen nakon godina gladi, umre u Egiptu.

32. I svih duša od Rahele bi dvadeset i šest.

33. I svih duša od Jakova koji odoše u Egipat bi sedamdeset duša. To su njegova djeca i njegove djece djeca, ukupno sedamdeset, ali pet umre u Egiptu pred Josifom, i ne imaše djece.

34. I u zemlji Kanan dva sina od Juda umreše, Er i Onan, i oni ne imahu dece, i dece Izraela sahraniše one koji stradaše, i oni behu uračunati među sedamdeset paganskih naroda.

GLAVA 45

1. i Izrael ode u zemlju Egipat, u zemlju Gošen, na mlad mjesec četvrtog 2172 a.m. mjeseca, u drugoj godini treče sedmice četrdeset i petog jubileja.

2. I Josif ode da sretne svog oca Jakova, u zemlju Gošen, i on pade na očevo rame i plaka.

3. I Izrael reče Josifu: 'Sad neka umrem budući da sam te vidio, i sad neka Gospod Bog Izraela bude blagosloven Bog Abrahama i Bog Isaka koji nije suzdržao svoju milost od Njegova sluge Jakova.

4. Dovoljno je za mene da sam vidio tvoje lice dok sam još živ; da, istinita je vizija koju vidjeh u Betelu. Blagosloven je Gospod Bog zauvek i uvek, i blagosloveno neka je Njegovo ime.'

5. I Josif i njegova braća jedoše kruh pred svojim ocem i piše vino, i Jakov se radova sa velikom radošću jer je vidio Josifa kako jede sa svojom braćom i pije pred njim, i on blagoslovi Stvoritelja svih stvari koji ga je sačuvao, i koji je sačuvao za njega njegovih dvanaest sinova.

6. I Josif je dao svome ocu i svojoj braći kao dar pravo stanovanja u zemlji Gošen i u Ramesesu i u svom kraju okolnom, kojim je on vladao pred faraonom. I Izrael i njegovi sinovi stanovaše u zemlji Gošen, najboljem delu zemlje Egipat i Izraelu bi jedna stotina i trideset godina starosti kad on dođe u Egipat.

7. i Josif nahrani svoga oca i njegovu braću i također njegove u posjedu sa hljebom koliko je pretjecalo njima za sedam godina gladi.

8. I zemlja Egipat trpila je zarad gladi, i Josif je stekao svu zemlju Egipat za faraona u zamjenu za hranu, i on dobi posjede od ljudi i njihovu stoku i sve za faraona.

9. I godine gladi behu završile, i Josif dade narodu zemlje sjeme i hranu da mogu posijati zemlju u osmoj godini, jer rijeka je preplavila svu zemlju egipatsku.

10. Jer u sedam godina gladi nije bila preplavila i samo je navodnjavala na nekim mjestima na obalama rijeke, ali sad je preplavila i egipčani posejaše zemlju, i rodila je mnogo žita te godine.

11. I ovo bi prva godina 2178 a.m. četvrte sedmice četrdeset i petog jubileja.

12. I Josif uze žita za žetvu peti dio za kralja i ostavio je četiri dijela za njih za hranu i za sjeme, i Josif učini propise za zemlju Egipat do današnjeg dana.

13. I Izrael je živio u zemlji Egipat sedamnaest godina, i svih dana koje je živio bi tri jubileja, jedna stotina i četrdeset i sedam godina, i on umrije u četvrtoj 2188 a.m. godini pete sedmice u četrdeset i petom jubileju.

14. I Israel blagoslovi svoje sinove prije nego je umro i reče im sve što će se dogoditi njima u zemlji Egipat, i on učini znanim njima šta će doći na njih i poslednjim danima, i blagoslovio ih i dade Josifu dva udjela u zemlji.

15. I on počinu sa svojim ocima, i bi sahranjen u dvodjelnoj pećini u zemlji Kanan, do Abrahama svoga oca u grobu koji on iskopa za sebe u dvodjelnoj pećini u zemlji Hebron.

16. I on dade sve svoje knjige i sve knjige svojih otaca Leviju svome sinu da on može sačuvati ih i obnoviti ih za svoju djecu do današnjeg dana.

GLAVA 46

1. I dogodi se da nakon što je Jakov umro, narod Izraela se umnožio u zemlji Egipat, i postaše velik narod, i oni behu složna srca, tako da je brat volio brata i svaki čovjek je pomagao svome bratu, i oni narastoše izobilno i umnožiše se veoma, deset 2242 a.m. sedmica godina, sve dane života Josifova.

2. I ne bi Satane niti kakvog zla svih dana života Josifova koji je on živio nakon njegova oca Jakova, jer svi egipčani su hvalili narod Izraela sve dane života Josifovog.

3. I Josif umre imajući stotinu i deset godina starosti, sedamnaest godina on je živio u zemlji kananskoj, i deset godina on bi sluga, i tri godine u zatvoru, i osam godina on bi pod kraljem, vladajuči svom zemljom egipatskom.

4. I on umre i sva njegova braća i sav taj naraštaj.

5. I on zapovedi deci Izraela pre nego je umro da treba da ponesu njegove kosti sa njima kad budu izlazili iz zemlje Egipat.

6. I on učini da se zakunu u pogledu njegovih kosti, jer je znao da egipčani neće ga iznijeti i sahraniti u zemlji kananskoj, jer Makamaron, kralj Kanana, dok je stanovao u Asiriji, borio se u dolini sa kraljem Egipta, i ubio ga tamo, i tjerao Egipčane do vrata Ermona.

7. Ali nije bio sposoban da uđe, jer drugi, novi kralj, je postao kralj Egipta, i on bi jači od njega, i on se vratio u zemlju Kanan, i vrata Egipta behu zatvorena, i nitko nije izlazio i nitko dolazio u Egipat.

8. I Josif imre u četrdeset i šestom jubileju, u šestoj sedmici, u drugoj godini, i oni sahraniše ga u zemlji Egipatskoj i 2242 a.m. , sva braća umreše nakon njega.

9. I kralj Egipta izađe da se bori sa kraljem Kanana 2263 a.m. u četrdeset i sedmom jubileju, u drugoj sedmici i u drugoj godini, i narod Izraela iznesoše sve kosti djece Jakovljeve osim kostiju Josifa, i oni sahraniše ih u polju u dvodjelnoj pećini u planini.

10. I večina od njih vrati se u Egipat, ali nešto njih osta u planinama Hebrona, i Amram njihov otac osta sa njima.

11. i kralj Kanana bi pobjedonosan na kraljem Egfipta, i on zatvori vrata Egipta.

12. I on je smišljao zle namisli protiv naroda Izraela nanoseči im bol i on reče narodu Egipta: ’Evo narod Izraela je narastao i umnožio se više nego mi.

13. Dođite i hajde da radimo mudro sa njima prije nego ih bude previše, i hajde da ih pogodimo sa ropstvom pre nego rat dođe na nas i prije nego se oni bore sa nama, inače oni će se udružiti sa našim neprijateljima i izvuči ih iz naše zemlje, jer njihova srca i lica su prema zemlji Kanan.

14. I on postavi nada njima nadzornike da ih udaraju sa ropstvom, i oni gradiše jake gradove za faraona, Pitom i Ramses, i oni izgradiše sve zidove i sve utvrde koji su pali u gradovima Egipta.

15. I učiniše ih da služe surovo, i više što oni činiše zlo sa njima, oni više rastahu i množiše se.

16. I narod Egipta je zamrzio narod Izraela.

GLAVA 47

1. I u sedmoj sedmici, u sedmoj godini, u četrdeset i sedmom jubileju, tvoj otac krene 2303 a.m. iz zemlje Kanan, i ti si rođen u četvrtoj sedmici, u šestoj godini odtoga, u 2330 a.m. četrdeset osmi jubilej, to je bilo vreme iskušenja naroda Izraela.

2. I faraon, kralj Egipta, izdao je naredbu u pogledu onih koji trebaju baciti svu njihovu mušku djecu koja su rođena u rijeku.

3. I oni bacahu ih sedam mjeseci do dana kad si ti rođen.

4. I tvoja majka sakrivala je tebe tri mjeseca, i oni rekoše u pogledu nje. I ona napravi lađu za tebe, i pokri ?, i stavi ? na obalu rijeke, i držala te sedam dana, i tvoja majka je dolazila noću i dojila te, i po danu Miriam, tvoja sestra, čuvala te od ptica.

5. I tih dana Tarmut, kćer faraona, dođe da se kupa u rijeci, i čula je glas plača, i ona reče devojci da te donese, i oni donesoše te njoj.

6. I ona uze te iz lađice, i imala je samilosti na tebe.

7. I tvoja sestra reče joj: ’Da li da odem i pozovem ti hebrejku da hrani i doji dijete za tebe?’

8. I ona reče njoj: ’Idi.’ I ona ode i pozva majku Johebedu, i ona dade njoj platu, i ona je hranila te.

9. I potom, kad si odrastao, oni donesoše te kćerci faraona, i ti si postao njezin sin, i Amram tvoj otac nauči te pisanju, i nakon što si napunio tri sedmice oni dovedoše te na kraljevski dvor.

10. I ti si bio tri sedmice godina na dvoru do vremena 2351- kad si izašao iz kraljevskog dvora i vidip egipčanina kako udara tvog prijatelja koji je 2372 a.m. bio od naroda Izraela, i ti si ga ubio i sakrio u pijesak.

11. I na drugi dan ti si i dvojica iz naroda Izraela sukobili se, i ti si rekao njima koji su činili krivo: ’’Zašto udaraš svoga brata?’

12. I on je bio bijesan i ogorčen, i reče:’’Tko je učinio tebe princom i sudijom nad nama? Misliš li da me ubiješ kao što si ubio egipčanina jučer? I ti si se pobojao i pobjegao zarad tih riječi.

GLAVA 48

1. i u šestoj godini treće sedmice četrdeset i devetog jubileja ti si otišao i stanovao u 2372 a.m. zemlji Midiji, pet sedmica i jednu godinu. I vratio si se u Egipat u drugoj sedmici u drugoj godini pedesetog jubileja.

2. I ti sam znaš da On je govorio s tobom 2410 a.m. na Gori Sinaj, i šta je princ Mastema želio da učini sa tobom kad se vratiš u Egipat, na putu kad si ga sreo u odmorištu.

3. Nije li on sa svom svojom moči želio da ubije tebe i izruči te egipčanima i iz tvoje ruke on je vidio da si poslan da izvršiš sud i osvetu na egipčanima?

4. I Ja te izbavih iz njegove ruke, i ti si izveo znakove i čudesa koja su ti poslata da izvedeš u Egiptu pred faraonom, i protiv sve njegove kuće, i protiv sluga i njegova naroda.

5. I Gospodar izvrši veliku osvetu na njima zarad Izrailjevog spasenja, i udari ih kroz pošasti krvi i žaba, ušima i muhama, i izbijanjem zločudnih čireva, njihovu stoku pomorom, i tučom kamenja, time On uništi sve što raste za njih, i skakavcima kojim on proždrije ostatke koji su ostali nakon tuče, i sa tamom, i sa smrću prvorođenčadi od ljudi i stoke, i na svim njihovim idolima Gospod izvrši osvetu i spali ih vatrom.

6. I sve bi poslano kroz tvoju ruku, da ti objaviš ove stvari preije nego što se izvrše, i ti si pričao sa kraljem Egipta, pred svim njegovim slugama i pred njegovim narodom.

7. I sve se dogodi prema tvojim riječima, deset velikih i užasnih presuda dođe na zemlju Egipat da ti možeš izvršiti osvetu na njima zarad Izraela.

8. I Gospod učini sve zarad Izraelovog spasenja, i prema svom savezu, koji je ustanovio sa Abrahamom da On će osvetiti ih kao što su oni silom dovedeni u ropstvo.

9. I primc Mastema stade nasuprot tebe, i tražio je da te baci u ruke faraona, i on pomože egipatskim čarobnjacima.

10. i oni stajaše i izvedoše pred tebe zla uistinu koja mi dopustismo da učine, ali izlječenja nismo dopustili da budu donesena njihovim rukama.

11. i Gospod udari ih sa zločudnim čirevima, i nisu mogli da stoje, jer mi uništismo ih tako da nisu mogli izvesti nijedan znak.

12. i uprkos svim tim znakovima i čudima princ Mastema nije bilo sram jer je uzeo hrabrosti i plakao egipčanima da tjeraju za tobom svim močima egipčana, sa njihovim kočijama, i sa njihovim konjima, i sa svim snagama naroda Egipta.

13. I Ja stajah između egipčana i Izraela, i mi izbavismo Izrael iz njegove ruke, i iz ruke njegova naroda, i Gospod izvede ih kroz sred mora kao da je bila suha zemlja.

14. I svi ljudi koje je on doveo da progone Izrael, Gospod naš Bog baci ih usred mora, u dubine ponora ispod naroda Izraela, kao što je narod Egipta bacao njihovu djecu u rijeku, On uze osvetu na 1,000,000 njih, i jedna hiljada snažnih ljudi bi uništeno zarad jednog dojenčeta od djece naroda koje su oni bacali u rijeku.

15. I na četrnaesti dan i na petnaesti i na šesnaesti i na sedamnaesti i na osamnaesti princ Mastema bi svezan i zatvoren pored naroda Izraela da on ne može optužiti ih.

16. I na devetnaesti mi ga pustismo da može pomoči egipčanima i progoniti djecu Izraela.

17. I on otvrdnu njihova srca i učini ih tvrdoglavim, i misao je namišljena od Gospoda našeg Boga da On mogne udariti egipčane i baciti ih u more.

18. I na četrnaesti mi svezasmo ga da on ne optužuje djecu Izraela na dan kad oni pitahu Egipčane za posuđe i odjeću, posuđe od srebra, posuđe od zlata, i posuđe od bronze, u smislu da opljačka egipčane zauzvrat ropstva u kojem su oni prisiljavali ih da služe.

19. I mi nismo izveli narod Izraela iz Egipta praznih ruku.

GLAVA 49

1. Sjeti se zapovijedi koje Gospod zapovijedi ti u pogledu pashe, da je praznuješ u njeno vreme na četrnaesti od meseca, da je ubiješ prije večera, i da je jedu po noći na večer na petnaesti od vremena zalaska sunca.

2. Jer na ovu noć, početak praznika i početak radosti, vi jedoste pashu u Egiptu, kad sile Masteme su bile puštene da ubiju svu prvorođenčad u zemlji Egipat, od prvorođenca faraonovog do prvorođenog od zarobljenika sluškinja u mlinu, do stoke.

3. I ovo je znak koji Gospod dade im: U svakoj kući na nadvratnici na kojoj vide krv jagnjeta od prve godine, u tu kuću neće ulaziti da ubiju, već će proči, i svi će biti spašeni koji budu u kući zarad znaka krvi na vratima.

4. I snage Gospoda učiniše sve kako Gospod zapovijedi im, i oni prođoše pored djece Izraela, i pošast ne dođe na njih da uništi među njima nijednu dušu ili stoku, ili čovjeka, ili psa.

5. I pomor bi veoma velik u Egiptu, i nije bilo kuće u Egiptu gde nije bio jedan mrtav, i plač i jauk.

6. I sav Izrael je jeo meso pashalnih jaganjaca, i pio vino, i pjevao, i blagosiljao, i davao hvale Gospodu Bogu svojih otaca, i bio spreman da izađe ispod jarma Egipta, i od zlog ropstva.

7. I sječaj se ovog dana sve dane tvoga života, i pazi na njega od godine do godine sve dane tvoga života, jednom godišnje, na ovaj dan, prema zakonu tamošnjem, i ne odgađaj ga od dana iz dan, i od usta do usta.

8. Jer je vječna uredba, i urezana na nebeskim tablicama u pogledu naroda Izraela da ga drže svake godine na njegov dan jednom godišnje, kroza sve naraštaje, i nema kraja danima, jer je propisan zauvek.

9. I čovjek koji je čist od nečistoće, i ne drži ga na taj dan, tako da prinese prihvatljivu žrtvu pred Gospoda, i da jede i pije pred Gospodom na dan praznika, taj čovjek koji je čist i zatvorene ruke biti će odsječen, jer nije prinio obavezu Gospodu u dužno vreme, imati će krivicu na sebi.

10. Neka djeca Izraela dođu i drže pashu na dan njenog čvrstog vremena, na četrnaesti dan prvoga mjeseca, između večeri, od trečeg dijela dana do trečeg dijela noči, i dva udijela dana su data svjetlu, a treči dio noči.

11. To je šta Gospodar zapovijedi da čuvaš između večeri.

12. I nije dozvoljeno ubiti tokom dana, već tokom granica večeri, i neka jedu u vreme večeri, do trečeg dijela noći, i štogod ostane od svega mesa od trečeg dijela noći i na dalje, neka se spali sa vatrom.

13. I neće ga kuhati sa vodom, niti će jesti sirovo, već pečeno na vatri; jesti će ga vrijedno, njegova glava sa iznutricom i njegove noge će spaliti sa vatrom, i neće slomiti kosti odtoga, jer deca Izraela nijednu kost neće slomiti.

15. Iz tog razloga Gospod zapovijedi narodu Izraela da čuvaju pashu na dan u utvrđeno vreme, i neće slomiti kost od toga, jer je dan praznika, i dan zapovijeđen, i neće biti prelaženja od dana do dana, i od mjeseca do mjeseca, već na dan njegova praznika neka bude slavljen.

15. I zapovijedi narodu Izraela da čuvaju pashu kroz njene dane, svake godine, jednom godišnje na dan u utvrđeno vreme, i biti će za sječanje ugodno pred Gospodom, i nijedna nesreća neće doči na njih da ubiju ili udare u toj godini u kojoj slave pashu u njeno vreme u svakom pogledu prema Njegovoj zapovijesti.

16. I neće je jesti van svetišta Gospodnjeg, već pred svetinjom Gospodnjom, i sav narod skupa Izraela će slaviti ga u utvrđeno vreme.

17. I svaki čovjek koji dođe u taj dan će jesti je u svetištu vašega Boga pred Gospodarem od dvadeset godina starosti i naviše, jer tako je pisano i određeno da oni treba da jedu je u svetinji Gospodnjoj.

18. I kad djeca Izraela dođu u zemlju koju ne poseduju, u zemlju Kanan, i postave šator Gospodnji usred zemlje u jednom od svojih plemena dok svetište Gospodarevo se ne izgradi u zemlji, neka dolaze i slave pashu usred šatora Gospodnjeg, i neka zakolju je pred Gospodom od godine do godine.

19. I u danima kad kuća bude izgrađena u ime Gospodnje u zemlji njihova nasljedstva, oni će iči tamo i klati pashu u večer, na zalasku sunca, u treći dio dana.

20. I prinijeti njenu krv na pragu oltara, i staviti će njeno salo na vatru koja je na oltaru, i oni će jesti njeno meso pečeno na vatri u krugu kuće koja je osveštana u ime Gospodnje.

21. I neće slaviti pashu u svojim gradovima, niti u ijednom mjestu osim šatora Gospodnjeg, ili pred Njegovom kućom gde Njegovo ime će stanovati, i neće ići ustranu od Gospoda.

22. I ti Mojsije, zapovijedi narodau Izraela da čuvaju odredbe pashe, i tako je zapovijeđeno tebi, objavi im svake godine na dan njenih dana, i praznik beskvasnih hljebova, i oni će jesti beskvasne hljebove sedam dana, i čuvati će njegov praznik, i da oni prinesu prinos (žrtvu) svaki dan tokom sedam dana radosti pred Gospodinom na oltar tvoga Boga.

23. Slavite ovaj praznik u žurbi kad izađete iz Egipta dokle ne uđete u divljinu Šur, jer na obali mora ćete je izvršiti.

GLAVA 50

1. I nakon ovog zakona Ja učinih ti znanim dane Subota u pustinji Sinaj, koja je izmeđ Elima i Sinaja.

2. I rekoh ti o Subotama zemlje na Planini Sinaj, Ja rekoh ti o godinama jubileja u subotama godina, ali godine odtoga ja ne rekoh ti dok ne uđeš u zemlju koju češ posjedovati.

3. I zemlja će također držati svoje subote dok živite u njoj, i znati će jubilarnu godinu.

4. Zato sam odredio za tebe sedmice godina i godine jubileja, ukupno ima četrdeset i devet jubileja od dana Adama do današnjeg dana 2410 a.m., i jedna sedmica i dve godine, i ima četrdeset godina da dođe da se napune 2450 a.m. zapovijesti Gospodnje, dok ne pređu u zemlju Kanan, prelazeći preko Jordana na zapad.

5. I jubileji će prolaziti, dok Izrael se ne očisti od krivice bluda i nečistoće, i gadosti i grijeha, i prestupa, i stanovati mirno u svoj zemlji, i neće više biti Satane ili ikog zla, i zemlja će biti čista od tog vremena zauvek.

6. I čuvaj zapovijesti u pogledu Subota, Ja napisah ih za tebe, i sve sudove i njegove zakone.

7. Šest dana češ raditi, ali na sedmi dan je Subota Gospoda tvoga Boga. U njoj nečeš činiti nikakav rad, ti i tvoji sinovi, i vaši ljudi, sluge i vaše sluškinje, i vaša stoka i stranac koji je također sa tobom.

8. A čovjek koji čini ikoji rad će umreti, tko god oskrvne taj dan, tkogod legne sa svojom ženom, ili tkogod kaže da će učiniti nešto na njega, da će otiči na put da nešto kupi ili proda, i tkogod povuče vodu koju nije pripremio za sebe na šesti dan, i tkogod uzme ikakav teret da ponese iz svoga šatora iz svoje kuće će umreti.

9. Nečeš činiti nikakva rada na Subotu osim ono šta si pripremio za sebe na šesti dan, tako da jedeš, i piješ, i odmoriš, i držiš Subotu od svega rada na taj dan, i da blagosloviš Gospoda tvoga Boga, koji ti je dao dan praznika za sveti dan, i dan svetog kraljevstva za celi Izrael u ovaj dan između njihovih dana zauvek.

10. Jer velika je čast koju Gospod je dao Izraelu da jedu i piju i budu osveštani na ovaj praznični dan, da se odmara u njega od svega posla koji pripada radu ljudi osim paljenja tamjana i prinosa žrtvenih i žrtvi pred Gospoda za dane i za Subote.

11. Ovaj posao će biti izvršen u Subotnje dane u svetinji Gospoda našega Boga, da oni mogu iskupiti za Izrael sa žrtvama stalno od dana do dana za spomen ugodno pred Gospodom, i da On primi ih uvijek od dana do dana prema tomu kako si ti zapovijedio.

12. i svaki čovjek koji čini ijedan rad na njega, ili ide na put, ili obrađuje zemlju, bilo u njegovoj kući ili drugomu mjestu, ili tkogod upali vatru, ili jaše na životinji, ili putuje brodom na moru, ili kogod udari ili ubije išta, ili zakolje životinju ili pticu, ili kogod uhvati životinju ili pticu ili ribu, ili kogod posti ili čini rat na Subotu.

13. Taj čovek koji čini ijednu stvar na Subotu će umreti, tako da djeca Izraela čuvaju Subote prema zapovijestima u pogledu Subota zemlje, kako je pisano u tablicama, koje On dade u moje ruke da Ja napišem za tebe zakone vremena, i doba vremena prema podjeli njihovih dana.

Ovim je završava način podjele dana.

https://drive.google.com/file/d/1D3Y2oI_wLqUa7Kg8isoWD4BTE-Swub6B/view?usp=sharing