Priča o Ahikaru

PRIČA O AHIKARU

Priča o Ahikaru je jedna od najranijih izvora ljudske misli i mudrosti. Njegov uticaj može biti nađen u legendama mnogih naroda, uključujući Kur'an, i Stari i Novi Zavjet. Datum ove priče je tema razmatranja, ali u glavnini su je stavili u prvi vek. Ova priča je najverovatnije izmišljena i nije istorijska. U stvari čitalac može prosuditi sam u dodatnim stranama Arapskih noći. Priča je lijepo napisana, puna radnje, i pažnju drži do zadnjeg. Sloboda zamisli je najdragocenija kod pisca.

Priča se deli u četiri teme: 1. Pripovjedanje, 2. Učenje (značajne mudrosti), 3. Put u Egipat, 4. Poredbe i metafore (kojim Ahikar završava obrazovanje od grešaka svog nećaka)

GLAVA I

Ahikar, veliki vezir (vidjelac?) Asirije, imao je 60 žena, ali sudbina mu nije dala sina. Stoga on usvoji nećaka. On prenese mu punoću mudrosti i znanja više od hljeba i vode.

Priča Hakaru mudracu, veziru Senaheriba kralja, i Nadan, sestrin sin od Hakara Mudraca

2 Bio je vezir u danima kralja Senaheriba, sina od Sarhaduma, kralja Asirije i Ninive, mudar čovjek imenom Hakar, i on bi vezir kralja Senaheriba.

3 On je imao mnogo sreće i mnogo dobra, i bio je vješt, mudar, mudrac, u znanju, u mišljenju i u upravljanju, i oženio je šezdeset žena, i izgradio je palaču za svaku od njih.

4 Ali s njima nije imao nijedno dijete, sa tim ženama, koji bi mogao biti njegov nasljednik.

5 I on je bio veoma tužan zbog ovoga, i jedan dan on sakupi astrologe i učene ljude i čarobnjake i objasni im njegovo stanje i stvar njegove neplodnosti.

6 I oni rekoše mu, 'Idi, žrtvuj bogovima i moli ih da možda dadnu ti dijete.'

7 I on učini kako su mu rekli i prinese žrtvu idolima, i molio ih sa molbom, i preklinjao.

8 I oni ne odgovoriše mu niti jednu riječ. I on ode dalje tužan i bezvoljan, odlazeći sa bolom u srcu.

9 I on se vrati, i molio je Svevišnjeg Boga, i vjerovao, moleći Ga sa veoma srčano, govoreći, 'O Svemogući Bože, O Stvoritelju nebesa i zemlje, O Stvoritelju od svih stvorenih stvari!

10 Ja molim te da mi daš dječaka, da budem utješen s njime da bi on bio prisutan u mojoj samoći,da bi mogao da zatvori moje oči, i da bi mogao sahraniti me.'

11 Tad njemu dođe glas govoreći, 'Utoliko što si prvo se oslonio na rezane likove, i prinio žrtve njima, zbog ovog razloga češ ostati bez djece svoj dugi život.

12 Ali uzmi Nadana tvoje sestre sina, i učini ga svojim djetetom i nauči ga tvoje učenje i tvoj dobri odgoj, i na tvojoj smrti on će te sahraniti.'

13 Stoga on uze Nadana svoje sestre sina, koji bi još dojenče. I on predade ga preko osam dojilja, da bi ga dojile i donijele njemu.

14 I one donesoše mu dobre hrane i brižnu njegu i svilenu odjeću, i ljubičastvu i crvenu. I on bi sjedio na ležajima od svile.

15 I kad Nadan odraste velik i prohoda, uzraste kao drvo cedar, on nauči ga lijepom ponašanju i pisanju i znanosti i mudrosti.

16 I nakon mnogo dana Kralj Senaherib pogleda na Hakara i vidje da je veoma ostario, i još reče mu.

17 'O moj časni prijatelju, učeni, povjerljivi, mudri, upravitelju, moj tajniku, moj veziru, moj sekretaru i upravniče, zasigurno ti si veoma star i nakupio si godina, i tvoj odlazak sa ovog svijeta zasigurno je blizu.

18 Reci mi tko će zauzeti tvoje mjesto u mojoj službi nakon tebe.' I Hakar mu reče, 'O moj gospodaru, neka tvoja glava živi večno! Ima Nadan moje sestre sin, učinio sam ga svojim detetom.

19 I ja ga izvedoh i naučih ga moju mudrost i moje znanje.'

20 I kralj mu reče, 'O Hakar! Dovedi ga k meni, da ga mogu videti, i ako ga nađem pogodnim, da ga stavim na tvoje mesto, i ti češ poči svojim putem, da se odmoriš i da živiš ostatak života u slatkom počinku.

21 Tad Hakar ode i predstavi Nadana svoje sestre sina. I on učini počast i poželje mu slavu i čast.

22 I on pogleda za njim i zadivi se za njim i obradova u njemu i reče Hakaru: 'Je li to tvoj sin, O Hakar? Molim se Bogu da ga sačuva. Kao što si ti služio me i mog oca Sarhaduma neka tako ovaj dječak tvoj služi me i ispuni moje poduhvate, moje potrebe, i moje poslove, tako da bih mogao počastiti ga i učiniti ga močnim radi tebe.'

23 I Hakar pokaza poslušnost kralju i reče mu, 'Neka tvoja glava živi, O moj gospodaru kralju, zauvek! Ja tražim od tebe da budeš strpljiv sa mojim sinom Nadanom i oprosti mu greške kako bi mogao da ti služi kako je propisno.'

24 Tad se kralj zakle njemu da će on učiniti ga največim od svoj odabranika, i najmočnijim od svojih prijatelja, i da će biti sa njim u svoj časti i poštovanju. I on poljubi mu ruke i poželi mu sreću.

25 I on uze Nadana, svoje sestre sina sa njim i posjede ga u salon i postavi da ga uči noč i dan dok nije napunio ga mudrošću i znanjem više nego hljebom i vodom.

GLAVA II

Ovako ga je učio govoreći: 'O moj sine! Čuj moje riječi i slijedi moj savjet i zapamti što ti kažem.

2 O moj sine! Ako poslušaš riječ, neka umre u tvom srcu, i ne otkrij je drugomu, da ne postane užareni ugalj i sprži tvoj jezik i uzrokuje bol u tvom tijelu, i dobiješ prijekor i posramiš se pred Bogom i čovjekom.

3 O moj sine! Ako si čuo izvještaj, ne širi ga, i ako si vidio nešto, ne reci to.

4 O moj sine! Učini tvoj govor lak onom koji sluša, i ne žuri da daješ odgovor.

5 O moj sine! Kad si čuo nešto, ne sakrij to.

6 O moj sine! Ne odriješuj svezan čvor, niti ga sjedini, niti veži odvezan čvor.

7 O moj sine! Ne žudi za vanjskom ljepotom, jer ona vene i prolazi, već časno se sječaj poslednjeg za uvijek.

8 O moj sine! Ne daj glupoj ženi da te prevari govorom, da ne umreš najbjednijom smrću, i da ona upetlja te u mrežu i uhvati u zamku.

9 O moj sine! Ne poželi ženu odjevenu u haljinu i namazanu, koja je nerazumna i smiješna u duši. Jao tebi koji stavljaš na nju bilo šta tvoje, ili činiš njoj što je u tvojoj ruci i ona primami te u grijeh, i Bog bude gnjevan na tebe.

10 O moj sine! Ne budi kao bademovo drvo, jer ono donosi lišće pre svega drveća, i jestiv plod nakon svih njih, već budi kao dudovo drvo, koje donosi jestiv plod prije svega drveća, i lišće nakon svih njih.

11 O moj sine! Pogni svoju glavu dole, i ublaži svoj glas, i budi ljubazan, i hodaj pravim putem, i ne budi budala. I ne podiži svoj glas kad se smiješ jer ako bude jakim glasom da je kuća tvoja građena, magarac može izgraditi mnoge kuće svaki dan, i ako bude od napora snage da plug radi, plug ne bi nikad bio odmaknut od ramena kamila.

12 O moj sine! Ukloniti kamen sa mudrim čovjekom je bolje nego piti vino sa tužnim čovjekom.

13 O moj sine! Izlij svoje vino na grobnice pravednih, i ne pij sa neukim, prezrivim ljudima.

14 O moj sine! Priđi mudrom čovjeku koji se boji Boga i budi kao oni, i ne ide blizu neznalice, da ne postaneš kao on i naučiš njegove puteve.

15 O moj sine! Kad stekneš druga ili prijatelja, iskušaj ga, i potom načini ga drugom i prijateljem, i ne hvali ga bez iskušenja, i ne kvari svoj govor sa čovjekom koji nema mudrosti.

16 O moj sine! Dok cipela stoji na nogi, hodaj njome po trnju, i učini put za svog sina, i za svoje domačinstvo i tvoju djecu, i učini svoj brod uredan prije nego izađe na more i njegovi valovi ga potonu i ne može biti spašen.

17 O moj sine! Ako bogat čovek jede zmiju, oni govore, ''To je zbog njegove mudrosti.'', a ako siromah jede, ljudi kažu , ''Od gladi.''

18 O moj sine! Budi zadovoljan sa svojim dnevnim hljebom i tvojim dobrom, i ne poželi ništa tuđe.

19 O moj sine! Ne budi susjed budali, i ne jedi hljeb s njim, i ne raduj se u nesreći svojih susjeda. Ako tvoj neprijatelj povrijedi te, pokaži mu ljubaznost.

20 O moj sine! Čovjek koji se boji Boga ne boj ga se i pohvali ga.

21 O moj sine! Nemaran čovjek pada i posrće, a mudar čovjek, iako posrne, on nije udaren, i ako padne on brzo ustaje, i ako je bolestan, on može povesti računa o svom životu. Ali neznalica, glup čovjek, za njegovu bolest nema lijeka.

22 O moj sine! Ako čovjek priđe ti koji je slabiji od tebe, idi napred da ga sretneš, i ostani stajati, i ako on ne može ti nadoknaditi , njegov Gospod će ti nadoknaditi za njega.

23 O moj sine! Ne štedi da udariš svoga sina, jer batine sina su kao stajnjak u vrtu, i kao vezanje usta, i poput vezivanja zvijeri, i poput zatezanja vrata.

24 O moj sine! Obuzdaj svoga sina od poročnosti, i uči ga ponašanju prije nego se pobuni protiv tebe i dovede te u prezir među ljudima i ti objesiš svoju glavu na ulici na skupu i biti češ kažnjen za zlo zbog njegovih zlih djela.

25 O moj sine! Nabavi debelog vola sa kožicom, i magarca velikog sa njegovim potkovicama, i ne imaj vola sa velikim rogovima, niti čini prijateljstvo sa prevarantom, niti imaj svadljivog roba, niti kradljivu pomoćnicu, za sve što uradiš njima oni će upropastiti.

26 O moj sine! Nemoj da te roditelji prokunu, i Gospod bude zadovoljan njima, jer je rečeno, ''Onaj ko prezire svog oca ili svoju majku neka umre smrću (mislim na smrt od grijeha), a onaj ko časti svoje roditelje će produžiti svoje dane i svoj život i vidjeti će sve što je dobro.''

27 O moj sine! Ne hodaj putem bez oružja, jer ne znaš kad će te neprijatelj sresti, tako da budeš spreman za njega.

28 O moj sine! Ne budi go, bezlisno drvo koje ne raste, već budi kao drvo prekriveno sa lišćem i svojim granama, jer čovjek koji nema žene niti djece je osreamoćen u svijetu i omražen od njega, kao bezlisno i besplodno drvo.

29 O moj sine! Budi kao plodno drvo postrani puta, čije plodove jedu svi koji prođu, i zvijeri pustinjske odmaraju pod njegovim hladom i jedu njegovoga lišća.

30 O moj sine! Svaka ovca koja luta sa svog puta i od svog društva postaje hrana za vuka.

31 O moj sine! Ne reci, ''Moj gospodar je budala a ja sam pametan,'' i ne odnosi govor neznanja i gluposti, da ne budeš prezren od njega.

32 O moj sine! Ne budi jedan od tih sluga, kojima gospodar kaže, ''Odlazi od nas,'' već budi jedan od tih kojima će reći, ''Priđi i dođi blizu nas.''

33 O moj sine! Ne miluj svog roba u društvu njegovog druga, jer ti ne znaš koji će od njih biti ti najvredniji do kraja.

34 O moj sine! Ne boj se Gospoda koji te stvori, da On ne bude tih prema tebi.

35 O moj sine! Učini svoj govor dobrim i osladi svoj jezik, i ne dozvoli tvog drugaru da gazi tvojim stopama, da ne zgazi sledeći put na tvoje grudi.

36 O moj sine! Ako udariš mudrog čovjeka sa riječju mudrosti, on će sakriti u svoje grudi osječaj srama, ali ako udariš neznalicu sa štapom on neće razumijeti niti čuti.

37 O moj sine! Ako pošalješ mudrog čovjeka za svoje potrebe, ne daj mu mnogo naređenja, jer on će učiniti tvoj posao kako si želio, a ako pošalješ budalu, ne naređuj mu, već idi sam uradi svoj posao, jer ako mu narediš, on neće uraditi što si želio. Ako pošalju tebe za poslom, požuri da ispuniš ga hitno.

38 O moj sine! Ne učini neprijateljem čovjeka jačeg od sebe, jer će ti uzeti mjeru, i osvetiti ti se.

39 O moj sine! Iskušaj svoga sina, i svoga slugu, prije nego daš im ono što im pripada, da ne uteknu sa tim, jer onaj koji ima punu ruku je zvan mudrim, čak ako je glup i neznalica, a onaj koji ima praznu ruku je zvan siromašnim, neznalica , čak ako je princ mudraca.

40 O moj sine! Jeo sam kolocint i gutao aloju, nisam našao ništa gorče od siromaštva i nestašice.

41 O moj sine! Nauči svoga sina štednji i gladi, da bi mogao učiniti ti dobro u upravljanju kućanstvom.

42 O moj sine! Ne uči bezumnika jeziku mudrih ljudi, jer će biti teret njemu.

43 O moj sine! Ne otkrij svoje stanje prijatelju, da ne bi bio prezren od njega.

44 O moj sine! Sljepoča srca je bolnije nego sljepoća očiju, jer slijep od očiju može biti vođen malo po malo, ali sljepoča srca nije vođena, i ostavlja pravi put, i ide krivim putem.

45 O moj sine! Spoticanje čovjeka nogom je bolje nego spoticanje jezikom.

46 O moj sine! Prijatelj koji je blizu je bolji nego brat daleko.

47 O moj sine! Ljepota blijedi ali učenje traje, i svijet vene i postaje ništa, ali dobro ime niti postaje zaludno niti vene.

48 O moj sine! Čovjek koji nema odmora, njegova smrt je bolja od života, i zvuk plakanja je bolji od zvuka pjesme, jer žalost i plakanje, ako strah od Boga je s njima, je bolje nego zvuk pjevanja i veselja.

49 O moj sine! Noga od žabe u tvojoj ruci je bolja od guske u loncu tvog susjeda, i ovca blizu tebe bolja od vola daleko, i vrabac u ruci je bolje nego hiljade vrabaca koji lete, i siromaštvo koje skuplja je bolje nego rasipanje velike dobiti, i živa lisica je bolja nego mrtav lav, i kilogram vune je bolji od kilograma bogatstva, mislim na zlato i srebro, jer zlato i srebro su skriveni i pokriveni u zemlji, i nisu vidljivi, ali vuna stoji na tržnici i vidi se, i ljepota je onom tko je nosi.

50 O moj sine! Mala sreća je bolja nego rasuta sreća.

51 O moj sine! Živi pas je bolji nego mrtav siromah.

53 O moj sine! Siromah čovjek koji čini pravo je bolji od bogatog čovjeka koji umire u grijehu.

54 O moj sine! Ne daj da riječ izađe iz tvojih usta dok ne uzmeš savjet sa svojim srcem. I ne stoj kod ni jednog ni drugog osobe koje se svađaju, jer od loše riječi dolazi svađa, i od svađe dolazi rat, i od rata dolazi borba, i biti češ primoran da imaš svjedoke, ili pobječi odatle i odmoriti se.

55 O moj sine! Ne opiri se čovjeku jačem od sebe, već stekni strpljiv duh, i izdrži u ispravnom ponašanju, jer nema ništa bolje od toga.

56 O moj sine! Ne mrzi svog prvog prijatelja, jer drugi neće trajati.

57 O moj sine! Posjeti siromaha u nesreći, i pričaj s njim u Sultanovom prisustvu, i čini svoju radinost da ga spaseš od usta lava.

58 O moj sine! Ne raduj se u smrti svog neprijatelja, jer nakon malo ti češ biti njegov susjed, i onom koji ti se ismijava poštuj i počasti i budi unapred taj koji ga pozdravlja.

59 O moj sine! Ako bi voda stajala još u nebesima, i crna vrana postala bijela, i smirna porasla slatka kao med, tad bezuman čovjek i budala bi razumjeli i postali mudri.

60 O moj sine! Ako želiš biti mudar, odstrani svoj jezik od laganja, i tvoju ruku od krađe, i tvoje oči od gledanja zla, tad češ biti zvan mudrim.

61 O moj sine! Nek te mudar čovjek udari te sa štapom, ali ne daj da budala pomaže te sa mirisnom melemom. Budi ponizan u mladosti i biti češ počašćen u svojim starim danima.

62 O moj sine! Ne stoj pred čovjekom u danima njegove moči, niti rijeka u danima potopa.

63 O moj sine! Ne žuri u ženidbi žene, jer ako izađe na dobro, ona će reči, 'Moj gospodaru, daj mi moju dobit', a ako izađe na zlo, ona će ocijeniti onoga ko je bio uzrok tome.

64 O moj sine! Tkogod je elegantan u odjeći, on je isti u govoru, i onaj ko ima pojavu u odjeći, on je isti takav u govoru.

65 O moj sine! Ako si počinio krađu, učini to znanim Sultanu, i daj mu dio toga, da bi mogao biti izbavljen od njega, jer drugačije češ trpjeti gorčinu.

66 O moj sine! Učini prijateljem čovjeka čija ruka je zadovoljna i puna, i ne čini prijateljem čovjeka čija ruka je zatvorena i gladna.

67 Imaju četiri stvari u kojim niti kralj niti njegova vojska može biti sigurna: ugnjetavanje vezira (vidjelac?), loša uprava, izopačenost uma i tiranija nad podanicima; i četiri stvari koje se ne mogu sakriti: pametan i budala, i bogat i siromašan.

GLAVA III

Ahikar se povlači od aktivnog učešća u poslovima države. On predaje svoje posjede svom podmuklom nećaku. Ovdje je nevjerovatna priča o tome kako nezahvalan raskalašnik pokreće prevaru. Pametna urota da upetlja Ahikara rezultira u njegovom osuđivanju na smrt. Očigledni kraj Ahikara.

Tako je pričao Hakar i kad je završio ove naloge i mudrosti ka Nadanu svoje sestre sinu, on zamisli da će ih on držati sve, a nije znao da umjesto toga on je očitovao u njemu teškoću, prezir i podsmijeh.

2 Zato Hakar je sjedio još u svojoj kući i predao Nadanu sva svoja dobra, i robove, i pomoćnice, i konje, i stoku, sve ostalo što je posedovao i stekao, i moč da nudi i zabranjuje osta u ruci Nadana.

3 I Hakar sjede da odmori u svojoj kući, i kad Hakar ode da oduži poštovanje kralju on se vrati kući.

4 Kad je Nadan uvidio da je moč ponude i zabrane u njegovim rukama, on prezre položaj Hakara i naruga se njemu, i stade kriviti ga štogod da se pojavi, govoreći, ' Moj ujak Hakarje iznemogao, i on ne zna ništa sad.'

5 I on poče da tuče robove i pomoćnice, i proda konje i kamile i posta rasipnik svega što njegov ujak Hakar je stekao.

6 I kad Hakar vidje da on nema sažaljenja na njegove sluge niti na kućanstvo, on usta i progna ga iz svoje kuće, i pošalje da obavijesti kralja da je on razasuo posjed i njegovo imanje.

7 I kralj usta i pozva Nadana i reče mu: ' Hoće li Hakar ostati zdrav, niko neće vladati nad njegovim imanjem, niti nad njegovim kućanstvom, niti nad njegovim posjedima.'

8 I ruka Nadana je bila podignuta od njegovog ujaka Hakara i od njegovih dobara, i u međuvremenu on nije ni ulazio ni izlazio, niti ga pozdravljao.

9 Zato Hakar pokaja ga od svog djela sa Nadanom svoje sestre sinom , i on nastavi da bude veoma žalostan.

10 I Nadan imade mlađeg brata zvanog Benuzardan, i Hakar ga uze sebi na mjesto Nadana, i dovede ga i počasti ga sa največom čašću. I on predade mu sve što je imao, i načini ga upraviteljem njegove kuće.

11 Kad je Nadan uvidio šta se dogodilo on je bio obuzet zavišću i ljubomorom, i poče da se žali svakom koji ga pita, i ismijavaše njegovog ujaka Hakara govoreći: 'Moj ujak me istjerao iz svoje kuće, i stavio brata na mjesto mene, ali ako Svevišnji Bog da mi moč, ja ću donijeti na njega nesreću da bude ubijen.

12 I Nadan nastavi da razmišlja koji kamen spoticanja da izmisli za njega.

I nakon nekog vremena Natan prevrnu mislima, i napisa pismo Ahišu, sinu Šaha Mudrog, kralja Perzije, govoreći ovako:

13 'Mir i zdravlje i moč i čast Senaheribu kralju Asirije i Ninive, od njegovog vezira i tajnika Hakara tebi, O veliki kralju! Neka bude mir između mene i tebe.

14 Kad te ovo pismo stigne, ako bi ustao i došao brzo na ravan Nisrina, i do Asirije i Ninive, ja ću predati ti kraljevstvo tebi bez rata i bez borbnih redova.

15 I on napisa također i drugo pismo u ime Hakara , Faraonu kralju Egipta. 'Neka bude mir između tebe i mene, O močni kralju!'

16 Ako u vreme ovog pisma koje ti stigne ustaneš i kreneš put Asirije i Ninive do ravni Nisrina, ja ću ti predati kraljevstvo bez rata i bez borbe.

17 I pisanje Nadana bi kao pisanje njegovog ujaka Hakara.

18 Tad on presavi oba pisma, i zapečati ih pečatom svoga ujaka Hakara, oni behu štaviše u kraljevoj palači.

19 Tad on ode i napisa pismo kao od kralja svome ujaku Hakaru: 'Mir i zdravlje mom veziru, mom sekretaru, mom tajniku, Hakaru.

20 O Hakar, kad ti ovo pismo dođe, sakupi sve svoje vojnike, koji su sa tobom, i neka budu dobro obučeni i brojni, i dovedi ih meni u peti dan na ravan Nisrin.

21 I kad me vidiš da dolazim ka tebi, požuri i učini da vojska krene na mene kao na neprijatelja koji se bori sa mnom, jer ja imam sa sobom izaslanika od Faraona kralja Egipta, i da oni mogu vidjeti snagu naše vojske i uplaše se od nas, i oni su naši neprijatelji i mrze nas.

22 Tad on zapečati pismo i pošalje ga Hakaru po jednom od kraljevih slugu. I on uze drugo pismo koje je napisao i raširi ga pred kralja i pročita ga njemu i pokaza mu pečat.

23 I kad kralj ču šta je u pismu on bi smeten sa velikom zabrinutošću i bio je gnjevan sa velikim i bijesnim gnjevom, i reče, 'Ah, pokazao sam svoju mudrost! Šta sam uradio Hakaru da mi je napisao ova pisma mnojim neprijateljima? Je li mi to zauzvrat za moja dobra njemu?

24 I Nadan mu reče, 'Ne budi tužan, O kralju! Niti gnjevan, već idimo do ravni Nisrina i vidimo je li priča istinita ili ne.'

25 Tad Nadan usta na peti dan i uze kralja i vojnike i vezira i odoše do pustinje do ravni Nisrina. I kralj pogleda i gle! Hakar i vojska behu namešteni u redove.

26 A kad Hakar vidje da kralj je onde, on priđe i da znak vojski da krene u rat da se bori u redovima protiv kralja kako je našao u pismu, nije znao koji zamku Nadan iskopa za njega.

27 I kad kralj vidje čin Hakara on bi obuzet sa zabrinutošću i bijesom i smetenošću, i bijaše gnjevan sa velikim gnjevom.

28 I Nadan mu reče, ''Jesi li vidio, O moj gospodaru kralju! Šta je ovaj bijednik učinio? Ali ne budi gnjevan i ne budi žalostan niti u bolu, već idi do svoje kuće i sjedi na prijestolje, i ja ću dovesti Hakara tebi vezanog u svezanog lancima, i ja ću potjerati dalje tvoje neprijatelje od tebe bez muke.

29 I kralj se vrati do trona, bijući izazvan zbog Hakara, i nije učinio ništa što se tiče njega. I Nadan ode do Hakara i reče mu, ' V'allah, O moj ujače! Kralj se sigurno raduje u tebi sa velikim veseljem i zahvaljuje ti što si učinio što ti je zapovijedio.

30 I sad me posla tebi da raspustiš vojnike od dužnosti i dođeš k njemu sa tvojim rukama vezanim iza tebe, i nogama vezanim, da izaslanici Faraonovi mogu vidjeti, i da se kralj uplaši od njih i od njihovog kralja.

31 Ovako odgovori Hakar i reče, 'Slušati je poslušati.' I on ustane odmah i zaveza ruke iza sebe i okova sveza svoje noge.

32 I Nadan ga uze i ode s njim kralju. A kad Hakar uđe u kraljevu nazočnost on učini naklon pred njim do zemlje, i poželi mu moč i večni život kralju.

33 Tad reče kralj, 'O Hakar, moj sekretaru, moj upravniče poslova, moj tajniče, vladaru države, reci mi šta sam zlo učinio ti da si ne nagradio ovako odvratnim djelom.'

34 Tad mu oni pokazaše pisma u pisanome sa njegovim pečatom. I kad Hakar vidje ovo, njegovi ud ovi zadrhtaše i jezik mu osta vezan u trenu, i nije mogao govoriti ni riječ od straha, već on pognu svoju glavu prema zemlji i bi nijem.

35 I kad kralj vidje ovo, on osjeti izvjesnim da je stvar bila od njega, i on u trenu usta i naredi im da ubiju Hakara, i da udare njegov vrat mačem van grada.

36 Tad Nadan povika i reče, 'O Hakar, O crni! Koja je korist tebi od razmišljanja ili od tvoje moči u činjenju ovoga kralju?'

37 Tako kaže pripovjedač. I ime krvnika mačem bi Abu Samik. I kralj mu reče, 'O krvniče! Ustani, idi, posijeci vrat od Hakara na vratima njegove kuće, i baci njegovu glavu od njegova tijela stotinu lakata.

38 Tad Hakar klekne pred kralja i reče, 'Neka moj gospodar kralj živi zauvek! I ako želiš da me ubiješ, neka tvoja želja bude ispunjena; i ja znam da nisam kriv, već zao čovjek dade ovo iz svoje poročnosti, kakogod, o moj gospodaru kralju! Molim te od tvoga prijateljstva, dozvoli krvniku da da moje tijelo robovima, da me mogu sahraniti, i neka tvoj rob bude tvoja žrtva.'

39 Kralj usta i naredi krvniku da mu učini prema njegovoj želji.

40 I odmah naredi svojim slugama da uzmu Hakara i krvnika i idu s njim golim da mogu da ga ubiju.

41 I kad Hakar zna da je izvjesno da će biti ubijen on pošalje po svoju ženu, i reče joj, 'Dođi i sretni me, i neka bude sa tobom hiljadu mladih djevojaka, i obuci ih u ljubičaste haljine i svilu da mogu plakati za mnom pre moje smrti.

42 I pripremi stol za krvnika i njegove sluge. I pomiješaj mnogo vina, da mogu piti.'

43 I ona učini kako je on zapovijedio. I ona bi veoma mudra, pametna, i razborita. I ona ujedini svu moguću ljubaznost i učenje.

44 I kad vojska kraljeva i krvnik dođoše nađoše stol uređen, i vino i mnogo namirnica, i počeše jesti i piti dok nisu bili siti i pijani.

45 Tad Hakar uze krvnika postrani ostalih i reče, 'O Abu Samik, ne znaš li da kad Sarhadum kralj, otac Senaheriba, htio te ubiti, ja uzeh te i sakrih te na tajno mesto, dok kraljeva ljutnja nije prošla i on zapita za tebe?

46 I kad te dovedoh u njegovu prisutnost on se radovaše u tebi, i sad sjeti se  ljubaznosti koju ti učinih.

47 I znam da će se kralj pokajati zbog mene i biti će bijesan sa velikim gnjevom zbog mog pogubljenja.

48 Jer ja nisam kriv, i biti će kad me ti predstaviš pred njim u njegovoj palači, ti češ sresti veliku dobru sreču, i znaj da Nadan moje sestre sin me prevario i učinio ovo zlo meni, i kralj će se pokajati što me ubio, i sad ja imam podrum u vrtu moje kuće, i nitko ne zna za njega.

49 Sakrij me u njemu sa znanjem moje žene. I ja imam roba u zatvoru koji zaslužuje biti ubijen

50 Izvedi ga i obuci u moju odjeću, i zapovedi slugama kad su pijani da ga ubiju. Oni neće znati tko je koga su ubili.

51 I baci dalje njegovu glavu stotinu lakata od njegova tijela, i daj njegovo tijelo mojim robovima da mogu da ga sahrane. I imati češ položeno veliko blago sa mnom.

52 I kad krvnik učini kako mu je Hakar zapovijedio, on ode do kralja i reče mu, 'Neka tvoja glava živi zauvek!'

53 Tad Hakarova žena ode dolje do njega u skrovito mjesto svake sedmice da mu da što mu treba, i nitko nije znao o tome osim nje.

54 I priča je bila izvještena i ponavljana i širila se okolo u svako mjesto o tome kako Hakar Mudrac je bio ubijen i mrtav, i svi ljudi tog grada plakaše za njim.

55 I oni plakahu i rekoše: 'Alas (Jao) tebi, O Hakare! I od tvoga znanja i tvoje uljudnosti! Kako tužno za tebe i za tvoje znanje! Gde može bilo ko kao ti biti nađen? I gde može biti čovek tako pametan, tako učen, tamo vješt u vladanju i da naliči tebi da bismo mogli popuniti to mesto?''

56 A kralj se pokajavao za Hakarom, i njegovo pokajanje prevlada ga.

57 Tad on pozove Nadana i reče mu, 'Idi i uzmi tvoje prijatelje sa sobom i učini jadikovanje i plakanje za svojim ujakom Hakarom,i plači za njim kako je običaj, čineči počast u sječanje na njega.

58 Ali kad Nadan, glupi, bezumni, tvrda srca, ode do kuće svog ujaka, on niti zaplaka niti žali niti jadikova, već sakupi bez srca ljude i raskalašene i stadoše jesti i piti.

59 I Nadan poče da napada sluškinje i robove koji pripadahu Hakaru, i sveza ih i mučio ih i batinao ih je teškim batinama.

60 I nije poštivao ženu svoga ujaka, onu koja ga je nosila kao da je njen dječak, već je htio da ona padne u grijeh s njim.

61 Ali Hakar bijući odriješen u tajnom mjestu, on ču plakanje svojih robova i njihovih susjeda, i on se zahvali Svevišnjem, Milostivom, i dade hvalu, i on uvijek se moljaše i utjecaše Svevišnjem Bogu.

62 I krvnik dođe od vremena do vremena Hakaru dok je bio u skrovitom mjestu: i Hakar dođe i zamoli ga. I on utješi ga i poželje mu izbavljenje.

63 I kad je priča bila došla u druge zemlje da Hakar Mudri je bio ubijen, svi kraljevi behu žalili i prezreše kralja Senaheriba, i plakaše za Hakarom odrješiteljem zagonetki (tajni).

GLAVA IV

''Zagonetka Sfinge.'' Šta se stvarno dogodilo Ahikaru. Njegov povratak.

I kad kralj Egipta se uvjeri da je Hakar ubijen, on usta odmah i napisa pismo Senaheribu, podsječajući ga da 'od mira i zdravlja i moči i slave koju mi želimo posebno za tebe, moj voljeni brate, kralju Senaheribe.

2 Poželeo sam da izgradim dvorac između neba i zemlje, i želim da mi pošalješ mudrog, pametnog čoveka od sebe da izgradi za mene, i da mi odgovori sva moja pitanja, i da imam poreze kako je običajna dužnost u Asiriji za tri godine.

3 Tad on zapečati pismo i posla ga Senaheribu.

4 On uze ga i pročita i dade svom veziru i velikašima svog kraljevstva, i oni behu zabrinuti i posramljeni, i on bi ljut veoma gnjevan, i bi se pitao kako da radi.

5 Tad on sakupi stare i učene ljude i mudre ljude i mudrace i sveštenike i astrologe, i svakoga koji bi u njegovoj zemlji, da mu pročita pismo i reče im, 'Ko između vas će ići Faraonu kralju Egipta da mu odgovori na njegovo pitanje?'

6 I oni mu rekoše, 'O naš gospodaru kralju! Znaš li ti da nema nikoga u tvom kraljevstvu tko je upoznat sa takvim pitanjima osim Hakara, tvog viziera i sekretara.

7 Ali mi, mi nemamo umiječa u ovome, osim ako nije Nadan, njegove sestre sin, jer on ga je učio svu mudrost, učenje i znanje. Pozovi ga sebi, možda on može odvezati ovaj teški čvor.

8 Tad kralj pozva Nadana i reče mu, 'Pogledaj u ovo pismo i razumi što je u njemu.' I kad Nadan pročita, on reče, 'O moj gospodaru! Tko je sposoban da izgradi dvorac između nebesa i zemlje?'

9 I kad kralj ču govor Nadanov, on se rastuži sa velikom i teškom boli, i siđe dole sa prijestolja i sjede u prah, i poče da plače i tuguje nada Hakarom.

10 Govoreći, 'O moja tugo! O Hakare, koji si znao tajne i zagonetke!, jao meni zbog tebe, O Hakar! O učitelju moje zemlje i vladaru moga kraljevstva, gde da nađem takvog kao ti? O Hakar, O učitelju moje zemlje, gde da se okrenem za tebe? Jao meni zbog tebe! Kako sam te uništio! I ja slušah priču glupaka, neznalca deteta bez znanja, bez vjere, bez muškosti.

11 Ah! O opet Ah za mene! Tko mi može tebe dati samo još jednom, ili da mi donese riječ da Hakar je živ? Dao bih mu pola kraljevstva.

12 Odakle je ovo meni? Ah, Hakare! Da mogu vidjeti te još jednom, da mogu još jednom te pogledati, i uživati u tebi.

13 Ah! O moja žalosti za tobom za sva vremena! O Hakar, kako sam te ubio! I ja nisam odugovlačio sa tvojim slučajem dok ne vidim kraj stvari.'

14 I kralj ode plačući i noću i danju. A krvnik kad je vidio bijes kraljev i tugu njegovu za Hakarom, njegovo srce omekša prema njemu, i on priđe njemu i reče mu:

15 O moj gospodaru! Zapovijedi svojim slugama da mi odsijeku glavu! Tad reče kralj njemu: 'Jao tebi, Abu Samik, koja je tvoja greška?'

16 I krvnik mu reče, 'O moj gospodaru! Svaki rob koji radi suprotno riječi svog gospodara je ubijen, i ja sam radio suprotno tvojoj zapovijedi.'

17 Tad kralj mu reče, 'Jao tebi, O Abu Samike, šta si uradio suprotno mojoj zapovijedi?'

18 I krvnik mu reče, 'O moj gospodaru! Ti si mi zapovijedio da ubijem Hakara, i ja sam znao da češ se ti pokajati u vezi njega, i da bi mu bilo krivo urađeno, i ja ga sakrih na izvjesno mjesto, i ubih jednog od njegovih robova, i on je sad siguran u cisterni, i ako mi narediš ja ću ga dovesti tebi.'

19 I kralj mu reče,'Jao tebi, O Abu Samik! Ti me ismijavaš a ja sam tvoj gospodar.'

20 I krvnik mačem reče mu, 'Ne, tako mi života i glave, O moj gospodaru! Hakar je dobro i živ.

21 I kad kralj ču to što reče, on osjeti da je sigurno tako, i njemu se u glavi zavrti i on se onesvijesti od radosti, i on zapovijedi da mu dovedu Hakara.

22 I on reče krvniku, 'O vjerni slugo! Ako je tvoj govor istina, ja ću rado obogatiti te, i uzdiči tvoju čast iznad svih tvojih prijatelja.'

23 I krvnik ode dalje radujući se dok nije došao do Hakarove kuće. I on otvori vrata od skloništa, i ode dole i  nađe Hakara kako sjedi, slaveći Boga, i zahvaljujući Njemu.

24 I on uzviknu ka njemu, govoreći, 'O Hakar, donosim ti najveću radost, i sreću, i zadovoljstvo!'

25 I Hakar mu reče, 'Koje su vijesti, O Abu Samik?' I on mu reče sve o Faraonu od početka do kraja. Tad on uze njega i ode kralju.

26 I kad kralj vidje njega, on ga vidje u stanju poželjnom, i da je njegova kosa porasla duga kao u divlje zvijeri' i njegovi nokti bijahu kao kandže orla, i da njegovo tijelo bi prljavo od prašine, i boja njegovog lica se promjenila i izblijedila i bila je kao pepeo.

27 I kad ga kralj vidje on tugova nada njim i usta odjednom i zagrli ga i poljubi ga, i plaka nada njim i reče: 'Slava Bogu! Koji te doveo nazad k meni.'

28 Tad on utješi ga i smjesti. I on skine njegovu odjeću, i stavi na krvnika, i bi mu veoma zahvalan, i dade mu veliko bogatstvo, i učini da Hakar odmori.

29 Tad reče Hakar kralju, 'Neka moj gospodar kralj živi zauvek! To su bila djela djece svijeta. Ja sam uzgojio sebi palmovo drvo i mislio osloniti se na njega, a ono pođe stranputicom , i baci me dole.

30 Ali, O moj Gospodaru! Pošto sam se pojavio pred tobom, nemoj da briga pritiska te! I kralj mu reče: 'Blagoslovljen da je Bog, koji pokaza svoju milost, i znao je da ti je učinjeno krivo, i spasio te i izbavio te da budeš ubijen.

31 Ali idi u toplu kupku, i obrij glavu, i odreži nokte, i promjeni odjeću, i raduj se u periodu od četrdeset dana, da možeš učiniti dobro sebi i popraviti svoje stanje i boju svog lica da ti se vrati.

32 Tad kralj skine svoju skupocjenu odoru, i stavi je na Hakara, i Hakar zahvali Bogu, i učini naklon kralju, i povuče se u svoj stan zadovoljan i sretan, slaveći Svevišnjeg Boga.

33 I ljudi njegovog domačinstva radovaše se sa njim, i njegovi prijatelji, i svaki koji je čuo da je on još živ veselio se takođe.

GLAVA V

Pismo ''zagonetke'' je pokazano Ahikaru. Dečaci orlova. Prva ''avionska'' vožnja. Odlazak u Egipat. Ahikar, bijući čovjek od mudrosti također ima smisao za humor. (stih 27)

I on učini kako kralj zapovedi mu, i uze odmor četrdeset dana.

2 Tad on obuće svoju halju, i ode jahajući do kralja, sa svojim slugama iza njega i pred njim, radujući i zadovoljan.

3 Ali kad Nadan njegove sestre sin sazna šta se dogodilo, strah ga obuze i užas, i bijaše oduzet, ne znajuči šta da radi.

4 I kad Hakar vidje ga, on uđe u kraljevu nazočnost i pozdravi ga, i on uzvrati pozdrav, i učini ga da sjedne dole na njegovu stranu, govoreći mu,

'O moj dragi Hakar! Vidi ova pisma koja kralj Egipta posla nam, nakon što je čuo da si bio ubijen.

5 Oni nas provociraše i pređoše nas, i mnogi ljudi iz naše zemlje pobegoše u Egipat od straha za porezom da kralj Egipta posla i tražio od nas.

6 Tad Hakar uze pismo i pročita ga i razume njegov sadržaj.

7 Tad on reče kralju. 'Ne budi ljut, O moj gospodaru! Ja ću iči u Egipat, i ja ću se vratiti odgovarajući Faraonu, i ja ću mu pokazati ovo pismo, i ja ću mu odgovoriti o porezima, i ja ću poslati nazad sve one koji su pobjegli, i ja ću staviti tvoje neprijatelje u sram sa pomoču Svevišnjeg Boga i za sreću tvog kraljevstva.'

8 I kad kralj ču ovaj govor od Hakara on se radova sa velikom radošću, i njegovo srce se raširi i on učini mu naklonost.

9 I Hakar reče kralju: 'Daj mi odgodu od četrdeset dana da mogu razmotriti ovo pitanje i upraviti ga.' I kralj dozvoli ovo.

10 I Hakar ode do svog stana, i on zapovijedi lovcima da uhvate dva mlada orliča za njega, i oni uhvatiše ih i donesoše njemu: i on zapovedi tkalcima užadi da utkaju dva kabla od pamuka za njega, svaki od njih dve hiljade lakata dug, i dobio je drvodjelje i odredio im da urade dve velike kutije, i oni uradiše.

11 Tad on uze dva mala momka, i provede svaki dan žrtvujući janjad i hraneći orlove i dječake, i čineči da mladići jašu na leđima orlova, i on zaveza ih čvrstim čvorom, i priveza kabal do nogu orlova, i dade im da lebde gore malo po malo svaki dan, do udaljenosti od deset lakata, dok nisu odrasli i navikli i bili naučeni tome, i oni ustaše svi na dužinu užeta dok nisu dostigli nebo, mladići bivajući na njihovim leđima. Tad ih on povuče sebi.

12 I kad Hakar vidje da ova želja je ispunjena on odredi mladičima da kad su se uznosili visoko do neba da viču, govoreći:

13 'Donesi nam gline i kamena, da izgradimo dvorac za kralja Faraona, jer mi smo besposleni.'

14 I Hakar nije nikad učinio vježbajući ih dok nisu dostigli najveću moguću tačku (umiječa)

15 Tad ostavljajući ih on ode do kralja i reče mu, 'O moj gospodaru! Rad je završen prema tvojoj želji. Ustani sa mnom da ti mogu pokazati čudo.'

16 Tako kralj skoči i sjedne sa Hakarom i ode do šireg mjesta i posla da dovedu orlove i dječake, i Hakar veza ih i pusti ih u zrak na dužinu užadi, i oni počeše da viču kako ih je on naučio. Tad ih on povuče sebi i stavi ih na njihova mesta.

17 I kralj i oni koji behu sa njim čudili su se velikim čudom: i kralj poljubi Hakara između očiju i reče mu, 'Idi u miru, O moj voljeni! O ponosu moga kraljevstva! U Egipat da odgovoriš na pitanje faraona i prevaziđeš ga snagom Svevišnjeg Boga.

18 Tad on poželje mu srećan put, i uze njegove snage i njegovu vojsku i mladiće i orlove, i krene prema stanovanju Egipta; i kad je stigao, on se okrene prema zemlji kralja.

19 I kad ljudi Egipta saznaše da Senaherib je poslao čovjeka iz svog državnog savjeta da priča sa faraonom i odgovori na pitanja, oni odnesoše vijest kralju faraonu, i pošalje svitu svojih državnih savjetnika da ga dovedu pred njega.

20 I on dođe i uđe u prisustvo faraona, i učini naklon njemu kako je bilo primjereno kraljevima.

21 I on mu reče: 'O moj gospodaru kralju1 Senaherib kralj pozdravlja te izobiljem mira i moči, i časti.

22 I on posla me, koji sam od njegovih slugu, da mogu da ti odgovorim tvoje pitanje, i ispunim svu tvoju želju: jer ti si poslao potraživanje od mog gospodara kralja čovjeka koji će ti izgraditi dvorac između nebesa i zemlje.

23 I pomočju Svevišnjeg Bogai tvojom plemenitom milošću i snagom mog gospodara kralja ću ti izgraditi za tebe kako si želio.

24 Ali, O moj gospodaru kralju! Šta si rekao o porezima Egipta za tri godine, znaj stabilnost kraljevstva je stroga pravda, i ako ti pobjediš i moja ruka nema umijeća da ti odgovori, tad moj gospodar kralj će ti poslati poreze koje si spominjao.

25 I ako ti ja odgovorim na ova pitanja, ostati će za tebe da pošalješ što god si spominjao mome gopodaru kralju.'

26 I kad faraon ču govor, on se začudi i bi zabrinut nad slobodom njegovog jezika i uljudnosti njegova govora.

27 i kralj  faraon reče mu, 'O čovjeće! Koje je tvoje ime?' I on reče, 'Tvoj sluga je Abikam, i ja sam mali mrav među mravima kralja Senaheriba.'

28 I faraon mu reče, 'Nema li tvoj gospodar nikoga večeg dostojanstva od tebe, da je poslao tebe malog mrava da mi odgovori, i da razgovara sa mnom?'

29 I Hakar mu reče, 'O moj gospodaru kralju! Išao bih do Boga Svevišnjeg da ispunim što je na tvom umu, jer Bog je sa slabim da bi mogao zbuniti jakog.'

30 Tad faraon zapovijedi da pripreme stan za Abikama i snabdiju ga sa hranom, mesom, pićem, i svime što treba.

31 I kad bi gotovo, tri dana potom faraon se obuče u ljubičasto i crveno i sjede na tron, i svi njegovi veziri i velikaši njegova kraljevstva su stajali sa prekrštenim rukama, njihova stopala blizu zajedno, i njihove glave pognute.

32 I faraon pošalje da dovede Abikama, i kad on bi predstavljen njemu, on učini poklon pred njim, i poljubi zemlju nasuprot njega.

33 I kralj faraon reče mu, 'O Abikam, čemu ličim ja? I velikaši moga kraljevstva, čemu oni sliče?'

34 I Hakar reče mu, 'O moj gospodaru kralju, ti si kao idol Bel (Val), i velikaši tvoga kraljevstva su kao njegove sluge.'

35 On reče mu, 'Idi, i dođi nazad ovamo sutra.' Tako Hakar ode kako kralj faraon mu reče.

36 I sutra Hakar ode u prisustvo faraona, i učini naklon, i stade pred kralja. A faraon bi obučen u crvenu boju, a velikaši behu odjeveni u bijelo.

37 I faraon mu reče, O Abikam, komu sam ja sličan? I velikaši moga kraljevstva, komu su oni slični?'

38 I Abikam reče im, 'O moj gospodaru! Ti si kao sunce, a tvoje sluge su kao njegovi zraci.' I faraon reče mu, 'Idi u svoj stan, i dođi ovamo sutra.'

39 Tad faraon naredi svome dvoru da obuku čistu bijelu, a faraon je bio obučen kao oni i sjedne na svoj tron, i zapovijedi njima da dovedi Hakara. I on uđe i sjede pred njima.

40 I faraon mu reče, 'O Abikam, komu sam ja sličan? I moji velikaši, komu oni sliče?

41 I Abikam reče mu, 'O moj gospodaru! Ti si kao mjesec, a tvoji velikaši su kao planete i zvijezde.' I faraon mu reče, 'Idi, i sutra budi ovdje.'

42 Tad faraon zapovijedi svojim slugama da obuku odječu različitih boja, a faraon obuče crvenu baršunastu halju, i sjede na svoj tron, i zapovedi im da dovedu Abikama. I on uđe u učini naklon pred njim.

43 I on reče, 'O Abikam, komu sam ja sličan? I moja vojska, komu oni nalikuju?' I on reče, 'O moj gospodaru! Ti si kao mjesec April, i tvoja vojska je kao njegovo cveće.'

44 I kad kralj ču on se radova sa velikom radošću i reče , 'O Abikam! Prvi put ti si me uporedio sa idolom Belom, i moje velikaše za njegove sluge.

45 A drugi put ti si me uporedio sa suncem, a moje velikaše sa sunčevim zracima.

46 I treči put ti si uporedio me sa mjesecom, a moje velikaše sa planetima i zvijezdama.

47 A četvrti put ti si uporedio me sa mjesecom Aprilom, i moje velikaše sa cvećem. A sad, O Abikam! Reci mi, tvoj gospodar, kralj Senaherib, kome je on nalik? I njegovi velikaši, komu su oni slični?

48 I Hakar povika glasno i reče: 'Neka bude daleko od mene da spomenem mog gospodara kralja a ti sjediš na svom tronu. Već ustani na svoje noge da ti mogu reći komu moj gospodar kralj naliči i komu njegovi velikaši nalikuju.'

49 I faraon bi zatečen slobodom njegovog jezika i njegovom smjelošću u odgovaranju. Tad faraon ustane od trona, i stade pred Hakara, i reče mu, 'Reci mi sad, da mogu vidjeti komu tvoj gospodar kralj je sličan, i njegovi velikaši, komu su oni slični.'

50 I Hakar mu reče: 'Moj gospodar je Bog nebesa, i njegovi velikaši su munje i gromovi, i čijom voljom vjetar puše i kiša pada.

51 I on zapovijedi gromu, i munjama i kiši, i on drži sunce, i ono ne daje svoju svjetlost, i mjesec i zvijezde, i oni se ne okreću.

52 I on zapovijedi oluji, i ona udara i kiša pada i gazi po Aprilu i uništava njegovo cvijeće i njegove kuće.'

53 I kad faraon ču njegov govor, bi veoma oduzet i bi ljut sa velikim bijesom, i reče mu: 'O čovjeće! Reci mi istinu, i reci mi tko si ti uistinu.'

54 I on reče mu istinu. 'Ja sam Hakar pisar, najveći državnog savjeta kralja Senaheriba, i ja sam njegov vezir i upravnik njegovog kraljevstva, i njegov tajnik.'

55 I on reče mu,'Ti si rekao istinu u ovom govorenju. Ali mi smo čuli za Hakara, da kralj Senaherib ga je ubio, a sad ti izgleda da si živ i dobro.'

56 I Hakar reče mu, 'Da, tako je bilo, ali hvala Bogu, koji zna šta je skriveno, jer moj gospodar kralj zapovijedi da me ubiju, i on verova riječi rasipnika čoveka, ali Gospod me izbavi, i blagosloven je onaj koji verova u Njega.'

57 I faraon reče Hakaru, 'Idi, i sutra budi ovde, i reci mi riječ koju nikad nisam čuo od svojih velikaša niti od ljudi moga kraljevstva i mojoj zemlji!

GLAVA VI

Lukavstvo uspijeva. Ahikar odgovara na svako pitanje faraona. Dječaci na orlovima su vrhunac dana. Sa tako rijetko nađeno u antičkim spisima, je otkriveno u stihovima 34-45

I Hakar ode u svoj stan, i napisa pismo, govoreći u njemu mudro:

2 Od Senaheriba kralja Asirije i Ninive faraonu kralju Egipta.

3 'Mir s tobom, O moj brate! I šta želimo učiniti ti znanin je ovo da brat treba brata, i kraljevi jedan drugog, i moja nada od tebe je da mi ti posudiš devet stotina talenata zlata, jer trebam ga za opskrbu nekih vojnika, da mogu da potrošim ih na njih. I nakon toga ja ću ih poslati tebi.'

4 Tad on presavije pismo, i pokaza ga sljedeći dan faraonu.

5 I kad ga on vidje, bi obuzet i reče mu, 'Uistinu nikad nisam čuo ništa kao ovo u jeziku bilo kaga.'

6  Tad Hagar reče mu, 'Uistinu ovo je dug koji ti imaš prema mom gospodaru kralju.'

7 i faraon prihvati ovo govoreći, 'O Hagar, to je kao od tebe koji si najčasniji u službi kralja.

8 Blagoslovljen nek je Bog koji te načini savršena u mudrosti i koji je obdario te mudrošću i znanjem.

9 I sad, O Hakar, ostaje šta sam želio od tebe, da izgradiš dvorac između nebesa i zemlje.'

10 Tad kaza Hagar, ' Čuti je poslušati. Ja ću izgraditi ti dvorac prema tvojoj želji i izboru, ali, O moj gospodaru opskrbi nas vapnom i kamenom i glinom i radnicima, a ja imam vješte zidare koji će izgraditi za tebe što si želio.'

11 i kralj pripremi sve to za njega, i oni odoše na široko mesto, i Hakar i njegovi mladići dođoše do njega, i on uze orlove i mlade dečake sa njim, i kralj i njegovi velikaši odoše i celi grad se sakupi, da mogu videti šta Hakar će učiniti.

12 Tad Hakar pusti orlove iz kutija, i zaveza mladiće na njihova leđa, i zaveza užad na orlove noge, i pusti ih da idu u vazduh. I oni vinuše se gore, dok nisu ostali između neba i zemlje.

13 I mladići počeše vikati, govoreći, 'Donesite cigle, donesite gline, da možemo izgraditi kraljev dvorac, jer mi stojimo besposleni!'

14 I svjetina beše zapanjena i obuzeta, i oni se čudiše. A kralj i velikaši se čudiše.

15 I Hakar i njegove sluge počeše da udaraju radnike, a oni vikaše na kraljeve snage, govoreći im, 'Donesite do majstora šta žele i ne ometaj ih od njihova posla.'

16 I kralj mu reče, 'Ti si lud, tko može donijeti bilo šta na tu daljinu?

17 I Hakar mu reče, 'O moj gospodaru! Kako čemo sagraditi dvorac u vazduhu? I ako moj gospodar kralj da je ovde, on bi izgradio nekoliko dvoraca u jednom danu.

18 I faraon mu reče, 'Idi, O Hakaru, u svoj stan, i odmori, mi smo odustali od izgradnje dvorca, i sutra dođi mi.'

19 Potom Hakar ode u svoj stan i sutra se pojavi pred faraonom. I faraon reče, 'O Hakar, ima li vjesti o konjima tvoga gospodara? Jer kad on rže u zemlji Asirije i Ninive i naše kobile čuše njegov glas, one pobaciše svoje mlade.'

20 I kad Hakar ču ovaj govor on ode i uze mačku, i sveza je i poče je šibati sa teškim šibanjem dok Egipčani nisu čuli, i oni odoše i rekoše kralju o tom.

21 I faraon posla da dovedu Hakara, i reče mu, 'O Hakar, zašto si šibao i udarao tu nijemu zvijer?'

22 I Hakar mu reče, moj gospodaru kralju! Sigurno je ona uradila ružno djelo meni, i zaslužila je batinanje i šibanje, jer moj kralj Senaherib mi je dao lijepog pijetla, i on je imao jak glas i znao je sate dana i noći.

23 I mačka je uzela ove noći i odsjekla mu glavu i otišla, i zbog tog djela ja sam joj učinio te batine.

24 I faraon mu reče, 'O Hakar, vidim iz svega ovoga da si ti dosta star i umiječe tvoje, jer između Egipta i Ninive ima šezdeset osam parasanga (dužina od oko 5km), i kako je ona otišla ove noći i odsjekla glavu pijetla i vratila se?'

25 I Hakar mu reče, 'O moj gospodaru! Da je tolika udaljenost između Egipta i Ninive kako bi tvoje kobile mogle čuti kad moga gospodara kralja konji ržu i odbace svoje mlade? I kako može glas konja stići do Egipta?

26 I kad faraon ču to, on je znao da je Hakar odgovorio na njegovo pitanje.

27 I faraon reče, 'O Hakar, žalim da ti napraviš mi užad od morskog pijeska.'

28 I Hakar mu reče, ''O moj gospodaru kralju! Naredi im da mi donesu užad iz riznica da bih mogao učiniti jedan.'

29 Tad Hakar ode nazad do kuće, i probuši rupe u gruboj obali mora, i uze ruku punu pijeska, morskog pijeska, i kad sunce se diže, i uđe u rupe, on raširi pijesak na suncu dok nije postalo kao tkano kao užad.

30 I Hakar reče, 'Zapovijedi svojim slugama da uzmu ovu užad, i što god ti poželiš, ja ću istkati ti kao ove.'

31 I faraon reče, 'O Hakar, imamo mlinski kamen ovdje i razbijen je i želim da ga sašiješ.'

32 I Hakar pogleda ga, i nađe drugi kamen.

33 I reče faraonu 'O moj gospodaru! Ja sam stranac: nemam alata za šivanje.

34 Ali želim da ti zapovjediš vjernim obućarima da izrežu šila iz ovog kamena, da mogu da sašijem mlinski kamen.'

35 Tad faraon i svi njegovi velikaši se smijahu. I on reče, 'Blagosloveljen bio Svevišnji Bog, koji dade ti ovaj um i znanje.'

36 I kad faraon vidje da Hakar ga je prevazišao, i uzvratio mu odgovore, on odjednom postade uzbuđen, i zapovedi im da sakupe mu za tri godine poreze i donesu ih Hakaru.

37 I on skinu sa sebe odjeću i stavi ih na Hakara, i njegove vojnike, i njegove sluge, i dade mu za troškove njegova puta.

38 I on mu reče, 'Idi u miru, O snago njegova gospodara i ponosu njegovih vidara! Ima li ikoji sultan nekog kao ti? Prenesi moje pozdrave tvom gospodaru kralju Senaheribu, i reci mu kako smo mu poslali darove, jer kraljevi su zadovoljni sa malo.'

39 Tad Hakar usta, i poljubi kralja faraona ruke i poljubi zemlju ispred njega, i poželi mu snagu i napredak, i izobilje u njegovom blagu, i reče mu, 'O moj gospodaru! Želim od tebe da niko od naših zemljaka ostane u Egiptu.'

40 I faraon usta i pošalje glasnike da obznani ulicama Egipta da niko od naroda Asirije i Ninive ne treba da ostane u zemlji Egipta, već da treba da ide sa Hakarom.

41 Tad Hakar ode i uze oproštaj od kralja faraona, i putovaše, tražeći zemlju Asirije i Ninive, i imao je nešto blaga i veliku dobit bogatstva.

42 I kad vijesti stigoše kralju Sebaheribu da Hakar dolazi, on izađe da ga sretne i veselio se nada njim iznimno sa velikom radošću i zagrli ga i poljubi ga i reče mu, 'Dobrodošao kući:, O rođače! Moj brate Hakare, snago moga kraljevstva, ponosu carstva.

43 I šta bi htio od mene, čak da tražiš polovinu moga kraljevstva i mojih posjeda.

44 Tad Hakar reče mu, 'O moj gospodaru kralju, živi za uvek! Pokaži milost, O moj gospodaru kralju! Abu Samiku umjesto mene, jer moj život je bio u ruci Božjoj i njegovoj.

45 Tad reče Senaherib kralj, 'Čast nek je tebi, O moj voljeni Hakar! Učiniti ću položaj Abu Samika krvnika večim od svih mojih državnih savjetnika i mojih odabranika.'

46 Tad kralj poče da pita ga kako je on dobio faraona od prvog dolaska dok nije došao kod njega, i kako mu je odgovorio sva pitanja, i kako je primio poreze od njega, i promjenio odjeću i darove.

47 I Senaherib kralj radovaše se velikom radošću, i reče Hakaru, 'Uzmi šta želiš rado od ovog danka, jer je sve unutar dohvata tvoje ruke.'

48 I Hakar reče: 'Neka kralj živi zauvek! Ne tražim ništa već sigurnost mog gospodara kralja i stalnost njegove veličine.

49 O moj gospodaru! Šta da uradim sa bogatstvom i sa tim? Ali ako želiš ti ukaži mi milost, daj mi Nadana, moje sestre sina, da mogu da mu uzvratim za ono što mi je uradio, i daj mi njegovu krv i drži me nedužnim od toga.'

50 I Senaherib kralj reče, 'Uzmi ga, dajem ga tebi.'I Hakar uze Nadana, svoje sestre sina, i zaveza mu ruke sa željeznim lancima, i uze ga iz njegova stana, i stavi teške okove na njegove noge, i veza ih sa čvrstim čvorom, i nakon vezanja njega baci ga u tamnu sobu, umjesto mesta za odmor, on odredi Nebu-hala stražara nada njim da da mu komad hljeba i malo vode svaki dan.

GLAVA VII

Mudrosti Ahikara kojima on završava svog nećaka obrazovanje. Upečatljive sličnosti. Ahikar naziva dječaka slikovitim imenima. Ovdje završava priča o Ahikaru.

I kakogod Hakar ode i kritizira Nadana, svoje sestre sina, govoreći mu mudro:

2 'O Nadan, moj dečaće! Učinio sam ti sve dobro i ljubazno i ti me nagradi time što je ružno i zlo i sa ubojstvom.

3 'O moj sine! Rečeno je u mudrostima: Onaj koji ne sluša ušima, oni će učiniti ga da sluša uhvačena vrata.'

4 I Nadan reče, 'Zbog čega si ljut na mene?'

5 I Hakar mu reče, ' Jer sam te podigao, i naučio te, i dao ti čast i ugled i učinio te velikim, i podigao te najboljim odgojem, i posjedoh te na moje mjesto da možeš biti moj nasljednik u svijetu, a ti si me stavio na ubijanje i vratio mi stavljajući me u propast.

6 Ali Bog je znao da mi je učinjeno krivo, i on me spasio od toga što si mi namjestio, jer Gospod liječi slomljena srca i sprečava zavidne i uhole.

7 O moj dječače! Bio si mi kao škorpija koja kad udari u bakar, probija ga.

8 O moj dječače! Ti si kao gazela koja je jela korijen broća (crvene boje), i učiniše me danas i sutra oni će postanti preplanuli skrivajući se u mojem korijenu. ''

9 O moj dječače! Ti si bio ko onaj koji vidje svoga druga golog u prohladnom vremenu zime, i uze hladnu vodu i posu po njemu.

10 O moj dječače! Ti si bio meni kao čovjek koji uze kamen, i baci ga u nebo da kamenuje Gospoda njime. I kamen ga nije udario, i nije dostigao dovoljno visoko, već posta uzrok krivnje i grijeha.

11 O moj dječače! Da si me počastio i poštovao me i slušao moje riječi bio bi moj nasljednik i vladao nada gospodstvima.

12 O moj sine! Znaš li ti da ako rep psa ili svinje bi bio deset lakata dug ne bi prišao vrijednosti konjskog čak da je u svili.

13 O moj dječače! Mislio sam da češ ti biti moj nasljednik nakon moje smrti i ti kroz zavist i tvoju drskost želio si da me ubiješ. Ali Gospod izbavi me od tvoje lukavosti.

14 O moj sine! Bio si mi kao zamka koja je namještena na đubrištu, dođe vrabac i nađe zamku otvorenu. I vrabac reče zamki, ''Zašto si ovdje?'' Reče zamka, ''Ja se molim ovdje Bogu.''

15 I ševa pita također, ''Koji je komad drveta koji ti držiš?'' Reče zamka, ''To je mlada orahovina na kojoj sam naslonjen u vrijeme molitve.''

16 Reče Ševa: ''I šta je ta stvar u tvojim ustima?'' Reče zamka: ''To je kruh i hrana koji nosim za sve gladne i siromašne koji dođu blizu mene.''

17 Reče ševa: ''Sad mogu da dođem i jedem, jer sam gladan?'' I zamka reče mu, ''Dođi pravo.'' I ševa priđe da bi jela.

18 Ali zamka skoči i uhvati ševu za vrat.

19 I ševa odgovori i reče zamki, 'Ako je to tvoj hljeb za gladne,  Bog ne prihvača tvoju milostinju i tvoja lijepa djela.

20 I ako je to tvoj post i tvoja molitva, Bog ne prihvača od tebe ni post niti molitvu, i Bog neće usavršiti šta je dobro u pogledu tebe.''

21 O moj dečače! Ti si mi bio kao lav koji napravi prijateljstvo s magarcem, i magarac hodaše pred lavom neko vreme, i jedan dan lav skoči na magarca i pojede ga.

22 O mo dečače! Ti si bio meni kao žižak u pšenici, jer ne učini dobra ničemu, već uništi pšenicu i izgrize je.

23 O moj dečače! Ti si bio kao čovek koji posija deset mera pšenice, i kad bi vreme žetve, on ustane i požanje ju, i sakupi je i omlati, te se o njemu veoma trudio, i izokrenu se da bi deset mera, i njegov gospodar reče: ''O ti lijeni stvore! Nisi ni porastao niti se smanjio.''

24 O moj dečače! Ti si meni bio kao jarebica koja je bila ubačena u mrežu, i nije se mogla spasti, već zvaše jarebice, da bi ih mogla ubaciti sa sobom u mrežu.

25 O moj sine! Bio si mi kao pas kome bi hladno i ode u lončarevu kuću da se ugrije.

26 I kadse ugrijao, počeo je lajati na njih, i oni potjeraše ga i izudaraše, da ih ne ugrize.

27 O moj sine! Bio si mi kao svinja koja ode u vrelu kupku sa ljudima od osobina, i kad izađoše iz tople kupke, vidjela je prljavu rupu i spustila se u nju.

28 O moj sine! Bio si mi kao koza koja se pridrži drugarima na njihovom putu za žrtvu, i nisu mogle se spasti.

29 O moj dečače! Pas koji nije hranjen od svog lova postaje hrana za muhe.

30 O moj sine! Ruka koja ne radi i ne ore i (koja) je pohlepna i lukava biti će odsječena s ramena.

31 O moj sine! Oko koje ne vidi svjetla, gavrani će uzeti i isčupati.

32 O moj dečače! Bio si mi kao drvo čije grane oni behu sekli, i ono reče im, ''ako nešto od mene nije u vašoj ruci, zasigurno nečeš moči odseči me.''

33 O moj dečače! Ti si kao mačka kojoj su rekli: ''Ostavi se krađe dok ne uradimo lance od zlata i nahranimo te šečerom i bademom.''

34 I ona reče, ''Nisam zaboravna od vještine moga oca i moje majke.''

35 O moj sine! Ti si bio kao zmija koja jaše na trnovitom grmu kad bi usred reke, i vuk vidje ih i reče, '' Šteta na štetu, i daj onom tko je gori da upravlja oboje njih.''

36 I zmija reče vuku, ''Jagnje i koze i ovce koje ti jedeš cio život, hočeš li ih vratiti njihovim ocima i njihovim roditeljima ili ne?''

37 Reče vuk, ''Ne.'' I zmija mu reče, ''Ja mislim da posle mene ti si gori od nas.''

38 O moj dečače!  Ja hranih te dobrom hranom a ti nisi hranio mene sa suhim kruhom.

39 O moj dečače! Dadoh ti slate vode da piješ i dobar sirup, a ti mi nisi dao vode iz bunara da pijem.

40 O moj dečače! Naučih te, ja te othranih, a ti iskopa skrovito mjesto za mene i sakri me.

41 O moj dečače! Odgojio sam te sa najboljim odgojem i obukom kao visok cedar, a ti si se iskrivio i savio me.

42 O moj dečače! Bila je moja nada prema tebi da češ mi izgraditi utvrđen zamak, da mogu da se sakrijem od svojih neprijatelja, a ti posta meni kao neko ko me sahranjuje u dubinu zemlje, ali Gospod uze sažaljenja na mene i izbavi me od tvoga lukavstva.

43 O moj dečače! Ja željeh ti dobro, a ti me nagradi sa zlom i mržnjom i sad ja bi rado suze ti istjerao iz očiju, i učinio te hranom za pse, i odrezao ti jezik, i skinuo ti glavu sa oštricom mača, i uzvratio ti za tvoja odvratna djela.'

44 I kad Nadan ču ovaj govor od svog ujaka Hakara, on reče: ' O moj ujače! Učini sa mnom po tvom znanju, i oprosti mi moje grijehe, jer tko je ovdje tko je griješio kao ja, ili ko je tamo tko oprašta kao ti?

45 Prihvati me, O moj ujače! Sad ću služiti u tvojoj kući, i biti konjušar tvojim konjima i čistiti džubar od tvoje stoke, i hraniti tvoje ovce, jer ja sam zao a ti si pravedan: ja sam kriv a ti si onaj koji oprašta.'

46 I Hakar reče mu, 'O moj dečače! Ti si kao drvo koje je besplodno pored vode, i njegov gospodar je prinuđen da ga posječe, i ono reče mu, ''Premjesti me na drugo mjesto, i ako ne dam ploda, posjeci me.''

47 I njegov gospodar reče mu, ''Ti bijući pored vode nisi donio ploda, kako češ donijeti plod kad si na drugom mjestu?''

48 O moj dečače! Stare godine orla su bolje od mladosti vrane.

49 O moj dečače! rekoše vuku, ''Drži se dalje od ovaca da ne bi njihova prašina povredila te.'' I vuk reče, ''Talog ovčjeg mlijeka je dobar za moje oči.''

50 O moj dečače! Učiniše vuka da ide u školu da nauči da čita i rekoše mu, ''Reci A, B.'' On reče, ''Janje i jarac u mom stomaku''

51 O moj dečače! Postaviše magarcu dole stol i on pade, i poče da se valja u prašini i neko reče, ''Neka se valja, to je njegova priroda, neće se promjeniti.

52 O moj dečače! Govor je istinit koji kaže: ''Ako začneš dječaka, zovi ga sinom, i ako dobiješ dečaka, zovi ga tvojim robom.''

53 O moj dečače! Onaj koji radi dobro će sresti dobro, a onaj koji čini zlo će sresti se sa zlom, jer Gospod uzvrača čovjeku prema mjeri njegova djela.

54 O moj dečače!  Šta da kažem više tebi od ovoga govorenja? Jer Gospod zna šta je sakriveno, i upoznat je sa misterijama i tajnama.

55 I On će ti uzvratiti i suditi ti,  i uzvratiti će ti prema tvojoj zaslugi.

56 I kad Nadan ču taj govor od svoga ujaka Hakara, on se naduo i postao kao napuhani mjehur.

57 I njegovo tijelo se nadulo i njegove noge i stopala, i on bi rastrgan, a stomak mu se rasprsnuo, i crijeca mu se rasuše, i on je patio i umro.

58 I njegov kraj bi uništenje, i on ode do pakla. Jer onaj ko kopa jamu svome bratu će pasti u nju, i onaj ko namjesti zamku će biti uhvačen u nju.

59 To je šta se dogodilo i što smo našli o priči o Hakaru, i slava neka je Bogu zauvek. Amen, i mir.

60 Ovaj ljetopis je završen sa pomoču Božijom, neka je On uzvišen! Amen, Amen, Amen.