Jobov Testament
Nedužan, požrtvovan, i pobednik u mnogim borbama.
Knjiga Joba, zvanog Jobab, njegov život i prijepis njegova Testamenta.
Poglavlje 1
1 Na dan kad je postao bolestan i znao je da treba napustiti svoje tjelesno boravište, on pozva svojih sedam sinova i tri kćeri i reče im: 2 ''Okružite me, djeco i čujte, i ja ću vam reći šta je Gospod učinio za me, i sve što mi se dogodilo. 3 Jer ja sam Jov vaš otac. 4 Znajte moja djeco, da ste vi naraštaj izabranika i znajte za svoje plemenito (uzvišeno) rođenje.
5 Jer ja sam od sinova Ezava. Moj brat je Nahor, a vaša mati Dina. Od nje ja postah vaš otac. 6 Moja prva žena je umrla sa mojih drugih desetero djece u gorkoj smrti. 7 Čujte sad, djeco, i ja ću vam otkriti šta se dogodilo meni.
8 Ja sam bio veoma bogat čovek živeći na istoku zemlje Ausitis , (Utz) i prije nego me Gospod nazvao Job, ja bih zvan Jobab.
9 Početak moga iskušenja je bio ovakav. 10 Blizu kuće je bio idol koji su štovali ljudi, i ja videh stalno paljene prinose donesene njemu kao bogu.
10 I ja sam razmišljao i rekao sebi: ''Je li ovo onaj koji je stvorio nebesa i zemlju, more i nas sve i Kako da znam istinu''
11 I u toj noći ja sam spavao, glas dođe i pozva me: ''Jobab, Jobab! Ustani, i ja ću ti reći tko je onaj koga želiš da znaš. 12 Ovo, kome ljudi prinose paljene žrtve i ljevanice, nije Bog, već ovo je sila i moč Zavodnika (Satane) kojim on vara ljude''.
13 I kad ja čuh ovo, Ja padoh na zemlju i prostret rekoh sebi: 14 ''O moj Gospode koji govoriš zarad spasenja moje duše. Ja molim te, ako je ovaj idol Satana, Ja molim te, daj mi da idem tamo i uništim i očistim to mjesto. 15 Jer tamo nema nikog ko bi mi zabranio da činim to, kako sam Ja kralj ove zemlje, tako da oni koji žive u njoj neće više biti zavođeni''.
16I glas koji je govorio iz plamena odgovori mi: ''Ti ne možeš očistiti to mjesto. 17 Ali gle ja objavljujem ti šta Gospod mi je naredio da ti kažem, Jer ja sam arhanđel Božiji.'' 18 I ja rekoh: ''Štagod bude rečeno ovom slugi, Ja ću slušati. 19 I Arhanđel, reče mi: ''Ovako govori Gospod: Ako ti poduzmeš da uništiš i ukloniš lik Satane, on će postaviti svoj gnjev da ti vrati ratom protiv tebe, i on će iznijeti protiv tebe sve svoju zlobu. 21 On će donijeti na tebe mnoge teške pošasti, i uzeti od tebe sve šta imaš. 21 On će ukloniti od tebe tvoju decu, on će nanijeti mnoga zla na tebe. 22 Tako da ćeš morati boriti se jako da odušreš se boli, naravno na tvoju nagradu, prešavši iskušenja i nevolje.
23 Ali kad izdržiš, Ja ću učiniti tvoje ime znanim kroz sve naraštaje zemlje do kraja svijeta. 24 I ja ću povratiti tebe svemu što si imao, i uduplo onoga što si izgubio će biti dato tebi kako bi znao da Bog ne uvažava osobu već daje svakomu koji zaslužuje dobro. 25 I također tebi će biti dano, i ti češ staviti krunu amaranta (koji nikad ne vene). 26 I u uskrsnuću (oživljenju) ti češ biti probuđen za vječan život. Tad češ znati da Gospod je pravedan, i istinit i močan.''
27 Zato, moja djeco, Ja odgovorih: ''Ja ću iz ljubavi Božje izdržati do smrti sve što dođe na mene, i neću se povući''. 28 Tad anđeo stavi svoj pečat na mene i ostavi me.
Poglavlje 2
1 Nakon ovoga Ja ustah u noći i uzeh pedeset robova i odoh do hrama idola i uništih ga do zemlje. 2 I tako se vratih mojom kući i dadoh naređenja da vrata budu čvrsto zaključana, govoreći mojim vratarima: 3 ''Ako netko pita za mene, ne izveštavajte me, vec recite mu, On istražuje hitne poslove, On je unutra.''
4 Potom Satana preruši se u prosjaka i pokuca teško na vrata, govoreći vratarima:
5 ''Javite Jovu i recite da Ja želim da se susretnem sa njim''.
6 A čuvari vrata dođoše mi i rekoše mi to, ali čuše od mene da sam u poslu.
7 Zli, obzirom da je promašio u ovom, ode i uze na rade staru, poderanu košaru i uđe i govori sa vratarima ovako: ''Recite Jobu, daj mi kruha iz tvojih ruku da mogu jesti''. 8 I kad ja čuh ovo, Ja dadoh njoj izgorjeli hljeb da daju mu, i učinih mu znanim: ''Ne očekuj da jedeš moj kruh, jer je zabranjeno tebi''. 9 Ali vratari, bijući posramljeni da mu daju izgorjeli i prašnjav kruh, kako nisu znali da je Satana, uzeše od sebe lijepa hljeba i dadoše mu. 10 A on uze, znajuči šta se dogodilo, i reče devojci: ''Idi odavde, loša slugo, i donesi mi hljeb koji ti je dan da mi daš''. 11 I sluga je plakao i rekao tužno: ''Ti govoriš istinu, govoreći da sam loš sluga, jer nisam učinio kako mi je rekao moj gospodar''. 12 I on se okrene nazad i donese mi izgorjeli kruh i reče mu: ''Ovako kaže moj gospodar : Ti nečeš jesti moga hljeba više, jer je zabranjeno tebi. 13 I ovo mi on dade (govoreći: Ovo dajem) kako me ne bi kaznio jer sam dao neprijatelju koji je tražio''. 14 I kad Satana ču ovo, on odasla nazad slugu k meni govoreći: ''Kako vidiš ovaj hljeb sav izgorio, tako ću Ja uskoro spaliti tvoje tijelo da ga učinim kao ovo''. 15 I ja odgovorih: ''Čini šta želiš da činiš i izvrši šta god naumiš. Jer ja sam spreman da izdržim štagod ti donio na mene''. 16 I kad đavo ču ovo, on ostavi me, i idući ispod najviših nebesa, on uze od Gospoda zakletvu da on ima moč, nad svim mojim posjedima. 17 I nakon što je uzeo moč on ode i odmah oduze sve moje bogatstvo.
Poglavlje 3
1 Ja sam imao stotinu i trideset hiljada ovaca, i od tih ja odvajah sedam hiljada za oblačenje siročadi i udovica i potrebitih i bolesnih. 2 Ja imah stado od osam stotina pasa koji su čuvali moje ovce i pored tih dve stotine da čuvaju moju kuću. 3 I ja imah devet mlinova radnih za ceo grad i brodove da nose robu, i ja slah im u svaki grad i u svako selo slabima i bolesnima i onima koji behu nesrećni. 4 I ja imah tri stotine i četrdeset nomadskih magaraca, i od tih ja stavih postrani pet stotina, i potomstva od ovih ja naredih da budu prodani i nastavih davati siromašnima i potrebitim. 5 Od svih zemalja siromašni su dolazili da me sretnu.
6 Četvera vrata moje kuće behu otvorena, svaka, imala su zadužena čuvara koji je gledao da li iko od ljudi dolazi da traži milostinju, i ako su me vidjeli da sjedim na jednim vratima tako su mogli otići kroz druga i uzeti šta trebaju.
7 Također sam imao trideset nepokretnih stolova postavljenih u svaki čas za strance samo, i također sam imao dvanaest stolova raširenih za udovice. 8 I ako iko dođe tražiti milostinju, on bi našao hranu na mom stolu da uzme sve što treba, i nisam vratio nikoga dalje da ostavi moja vrata sa praznim stomakom.
9 Također sam imao tri hiljade pet stotina jarama volova, i ja odabirah od tih pet stotina i koristio ih za oranje. 10 I sa tima ja sam činio sav posao u svakom polju sa onima koji hoće, da ih uzmem u najam i prinos njihovih usjeva ja stavljah postrani za siromašne na njihovom stolu. 11 Također sam imao pedeset pekara iz koji sam slao hljeb na stol za siromašne. 12 I imah robove odabrane za njihovu službu. 13 Bili su tu također neki stranci koji su vidjeli moju dobru volju; oni su željeli da služe kao posluživači sami. 14 Drugi, bijući smeteni i nisu mogli da ostvare za život, dolazili su sa molbama govoreći: 15 ''Mi molimo te, budući da i mi možemo ispunjavati ovu službu sluga i nemamo posjed, imaj milosti na nas i unajmi nam novca da možemo ići u velike gradove i prodavati robu. 16 A višak naše zarade mi čemo dati kao pomoć siromašnima, i tad ćemo vratiti tebi tvoj novac. 17 I kad ja čuh ovo, Ja bijah zadovoljan da su uzeli sve ovo zajedno od mene radi činjenja dobročinstva za siromašne. 18 I rada srca ja dadoh im što su željeli, i ja prihvatih njihovu pisanu vezu, ali nisam hteo uzeti ništa drugo od njih već samo pisani dokument. 19 I oni odoše preko u druge zemlje i dadoše vremena siromašnima toliko koliko su bili uspešni. 20 Često, nešto od njihovih roba bi izgubljeno na putu ili na moru, ili bi bili opljačkani. 21 Tad bi dolazili i govorili: ''Mi molimo te, budi velikodušan prema nama kako bi mogli vidjeti kako da ti vratimo tvoje''. 22 I kad ja čuh ovo, ja ih uvažavah, i dadoh im njihovu vezu, i često čitajući je pred njima poderah je i otpustih ih od njihova duga, govoreći im: 23 ''Šta sam posvetio za dobro siromašnih, ja neću uzeti od vas''. 24 I tako ja ne uzimah ništa od mojih dužnika. 25 I kad čovek sa veselim srcem dolazio je meni govoreći: Ja nisam u potrebi da budem primoran biti plaćeni radnik za siromašne. 26 Ali želim da služim potrebitim za tvojim stolom''., i on je pristajao da radi, i on je jeo svoj udio. 27 Tako mu dadoh njegovu nadnicu kakogod, i odoh kući radujući se. 28 I kad on nije htio da uzme, ja primorah ga da učini tako, govoreći: ''Ja znam da ti si vredan čovjek koji gleda i čeka svoju platu, i ti moraš uzeti je.''
29 Nikad nisam odgodio isplatu plate od unajmljenih ili ikog drugog, niti držao u svojoj kući za jedno večer njihovu platu što sam dužan njima. 30 Oni koji su muzli krave i ovce signalizirali su prolaznicima da treba da uzmu njihov deo. 31 Mlijeko je teklo u takvom izobilju da je pretvaran u maslac na planinama i pored puteva, i na stijenama i brdima krave su ležale i rađale svoje mlade. 32 Moje sluge su se udebljali držeći meso na prozorima i siromašni i delili ga u manje delove. 33 Oni bi proklinjali i govorili: ''O šta imamo od ovog mesa da bi bili zadovoljni'', iako sam bio veoma nježan ka njima.
34 Ja također imah šest harfi, i šest robova da sviraju harfe, i također i kitaru, i dekakord, i ja bih udarao tokom dana. 35 I ja uzeh kitaru, i prozori bi odgovarali nakon njihovih obroka. 35 I sa muzičkim instrumentima ja ih podsećah na Boga da treba da daju slavu Gospodu. 37 I kad robinje bi gunđale, tad bih uzimao muzičke instrumente i svirao toliko koliko bi one radile za svoje plate, i dao im predah od njihova rada i uzdaha.
Poglavlje 4
1 I moja djeco, nakon što su uzeli dužnost službe, oni uzeše njihove obroke svaki dan uz njihove tri sestre počevši sa starijim bratom , i napraviše gozbu.
2 I ja ustah ujutro i prinesoh žrtvu za grijeh za njih pedeset ovnova i devetnaest ovaca, i šta ostalo je kao ostatak ja posvetih siromašnima. 3 I ja rekoh im: ''Uzmite ove ostatke i molite za moju djecu. 4 Možda moji sinovi su grešili pred Gospodom, govoreći u nadutom duhu: Mi smo djeca ovoga bogatoga čovjeka, Naša su sva njegova dobra, zašto da budemo sluge siromašnima' 5 I govoreći ovako u nadutom duhu oni bi mogli izazvati gnjev Božji, jer nadut ponos je odvratnost pred Gospodom.'' 6 Tako ja dovedoh volove kao prinos svešteniku na oltar govoreći: ''Neka moja djeca nikad ne misle zlo prema Bogu u njihovim srcima.''
7 Dok sam živio na ovaj način, Prevarant nije mogao podnijeti da vidi dobro koje sam činio, i on je tražio ratovanje od Boga protiv mene. 8 I on dođe na mene okrutno. 9 Prvo je spalio velik broj ovaca, potom kamila, potom je spalio stoku i sva moja stada; ili oni behu uhvaćeni ne samo od neprijatelja već također od takvih koji su primali koristi od mene. 10 I pastiri dođoše i objaviše to meni. 11 Ali kad ja čuh to, Ja dadoh slavu Bogu i nisam govorio protiv Boga.
12 I kad je Prevarant (Zavodnik) uvidio moje hrabro stajanje, on namisli nove stvari protiv mene. 13 On prikaza sebe kao Kralja Perzije i opsjednu moj grad, i nakon što je odveo sve šta je bilo u njemu, on progovori njima u zlobi, govoreći nadutim govorom: 14 ''Ovaj čovjek Job koji je stekao sva dobra zemlje i nije ostavio ništa za druge, on je uništio i srušio hram boga. 15 Zato ću ja vratiti mu što je učinio kući velikog boga.
16 Sad dođite sa mnom i mi čemo opljačkati sve što je ostalo u njegovoj kući.'' 17 I oni odgovoriše i rekoše mu: ''On ima sedam sinova i tri kćeri. 18 Pazite da ne pobjegnu u druge zemlje i postanu naši tirani, i tad dođu na nas sa silom i ubiju nas.'' 19 I on reče: Ne bojte se uopšte. Njegova stada i njegova bogatstva ja sam uništio vatrom, a odtalo sam zarobio, i evo, njegovu decu ću ubiti. 20 I izgovorivši ovako, on ode i zbaci kuću na moju decu i ubi ih. 21 A moji prijatelji iz grada, vidjevši šta je rekao da je postalo istina, dođoše i tjeraše me, i opljačkaše me svega šta je bilo u mojoj kući. 22 I vidjeh svojim očima pljačkanje moje kuće, i ljude bez kulture i bez časti kako sjede za mojim stolom i na mojim ležajima, i ja nisam mogao usprotiviti se protiv njih. 23 Jer ja bih iscrpljen kao žena od svojih bedara kad otpusti nakon mnoštva bolova, sječajući najpre da ovaj rat je bio predviđen meni od Gospoda putem Njegova anđela. 24 I ja postah kao onaj ko, kad vidi nemirno more i suprotan vjetar, dok tovar broda usred okeana je previše težak, bacajući teret u more, govoreći: 25 ''Ja želim da uništim sve ovo samo kako bih da dođem sigurno u grad tako da imam za profit spasen brod i najbolje od mojih stvari.'' 26 Tako sam ja upravljao mojim poslovima.
27 Ali dođe drugi glasnik i objavi mi propast moje djece, i ja bih udaren sa strahom. 28 I ja poderah moju odeću i rekoh: Gospod je dao, Gospod uze. Kako je smatrao najbolje Gospod, tako je i bilo. Neka ime Gospoda bude blagosloveno.''
Poglavlje 5
1 I kad Satana vidje da nemiri bi me doveli do očaja, on ode i zatraži moje tijelo od Gospoda kako bi nanio bolesti na mene, jer Zlobni nije mogao podnositi moje strpljenje. 2 Tad Gospod izruči me u njegove ruke da koristi moje tijelo kako je želio, ali on mu nije dao moči nad mojom dušom. 3 I on dođe meni dok sam Ja sjedio na mom tronu još oplakivao svoju djecu. 4 I on je nalikovao velikoj oluji i prevrnu moje prijestolje i zbaci me na zemlju. 5 I ja nastavih ležati na podu za tri časa, i on udari me teškom bolešću od vrha glave do prstiju moje noge. 6 I ja ostavih grad u velikom strahu i jauku i sjedoh na đubrište a moje tijelo su izjedali crvi. 7 I ja vlažih zemlju vlagom svog ranjivog tela, jer masa je istjecala iz moga tijela, i mnogi crvi prekrivaše ga. 8 I kad je crv izašao iz mog tijela, Ja ga vratih govoreći: ''Ostani na mjestu gde si bio dok On koji te posla ne odredi drugačije.'' 9 Tako sam izdržavao nekoliko (sedam) godina, sjedeći na đubrištu van grada bijući pošastima udaran. 10 I videh mojim očima moju žudnju za decom odnešenom anđelima u nebo. 11 I moja ponizna žena koja je dovedena u vjenčane odaje u tako velikoj raskoši i sa kopljanicima kao čuvarima. Ja videh je da radi kao nosač vode kao rob u kući običnog čovjeka kako bi zaradila nešto hljeba i donijela meni. 12 I u mojoj bolnoj nevolji Ja rekoh: ''O da ovo razmetljivi gradski vladari za čiju dušu sam mislio da nije ravna mojim pastirskim psima zaposle moju ženu kao slugu!'' 13 I nakon ovoga ja uzeh hrabrosti. 14 Potom oni su zadržavali čak i kruh da treba da ima samo svoju hranu. 15 Ali ona uze i podijeli između sebe i mene, govoreći puna jada: ''Jao meni! Nadalje on neće biti hranjen hljebom, i on ne može ići na tržnicu da traži hljeb od prodavača kako bi donio meni da on može jesti'' 16 I kad Satana uvidi ovo, on uze izgled prodavača kruha, i bilo je jednom prilikom da moja žena ga je srela i pitala ga za hljeb misleći da je ta vrsta ljudi. 17 Ali Satana joj reče: ''Daj mi vrijednost, i uzmi šta god želiš.'' 18 Posle toga ona odgovori: Gde da nađem novca, Ne znaš li da nesreća mi se dogodila. Ako imaš sažaljenja, pokaži mi, ako ne, vidjeti češ.'' 19 I on odgovori: ''Ako nisi zaslužila ovu nesreću, ti ne bi trpjela sve ovo. 20 Sad, ako nemaš ni deo srebra u svojoj ruci, daj mi kose tvoje glave i uzmi tri komada kruha za to, tako da možeš da živiš od toga za tri dana. 21 Tad ona reče sebi: ''Šta je kosa tvoje glave u poređenju sa gladnim mužem'' 22 I tako nakon premišljanja o tome, ona reče mu: Ustani i odsjeci moju kosu''. 23 Tad on uze par makaza i uze kose sa njene glave u prisustvu svih, i dade joj tri komada kruha. 24 Tad ona uze ih i donese meni. I Satana ode iza nje putem, skrivajući sebe dok je hodao i zabrinuo njeno srce veoma.
Poglavlje 6
1 I odmah moja žena dođe kod mene i plačući glasno i tugujući ona reče: ''Jov! Jov! Koliko li češ digo sjedjeti na đubrištu van grada, promisli još za malo i očekuj da ostvariš svoje nadano spasenje!'' 2 I ja sam lutala iz mesta do mjesta, skitala za nas kao unajmljeni sluga, evo njihovo sjećanje je već nestalo sa zemlje. 3 I moji sinovi i kćeri o kojima sam brinula na mojim grudima i trudovi i bolovi koje sam izdržala behu za ništa. I ti sjediš smrdljiv od bola i crva, krpz noći i hladan vazduh. 5 A ja sam prošla sva iskušenja i nevolje i bolove, danju i noću dok nisam uspjela donijeti hljeb tebi. 6 Jer tvoj višak hljeba nije više dozvoljen meni, i ja mogu jedva uzeti moju vlastitu hranu i podijeliti je između nas, Ja razmišljah u mome srcu da nije pravo da ti budeš u boli i gladi zarad hljebom. 7 I tako ja sam se usudila da idem na tržnicu bez stida, i kad prodavac hljeba reče mi: ''Ako nemaš novaca,daj mi kose sa svoje glave, i uzmi tri vekne hljeba kako bi mogla živjeti ova tri dana''. 9 I ja dadoh pogrešno i rekoh mu ''Ustani i odsjeci moju kosu!'' i on usta i na ruglo odsječe sa makazama kosu moje glave na tržnici dok je mnoštvo stajalo i čudilo se. 10 Tko ne bi onda bio zapanjen govoreći: ''To je Sitis, žena od Joba, koja je imala četrnaest zavjesa da pokrije svoju unutrašnju sedeću sobu, i vrata unutar vrata tako da je uveliko čašćen tko bi bio doveden njoj, i sad gle, ona razmjenjuje svoju kosu za kruh!
11 Koja je imala kamile natovarene dobrima, i oni behu vođene u daleke zemlje siromašnima, a sad ona prodaje svoju kosu za hljeb!
12 Vidi nju koja je imala sedam stolova nepokretnih namještenih u njenoj kući na kojima siromasi i stranci su jeli, a sad ona prodaje njenu kosu za kruh!
13 Pogledaj nju koja je imala bazen u kojem je prala noge napravljen od zlata i srebra, a sad ona hoda na zemlji i prodaje svoju kosu za hljeb!
14 Vidi nju koja je imala svoju odeću napravljenu od bisusa protkano zlatom, a sad ona menja svoju kosu za kruh!
15 Vidi nju koja je imala krevete od zlata i srebra, a sad ona prodaje njenu kosu za hljeb!''
16 Ukratko,Job, nakon mnogih stvari koje su rečene meni, Ja sad kažem jednom rečju tebi: 17 ''Budući da mi je slabost srca slomila kosti, ustani i uzmi ove komade kruha i uživaj u njima, a onda reci neke riječi protiv Boga i umri!
18 Jer Ja također, ću razmeniti ukočenu smrt za opskrbu moga tijela.''
19 Ali ja odgovorih njoj ''Evo ja sam bio za ovih sedam godina pošastima udaran, i ja sam održao crve moga tijela, i nisam otežao u duši od svih ovih bolova. 20 I prema riječi koju ti govoriš: 'Reci koju riječ protiv Boga i umri! , zajedno sa tobom ja ću pretrpjeti zlo koje vidiš, i daj da izdržimo propast svega što smo imali. 21 Sad ti želiš da mi kažemo neke riječi protiv Boga i da On treba biti zamijenjen za velikog Pluta (Bog podzemnog svijeta) 22 Zašto se ti ne sjetiš tih velikih dobara koje smo posedovali Ako ta dobra su došla iz zemlje Gospodnje, ne trebamo li također izdržati zla i biti uzvišenih misli u svemu dok Gospod ne imadne milost ponovo i pokaže sažaljenje na nas. 23 Ne vidiš li Prevaranta Zavodnika da stoji pored tebe i zbunjuje tvoje misli u smislu da ti trebaš prevariti mene. 24 I on se okrene Satani i reče: ''Zašto ne dođeš otvoreno k meni, prestani se skrivati ti jadniče, 25 Da li lav pokazuje svoju snagu u lasičjem kavezu ili da li ptica leti u košari, Ja sad ti kažem: Odlazi i vodi svoj rat protiv mene''.
26 Tad on ode iza moje žene i postavi sebe preda me plačući i on reče: Evo Jov, Ja popuštam i dajem ti put tebi koji si tijelo dok sam ja duh. 27 Ti si nesrećama udaren, ali ja sam u velikoj nevolji. 28 Jer ja sam kao borac koji se takmiči sa borcem koji ima, u jednoj ruci borbu, pobijedi svog protivnika i pokrije ga prašinom i slomi svaki dio njegov, dok drugi koji leži ispod, budući da je pokazao svoju hrabrost, daje znake pobede svedočeći o svojoj nadmočnosti i izvrsnosti. 29 Tako ti, O Jov, si ispod i udaren sa bolestima i bolom, i još ti si odneo pobedu u borbi sa mnom, i evo ja ti se pokoravam''. 30 Tad on me ostavi zbunjen. 31 Sad moja djeco, da li vi također pokazujete čvrsto srce u svemu zlu koje se događa vama, jer veča od svih stvari je čvrstoća srca.
Poglavlje 7
1 U to vreme kraljevi čuše šta se dogodilo meni i oni ustaše i dođoše meni, svaki iz svoje zemlje da me posjete i utješe. 2 I kad dođoše blizu mene, oni plakaše glasno i svaki podra svoju odeću. 3 I nakon što su prostrli se, dodirujući zemlju sa glavama, oni sjedoše do mene sedam dana i sedam noći i nijedan ne progovori ni riječ. 4 Oni behu četvoru u broju: Elifaz, kralj Temana, i Balad i Sofar, i i Elilhu. 5 I kad su uzeli svoja mjesta, oni razgovarahu o tome što se dogodilo meni. 6 U vreme kad su prvi put došli meni i ja im pokazah moje drago kamenje, oni behu zadivljeni i rekoše: 7 ''Ako od nas tri kralja svi naši posjedi bi bili doneseni u jedno, ne bi stigli drago kamenje Jobabovog kraljevstva (krunu). Jer ti si od veće uzvišenosti nego svi ljudi istoka. 8 I kad, oni dođoše u zemlju Ausitis ''Uz'' da me posjete, oni pitaše u gradu: ''Gde je Jobab, vladar ove cele zemlje'' 9 I oni rekoše mu za mene: ''On sjedi na đubrištu van grada jer on ne ulazi u grad već sedam godina''. 10 I opet oni pitaše o mojim posjedima, i bi im rečeno šta mi se dogodilo. 11 I kad su saznali ovo, oni izađoše iz grada sa stanovnicima, i mojim sugrađanima pokazujući me njima. 12 Ali ovi negodovaše i rekoše: ''Sigurno, ovo nije Jobab''. 13 I dok su oni oklijevali, reče Elifaz, Kralj Temana: ''Hajde da priđemo bliže i vidimo.'' 14 I kad oni priđoše blizu ja se sjetih njih, i ja plakah veoma kad sam saznao zašto su došli. 15 I ja zbacih zemlje na svoju glavu, i dok sam udarao moju glavu ja im otkrih da sam ja Job. 16 I kad oni vidješe me da udaram svoju glavu oni baciše sebe dole na zemlju, i behu preliveni emocijama. 17 I dok njihove sluge su stajale okolo, ja videh tri kralja leže na zemlji tri sata kao mrtvi. 18 Tad oni ustaše i rekoše jedan drugom: Mi ne možemo vjerovati da ovo je Jobab''. 19 I konačno, nakon što su sedam dana ispitivali o svemu o meni i tražili za mojim stadima i drugim posjedima, oni rekoše: 20 ''Ne znamo li koliko mnogo dobara bi poslano njemu u gradove i sela okolo da se da siromašnima, od svega što je dato od njega od njegove kuće Kako je onda on pao u takvo stanje propasti i bijede!'' 21 I nakon sedam dana Elihu reče kraljevima: ''Dođite da priđemo i ispitamo ga tačno, Je li on Jobab ili ne'' 22 I oni, bijući ni pola milje (stadijum) udaljeni od njegovog smrdljivog tijela, ustaše i priđoše bliže, noseći mirise u njihovim rukama, dok su vojnici odlazili s njima i bacali mirisni tamjan okolo njih tako da bi mogli prići mi. 23 I nakon što su tako prošla tri sata, pokrivajući put mirisom, oni priđoše bliže. 24 I Elifaz poče i reče: ''Jesi li ti, uistinu, Jov, naš sudrug kralj Jesi li ti onaj koji je imao veliku slavu 25 Jesi li ti onaj koji je jedno sijao kao sunce dnevno nad cijelom zemljom Jesi li ti onaj koji je nalikovao mjesecu i zvijezdama sjajnim kroz noć'' 26 I ja odgovorih im i rekoh: ''Ja sam'', i potom svi plakaše i tugovaše, i oni pevahu kraljevsku pjesmu tugovanja, njihova cela vojska pridružila im se u pjevanju.
27 I opet Elifaz mi reče: ''Jesi li ti onaj koji je naredio da sedam hiljada ovaca bude dato za odevanje siromašnih, Kuda je otišla tvoja slava tvoga prijestolja
28 Jesi li ti onaj koji je naredio tri hiljade goveda da ore polje za siromašne, Kuda, je tvoja slava otišla!
29 Jesi li ti onaj koji je imao zlatne krevete, a sada sjediš na đubrištu (Kuda je onda tvoja slava otišla!'')
30 Jesi li ti onaj koji je imao šezdeset stolova namještenih za siromašne , Jesi li ti onaj koji je imao kadionicu za ugodan parfem napravljen od dragog kamenja, i sad ti si u smrdljivom stanju Kuda je tvoja slava otišla!
31 Jesi li ti taj koji je imao zlatne svijećnjake postavljene na srebrnim postoljima, i sada moraš čeznuti za prirodnim sjajem mjeseca (Kuda je tvoja slava otišla!'')
32 Jesi li ti onaj koji je imao ulja načinjena od začina tamjana, i sad ti si u stanju odvratnosti! (Gdje je tvoja slava nestala!'')
33 Jesi li ti onaj koji se smijao onima koji krivo čine i grešnicima da prezreš i sad ti si postao onaj kome se smiju svima!'' (Gdje je tvoja slava nestala)
34 I kad je Elifaz zadugo vremena plakao i tugovao, dok svi drugi su mu se pridružili, tako da je metež bio veoma velik, Ja rekoh im: 35 Budite tiho i ja ću vam pokazati moje prijestolje, i slavu njegovog sjaja: Moja slava biti će vječna. 36 Cijeli svijet će propasti i njegova slava isčeznuti, i svi oni koji se drže čvrsto njega, će ostati ispod, ali moj tron je u gornjem svijetu i njegova slava i sjaj će biti na desno Spasitelja u nebesima. 37 Moje prijestolje postoji u životu ''svetih'' i njegova slava u vječitom svijetu. 38 Jer rijeke će presušiti i njihova jačina će otići dole u dubine ponora, ali izvori moje zemlje u kojem moje prijestolje je podignuto, neće presušiti, već će ostati postojano u snagi.
39 Kraljevi propadaju i vladari nestaju, i njihova slava i ponos je sjena u staklu, ali moje Kraljevstvo traje uvek i zauvek, i njegova slava i ljepota su u kočijama moga Oca.
Poglavlje 8
1 Kad govorih tako s njima, Ehifaz, posta ljut i reče drugim prijateljima ''Zarad čega smo mi došli ovamo sa našim slugama da ga utješimo. Evo on prekoreva nas. Zato vratimo se u naše zemlje.
2 Ovaj čovjek sjedi u bijedi jeden crvima usred nepodnošljivog stanja truljenja, i još on izaziva svoje spasavanje: ''Kraljevstva će propasti i njihovi vladari, ali moje Kraljevstvo, kaže on, će trajati zauvek''. 3 Elifaz, tad, usta u velikom metežu i okrečući se od njih u velikom bijesu, reče': ''Ja idem odavde. Mi smo uistinu došli da ga utješimo, ali on objavljuje rat nama u pogledu naših vojski''. 4 Ali tad Baldad uze ga za ruku i reče: ''Ne treba tako netko da govori unesrećenom čovjeku, i naročito onomu udarenome sa toliko mnogo pošasti. 5 Evo, mi smo u dobrom zdravlju, usudili se da mu priđemo zarad njegova odbojna smrada, osim uz pomoć mnoštva ugodnih mirisa. Ali ti Elifaz, si zaboravan od svega ovog. 6 Daj da pričam jasno. Daj da budemo velikodušni i naučimo šta je uzrok. Mora biti u sječanju njegovih prošlih dana sreće nije postao lud u svojim mislima. 7 Tko ne bi u svemu ovom bio zbunjen videći sebe da je tako došao u nesreću i bolesti, Ali daj da priđem blizu njega da mogu da vidim koji uzrok je ovome''. 8 I Baldad ustane i priđe mi govoreći: ''Jesi li ti Job'' i on reče ''Je li tvoje srce još u dobrom stanju 9 I ja rekoh: ''Nisam se čvrsto držao zemaljskih stvari, budući da zemlja sa svime što je nastanjuje je nestabilna. Ali moje srce drži se čvrsto neba, jer nema nevolje u nebesima''. 10 Tad Baldad se obraduje i reče: ''Mi znamo da zemlja je nestabilna, jer se mijenja prema dobima. U vrijeme je u stanju mira, a u vremenima je u stanju rata. Ali od nebesa čujemo da je savršeno postojna. 11 Ali jesi li ti uistinu u stanju smirenosti Zato daj da te pitam i govorim, i kad mi odgovoriš na moju prvu riječ, Ja ću imati drugo pitanje da pitam, i ako ponovo ti odgovoriš u dobro ugođenim riječima, tebi će se objaviti da tvoje srce nije bilo neuravnoteženo''. 12 I ja rekoh: ''Na čemu ti zasnivaš svoju nadu'' I ja rekoh: ''Na živomu Bogu'' 13 I on reče mi: ''Tko te lišio svega što ti poseduješ I tko ti je nanio sve te pošasti '' I ja rekoh: ''Bog'' 14 I on reče: 'Ako ti još zasnivaš tvoju nadu na Bogu, kako može On učiniti krivo u sudu, budući da je donio na tebe pošasti i nesreće, i uzevši od tebe sve posede 15 I budući da je On uzeo ove, jasno je da On je dao tebi ništa. Nijedan kralj neče obesčastiti svoga vojnika koji mu je služio kao čuvar'' 16 I ja odgovorih : ''Tko razumije dubine Gospodnje i Njegovu mudrost da može da optužiti Boga za nepravdu'' 17 I Baldad reče: ''Odgovori mi, O Job, ovo, Opet ti kažem: 'Ako si ti u stanju smirene misli, nauči me ako imaš mudrost: 18 Zašto mi vidimo izlazak sunca na istoku i zalazak na zapadu I opet kad ustaje u jutro mi nalazimo ga da diže se na istoku Reci mi tvoje misli o ovom'' 19 Tad rekoh Ja: Zašto ću izdati (brbljati) silne Božje tajne I trebaju li moja usta da posrnu u otkrivanju stvari koje pripadaju Gospodaru, Nikad! 20 Tko smo mi da se zagledamo u stvari koje se tiču gornjeg svijeta dok smo mi samo tijelo, ne , zemlja i prah! 21 Kako bi znao da moje srce je zdravo,čuj šta vas pitam 22 Kroz stomak dolazi hrana, i vodu piješ kroz usta, i tad teče kroz isto grlo, i kad to dvoje ide dole da postane izmet, opet se odvaja, tko čini ovo razdvajanje'' 23 I Baldad reče: ''Ja ne znam'' I ja se pridružih i rekoh mu: ''Ako ti ne možeš da razumeš izlaze iz tijela, kako možeš da razumeš nebeska kretanja''
24 Tad Sofar se pridruži i reče: ''Mi ne raspitujemo se o svojim stvarima, ali želimo znati jeste li u zdravom stanju, i evo, mi vidimo da tvoj razum nije uzdrman. 25 Šta sada želiš da mi treba da učinimo za tebe, Vidi, mi smo došli ovamo i doveli liječnike od tri kralja, i ako ti želiš, ti možeš biti izliječen od njih''. 26 Ali Ja odgovorih i rekoh: ''Moje izlječenje i moj oporavak dolazi od Boga, Stvoritelja liječnika.''
Poglavlje 9
1 I kad ja govorih ovako njima, gle, dođe moja žena Sitis trčeći, obučena u krpe, od službe gospodara kod koga je bila uposlena kao rob iako joj je bilo zabranjeno da napusti, da ne bi kraljevi, videći je, uzeli je za zarobljenika. 2 I kad ona dođe,ona baci se prostre pred njihove noge, plačući i govoreći: ''Sjetite se'' Elifaz i vi drugi prijatelji, šta sam Ja bila jednom sa vama, a sad sam promenjena, kako sam odjevena da vas sretnem'' 3 Tad kraljevi izbiše u veliki plač i dvostruko zbunjeni, šutjeli su. Ali Eliphaz je uzeo svoj ljubičasti plašt i bacio ga oko sebe da se njime zamota. 4 Ali ona upita ga govoreći: ''Ja tražim milost od vas, moji Gospodari, da naredite svojim vojnicima da kopaju među ruševinama naše kuće koja je pala na moju djecu, tako da njihove kosti budu izvedene u dobrom stanju u njihov grob. 5 Jela koja smo imali, zahvaljujući našoj nesreći, nemajući moči uopšte, tako da unajmanje vidimo njihove kosti. 6 Jer imam li kao zvijer majčinski osječaj divlje zveri da mojih desetoro dece su trebali stradati na dan i nijednom od njih nisam dala pristojnu sahranu'' 7 I kraljevi daše naredbu da ruševine kuće budu iskopane. Ali ja zabranjivao sam , govoreći 8 ''Ne idite u nevolju uzalud, jer moja djeca neće biti nađena, jer oni su na čuvanju od njihova Stvoritelja i Vladara''.
9 I kraljevi odgovoriše: '' Tko će poreći da je on van svoje pameti i bunca 10 Jer dok smo željeli da izvedemo kosti njegove djece nazad, on zabranjuje nam da činimo to govoreći: 'One su uzete i stavljene na čuvanje njihova Stvoritelja'. Zato dokaži nam istinu''. 11 Ali ja im rekoh: ''Podignite me da mogu da stojim, i oni dignuše me, držeći moje ruke sa obe strane. 12 I ja stadoh uspravno, i izgovorih ptvo hvalu Bogu i nakon molitve Ja rekoh im: ''Pogledajte svojim očima na istok''. 13 I oni pogledaše i vidješe moju decu sa krunama blizu slave Kralja, Gospodara nebesa.
14 I kad moja žena Sitis vidje ovo, ona pade do zemlje i prostre sebe pred Bogom, govoreći: ''Sada znam da moje sječanje ostaje sa Gospodom''. 15 I nakon što je izgovorila ovo, i veče dođe, ona ode do grada, nazad gospodaru komu je služila kao rob, i legne na jasle stoke i umre tu od iscrpljenosti. 16 I kad njen okrutni gospodar potraži ju i nije je našao, on dođe do svoga stada, i tamo vidje nju na jaslama mrtvu, dok sve životinje behu plakale za njom. 17 I svi koji je vidješe plakahu i tugovahu, i plač se čuo čitavim gradom. 18 I ljudi odnesoše je dolje i uviše je i sahraniše je kod kuće koja je pala na djecu. 19 I siromasi grada su uveliko tugovali za njom i rekoše: ''Vidite ova Sitis koja u uzvišenosti i u slavi nije nađena među ženama. Jao! Nije bila vredna pristojnog groba!'' 20 Žalopojku za njom naći ćete u zapisima.
Poglavlje 10
1 Ali Elifaz i oni koji su bili s njim behu zapanjeni na ove stvari, i oni sjedoše sa mnom i odgovarajući mi, govoriše hvalisave riječi o meni za dvadeset i sedam dana. 2 Oni su ponavljali ih opet i opet da sam pretrpio zasluženo ovako zarad jer sam učinio mnoge grehove, i da nije ostalo nade za mene, ali ja uzvratih tim ljudima u polemici. 3 I oni ustaše ljuti, spremni za rastanak u gnjevnom duhu. Ali Elihu ih je prizivao da ostanu još malo dok im on ne pokaže šta je bilo. 4 ''Za'' reče on ''tako mnogo dana je prošlo, dopuštajući Jobu da se hvali da je pravedan. Ali ja to više neću trpjeti. 5 Od početka sam nastavljao plakati nada njim, sječajući se ranije sreće. Ali sad on govori hvalisavo i u nadilazećem ponosu on kaže da on ima prijestolje u nebesima. 6 Zato, čujte me, a ja ću vam reći šta je uzrok njegove sudbine. 7 Tad prožet sa duhom Satane, Elihu progovori teške riječi koje je zapisao u zapise ostavljene od Eliha. 8 I nakon što je završio, Bog se pojavi meni u oluji i u oblaku, i progovori okrivljujući Elihua i pokazujući mi da je onaj koji je govorio nije čovjek, već divlja zvijer.
9 I kad Bog završi govoreći sa mnom, Gospod progovori Elifazu: ''Ti i tvoji prijatelji ste grešili u tome što niste govorili istinu u pogledu mog sluge Joba. 10 Zato ustanite i učini da mi prinesu žrtvu za grijeh za vas kako bi vaši grehovi bili oprošteni, jer da nije bilo njega, Ja bih vas uništio''. 11 I tako oni donesoše mi sve šta je potrebno za žrtvu, i ja uzeh i prinosoh za njih žrtvu za grijeh, i Gospod primi milostivo i oprosti im njihov prekršaj. 12 Tad kad Elifaz, Baldad i Sofar vidješe da Bog je velikodušno oprostio njihov grijeh kroz Njegova slugu Joba, ali da On se nije udostojio da oprosti Elihu, tad je Elifaz počeo da pjeva himnu, dok su ostali odgovarali, njihovi vojnici koji su se pridružili dok su stajali do oltara. 13 I Elifaz progovori ovako
''Uzet je grijeh
I naša nepravda nestala;
14 Ali Elihu, zlikovac, neće imati spomena među živima, njegovo svijetlo se ugasilo i izgubilo svoje svjetlo.
15 Slava svjetla će objaviti za sebe za njega, jer on je sin tame, a ne svijetla.
16 Čuvari vrata mjesta tame će dati mu njihovu slavu i ljepotu koju dijele. Njegovo Kraljevstvo je nestalo, njegov tron se raspao, i čast njegova izgleda je u Šeolu Hada.
17 Jer on je volio ljepotu zmije i ljuske kože od zmaja njegova žuč i njegov otrov pripada Sjevernome (Zphuni = Zmija)
18 Jer on nije posjedovao sebe kod Gospoda niti se bojao Njega, već je mrzio onoga koga je On izabrao.
19 Tako Bog ga je zaboravio, i ''sveti'' napustiše ga, njegov gnjev i ljutnja će biti mu pustošenje i on neće imati milosti u svome srcu niti mira, jer on , je imao otrov zmije u svome jeziku.
20 Pravedan je Gospod, i Njegovi sudovi su istiniti, Sa njim nema uvažavanja osoba, jer On sudi svima tako.
21 Vidi, Gospod dolazi! Evo, ''sveti'' su spremni. Krune i nagrade pobjednika idu pred njima!
22 Neka se mi sveci radujemo, i neka njihova srca uzdignu se u zadovoljstvu, jer oni će primiti slavu koja je pripravljena za njih.
Horus (Pripjev)
23Naši gresi su oprošteni, naša nepravda je očišćena, ali Elihu neće imati sječanja među živima''.
24 Nakon Elifaz što je završio himnu, mi ustasmo i vratismo se u grad, svaki u kuću gde je živeo.
25 I ljudi napraviše slavlje za mene u zahvalnost i zadovoljstvo Božje, i svi moji prijatelji vratiše se meni.
26 I svi oni koji su me vidjeli u prošlom stanju sreće, pitaše me govoreći: ''Šta su te tri stvari ovde među nama''
Poglavlje 11
1 Ali ja bijući željan da opet uzmem svoj rad dobročinstva za siromašne, pitah ih opet: 2 ''Daj mi svako jagnje za odijevanje siromašnih u njihovom stanju nagosti, i četiri drahme (novaca) srebra ili zlata''. 3 Tad Gospod blagoslovi sve što ostalo mi, i nakon nekoliko dana Ja postah bogat opet u trgovini, u stadima i u svim stvarima koje sam izgubio, i Ja primih sve u duplom broju opet. 4 Tad ja također uzeh za ženu tvoju majku i postah otac vas deset umjesto desetoro djece koja su umrla.
5 I sad, moja djeco, da vas opomenem: 'Evo ja umirem. Vi čete uzeti moje mjesto.
6 Samo ne zaboravite Gospoda. Budite darežljivi prema siromašnima. Ne budite neobazrivi prema nemoćnima. Ne uzimajte sebi žene od stranaca.
7 Gledajte, moja djeco, Ja ću podijeliti među vas što posjedujem, tako da svaki ima pod upravljanjem svoje vlastito, i da ima punu moč da čini dobro sa svojim dijelom''. 8 I nakon što je izgovorio ovo, on iznese sva svoja dobra, i podijeli ih između sedam sinova, ali ne dade ništa svojih dobara svojim kćerima.
9 Tad one rekoše svome ocu: ''Naš gospodaru i oče! Nismo li mi također tvoja djeca, Zašto onda, nam ne daješ također udio od svog posjeda'' 10 Tad reče Job svojim kćerima: ''Ne budite ljute moje kćeri, Ja vas nisam zaboravio. Evo, ja sam sačuvao za vas posjed bolji nego taj koji vaša braća su uzela''. 11 I on pozva svoju kćer čije ime bi Dan (Jemina) i reče joj: ''Uzmi ovaj dupli prsten korišten kao ključ i idi u riznicu i donesi mi zlatni kovčeg, da ti mogu dati tvoj posjed'' 12 I ona ode i donese ga njemu, i on otvori i uze tri nizana pojasa po izgledu o kojem čovjek ne može govoriti. 13 Jer oni ne behu zemaljski rad, već nebeske iskre svjetla koja sjaje kroz njih kao zrake sunca. 14 I on dade jedan nizan svakoj od svojih kćeri i reće: '' Stavite ove opasače oko vas kako bi sve dane vašega života mogli vas okruživati i obdariti vas sa svakom dobrom stvari''.
15 I druga kćer čije ime bi Kasija reče: ''Je li ovo posjed za koji kažeš da je bolji nego onaj u braće, Kako da živimo od ovog'' 16 A njihov otac reče im: ''Ne samo da imate suviše da živite od toga, već ovo donosi vama bolji svijet da živite u njemu, u nebesima. 17 Ili zar ne znate moja djeco, vrijednost ovih stvari ovdje Čujte onda! Kad je Gospod smatrao me vrijednim da ima sažaljenja na mene i da me uzme moje tijelo bolesti i crve, On pozva me i dade mi ove tri vrpce. 15 I On reče mi: 'Ustani i opaši svoje slabine kao čovjek I tražim od tebe i objavljujem ti'. 19 I ja uzeh ih i opasah ih oko svojih slabina, i odmah crvi ostaviše moje tijelo, i također i bolesti, i moje cijelo tijelo uze novu snagu kroz Gospoda, i tako sam prolazio, kao da nikad nisam trpio. 20 Ali također u mome srcu ja zaboravih bolove. Tad progovori Gospod meni u svojoj velikoj moči i pokaza mi sve što je bilo i biti će.
21 Sad , moja djeco, držeći ovo, vi nećete imati neprijatelja protiv sebe niti zle namjere u svojim mislima jer ovo je čudo (Filakterion) od Boga. 22 Ustanite zato i opašite ove oko vas prije nego umrem kako bi mogle da vidite anđele koji dolaze da me uzmu tako da možete vidjeti čuda sila Božijih '' .23 Tad ustane ona čije ime je bilo Dan (Jemina) i opasa sebe, i odmah ona napusti svoje tijelo, kako njen otac je rekao, i ona uze drugo srce, kao da nikad nije brinula o zemaljskim stvarima. 24 I ona zapjeva anđeosku himnu u glasu anđela, i ona zapjeva anđeosku hvalu Bogu dok je plesala.
25 Tad druga kćer, Kasija po imenu, opasa se, i njeno srce se promjeni, tako da više nije željela zemaljske stvari. 26 I njena usta su primila jezik nebeskih vladara (Arhona) i ona zapjeva donologiju djela Visokog Mjesta i ako iko želi da zna djela nebeska on može uzeti uvid u himne Kasije.
27 Tad je druga kćer po imenu Amaltejin Rog (Keren Happukh) opasa sebe i njena usta progovoriše u jeziku onih u visinama; jer njeno srce bi promenjeno, bijući uzdignuta iznad zemaljskih stvari. 28 Ona progovori u narečju Heruvima, pjevajući hvale Vladara svemirskih sila (svojstva) i uzdižući Njegovu slavu.
29 I on koji želi da slijedi tragove ''Slave Oca'' će nači ih zapisane u Molitvama Amaltejinog Roga.
Poglavlje 12
1 I nakon što su ove završile pevanje himni, ja Nahor brat Jobov sedoh do njega, dok je on ležao. 2 I ja čuh čudesne velike stvari o tri kćeri moga brata, jedan uvijek nasljeđuje drugog usred strašne tišine. 3 I ja napisah ovu knjigu koja sadrži himne osim himni i znakova (svete) Riječi, jer to su bile velike stvari Gospodnje. 4 I Jov je ležao od bolesti na kauču, bez bolova i trpljenja, jer njegov bol nije jako ga držao zarad čudesnog pojasa koji je opasao oko sebe. 5 Ali nakon tri dana Job vidje svete anđele dolaze za njegovu dušu, i odmah on usta i uzme kitaru i dade je svojoj kćeri Dani (Jemina). 6 A Kasiji od dade kadionicu (sa mirisom Kasiji, i Amalteji rog za muziku) on dade Daire kako bi mogao blagosloviti svete anđele koji dolaze za njegovu dušu.
7 I oni uzeše ovo, i pevaše, i sviraše na psaltiru, i slaviše i veličaše Boga u svetom narečju.
8 I nakon ovog dođe On koji sjedi na velikoj kočiji i poljubi Joba, dok tri kćeri su gledale, ali drugi nisu vidjeli. 9 I On uze dušu Joba i On odlebdi gore, uzimajući njegovu dušu za ruku i odnoseći je u kočije, i On ode prema istoku. 10 Njegovo tijelo, bi doneto do groba dok su tri kćeri išle napred, stavile svoje pojaseve i pevale himne u slavu Boga.
11 Tad su nosili Nahor (Nereos) njegov brat i njegovih sedam sinova, sa ostatkom ljudi i siromaha, siročadi i nemočnih, veliko tugovanje nada njim, govoreći:
12 ''Teško nama, jer danas je uzeta od nas snaga nemočnih, svjetlo slijepih, otac siročadi;
13 Primatelj stranaca je uzet, vođa grešnika?, pokrivatelj nagih, štit udovica. Tko li neće tugovati za čovekom od Boga! 14 I kako su oni tugovali ovako i onako, nisu hteli da ga stave u grob. 15 Nakon tih dana, on je konačno stavljen u grob, kao onaj u slatkom snu, i on je primio ime dobroga predivnoga koji će ostati znan kroz sve naraštaje svijeta.
16 On je ostavio sedam sinova i tri kćeri, i nije bilo kćerki nađenih na zemlji , pravednih kao kćeri Joba. 17 Ime Joba bi prethodno Jobab, i on je nazvan Job od Gospoda. 18 On je živeo prije pošasti osamdeset i pet godina, a nakon pošasti on je uzeo dvostruki deo svega, otuda i njegove godine behu uduplane, koje su 170 godina. Tako je on živeo sve zajedno 255 godina. 19 I, on je video sinove svojih sinova do četvrte generacije. Zapisano je da će on ustati sa onima koje Gospod ponovo probudi. Našemu Gospodu u slavi. Amin.
